Krajem novembra prošle godine, u nedostatku jesenjskih padavina, odlučili smo se jedne subote uputiti na Treskavicu pažljivo iščekujući prognoze bez značajnih vremenskih neprilika. Krajnji cilj je bio da obidjemo Crno i Veliko jezero, ali zbog nedostatka vremena smo uspjeli samo obići Veliko jezero. Dan je bio kratak, a i mi smo se dosta sporo kretali, uz par manjih pauza. Nas sedam, uglavnom kolege sa posla i planinari iz hobija, uputili smo se rano sa parkinga Mercatora na Dobrinji. Iako smo se našli oko 8 sati, malo je potrajalo dok smo kupili namirnice itd, tako da smo na polaznu tačku Turove došli tek nekad oko 9:30. Put je standardni, vozi se preko Lukavice u pravcu Foće. Dolaskom u Trnovo, prije samog izlaska iz grada, ima odvajanje desno prema Turovima (jasno obilježeno). Tu se vozi još 10-tak minuta i stiže se negdje do kraja sela, gdje smo ostavili auta.
Prilikom parkiranja i pakovanja smo već susreli 2 grupe starijih planinara. S obzirom da su neki od nas već išli istim putem, znali smo kojim se putem ide, a i vidjeli smo odakle planinari silaze. Početak puta je najdosadniji, jer se ide makadamskim putem prema planinarskom domu "Sustavac". Na nekim djelovima je i blatnjavo, a susreli smo i par auta koji se nisu štedili po blatu i makadamu. Uglavnom, vrijeme nas je poslužilo, jer iako je bilo oblačno, nisu se nazirali kišni oblaci. Malo je vjetar puhao, ništa strašno, ali smo pokušali da što prije zađemo u šumu, gdje je bilo dosta prijatnije. Nakon nekih 45-60 minuta došli smo i do mostića kod "Sustavca". Tu smo malo odmorili. Desno je bio put prema Zmijskom jezeru, ali mi smo nastavili pravo, prateći put i markacije.
Nakon lagane šetnje uzbrdo, stigli smo i do drugog planinarskog doma "Runolist". Ispred doma je stajao prelijep haski koji nam se jako obradovao. Dali smo mu malo hrane i kako smo krenuli dalje, tako nas je pas pratio sve do krajnje destinacije. Trčao je ispred i iza nas, igrao se i skakao entuzijastično, povremeno očekujući i da mu damo odredjenu dozu pažnje. Bili smo sretni što smo našli na psa vodića i nastavli smo dalje vodeći se već dosta užim makadamskim putem, povremeno koristeči označene šumske kratice koji su dosta kratile put, jer je makadamski put išao cik-cak. Ušli smo konačno potpuno u šumu i nakon nekog vremena stigli smo i do izvora. Iako je put bio djelimično blatnjav, taj dio puta je stvarno odisao nečim posebnim, a sam izvor je bio pravi odmor za oči. Mada je put prilično dobro obilježen planinarskim oznakama, na jednom djelu se račva put i možda bi bilo zbunjujuće za nekog ko je prvi put tu došao. Desno je vodio drugi put prema Crnom jezeru ali put prema Velikom jezeru je bio pravo, tako da smo samo nastavili tim putem. Iščekujući da što prije dodjemo do jezera, ubrzali smo tempo i malo smo se tu i umorili, posebno na posljednjem usponu iza kojeg se izlazi iz šume, a koji je bio prilično strm. Nakon izlaska iz šume, prelijepa panorama se nadzirala nad jezerom.
Oblaci su se malo razišli i sunce se povremeno prikazivalo, tako da nam je u tom trenutku vrijeme prilično odgovaralo. Iako je vjetar puhao, bilo je prilično toplo za to doba godine. Napravili smo kraću pauzu i divili se jezeru sa pogledom iznad njega. Snježni vrhovi okolnih planina su nadopunjavali ambijent. Istinski smo uživali. Nastavili smo hod obilazeći jezero prema "Trokun vrelu", koje je bilo prilično blizu. Par planinara nam je išlo u susret, a naš vjerni pas je i dalje išao sa nama. Nakon 20-tak minuta došli smo i do vrela, gdje smo napravili malo veću pauzu, sve dok nije počeo prilično jak vjetar da puše. I oblaci su prekrili sunce, dajući mogućnosti za neke blaže kišne padavine. Tako smo ubrzo i krenuli, kako bi stigli prije mraka i da nas ne bi uhvatila kiša na povratku. Vraćali smo se istim putem. Pas vodić nas je napustio kod svog doma, gdje smo se sa njim izljubili i izgrlili :) Iako smo se kretali dosta brzo, sumrak nas je dočekao malo poslije "Sustavca", gdje smo opet napravili manju pauzu. Stigli smo bez problema oko 18:00 na parking i vratili se svojim kućama pod lijepim impresijama sa Treskavice.
