2019 sam znala da imam čast trčati Chicago marton. A to me je na razne načine odmicalo od dodatnih planova. Još je u porodičnom planu stajao uspon na Triglav u julu.
Ali kako to biva kada se sniva, ostala 2 slobodna mjesta u PSD Zlatni Ljiljan za expediciju Ararat 2019. I tek mi 50 ljeta a 5000 nisam penjala 🙂. Pomislim da bi Triglav 2864 mnv bio odličan dopunski trening za tu visinu. Samo što je vremenski sve bilo knap. Sve je išlo u prilog ostvarenju cilja. Triglav mi je bio važan jer sam željela da i djeca (17 i 22 g) okuse te čari stijena i visine.
23.07. smo pristupili na Triglav,a već 27.7. sam bila u avionu za Istanbul. Nije bilo vremena za pospremanje utisaka. Samo sam dopunila ruksak i uskočila u avanturu Ararat 5137. Iz PSD nas je bilo mislim 19 i Marko visokogorac iz Slovenije nam se pridružio u Istanbulu. Let za Van Turkish airlines avionom je bio odličan kako to jest uvijek sa TA. Pa ipak sav naš prtljag je ostao u Istanbulu a mi smo onda mijenjali plan u hodu-Odvezli smo se kombijem 180km do Doubajazita.
I tu su nas ljubazni domaćini iz Ararat adventures agencije dočekali i smjestili. I šta drugo nego oprati gorak ukus zbog zaostalog prtljaga, odličnim turskim kulinarskim čarolijama.
Čim sam došla u Doubajazit a bila je noć, preplavio me osjećaj radosti i zahvalnosti.Na ekspediciju su osim mene pošle još 2 planinarke iz Ljiljana Fata i Temima. Ujutro opet vrhunski doručak koji možete samo u Turskoj da jedete. Taj hedonistički prizor na terasi pamtiću zauvijek. Turski obilni doručak s pogledom na Ararat i ja.
Agnieszka je turska snaha iz Poljske i skupa sa suprugom Saffet je u organizaciji ove ekspedicije. Odmah smo se povezale.Žene brzo shvate s kim se mogu razumjeti. Uz nju je vodič Serkan za uspon na vrh.
Tu nedjelju 28.7.smo njihov prijedlog za obilazak Ishak pašinog Saraja i mjesta Noine(Nuhove) arke prihvatli s veseljem.
Vreli dan na 1800mnv i istorija se otvara kao knjiga pred mojim očima. Nevjerovatan prizor i moja mašta kako je to bilo u doba procvata Otomanskog carstva.Palača je građena od 1685 a završni dio je dodan 1785. Iako pljačkama je njen sjaj uništen, vrijeme je dalo patinu ovoj ljepotici turske arhitekture za vječnost. Neke građevine možete zaobići ali Ishak pašin saraj nipošto! O samom uređenju života u palači može se pisati mnogo. O odajama unutra takođe. Ali meni je bio fascinantan prostor kuhinje sa ventilacijom i tunelom za dostavu hrane. Takođe sistem zagrijavanja toplom vodom kroz cijevi u palači...o sjaju i raskoši zamišljam dok hodam za Agnieskom i prevodim.
Odlazimo i do turbe Ahmet babe u blizini.Tu mještani dolaze i na hodočašće ali i na piknik sa porodicama.Kupujem si neke suvenire i penjemo se naokolnu uzvisinu. Ishak pašin saraj odavde izgleda nestvarno lijep!
Noina ili Nuhova arka je kaže legenda nasukala se upravo u blizini.I to je pejzaž koji je inspiracija odličnoj turskoj kinematografiji novijeg vremena. Nakon obilaska kompleksa neki od nas odlaze na obrise arke da se ipak dotakne tlo i naravno opečati slikom.
Povratak sa nenadmašnim brkatim vozačem kombija po crnom prašnjavom putu,vodi kroz siromašna sela pokrajine Agri.Ljudi suše izmet domaćih životinja da bi se zimi grijali jer šume nema. Ali pametne glave se dosjete svega, a vrijedne ruke rade i rade.
Sutradan nakon što je kiša cijelu noć sapirala grad koji spava osvanulo je divno sunčano jutro. Ararat je bio vidljiv i dalek.Naš prtljag je dopremljen. Sve viška smo ostavili u hotelu i spakovali stvari za uspon. Vrlo sam praktična žena i moja prtljaga sadrži samo neophodne stvari. 3 noći i 4 dana koja ćemo provesti u pokušaju da dosegnemo vrh su mi osnov za planiranje sadržaja ruksaka. Hrana i voda su nam obezbjeđene od agencije. Sa nama ide i kuhar.
Serkan je vodič za uspon. Odlično govori engleski. Daje upute za sve što nas zanima pred ulazak u 2 minibusa.
I polazimo.Do Čevirme sela na 2200m/nv prolazimo pejzaže za pamćenje. Brko drugi, pušta neku zapadnjačku muziku valjda da bi udovoljio nam. Molim ga da nam nađe turski melos. U selu Čevirme nas čekaju vodiči i konji na koje u vrećama plastičnim stavljaju naš prtljag. I zbog toga sam htjela da smanjim sadržaj na razumnu mjeru.
Put ka C1 je mekana zemljana staza.Okolo su ogromne crne stijene. Nebo savršeno plavo i obećava fino vrijeme.
Bazni kamp 1 na 3300 m/nv smo dosegnuli nakon 4,5h šetnje. Šatori su već postavljeni.Raspoređujemo se i odmah slijedi odličan obrok. Imamo i lubenice, suhog voća, čaja, kafe. Organizacija za poželjeti.
Predvečerje i prva tmina donose prizor koji sam već nekad vidjela. Bezbrojnim zvijezdama posuto nebo koje nije zagađeno svjetlom neonskih reklama i ljudskom bezobzirnošću,čovjeka približava onom iskonskom. Neko tu poveznicu zove priroda, neko Bog, neko Sila ali možemo se složiti da je izvan čovjeka. Jer takvo stvaranje savršeno čovjek nije u stanju ostvariti.
Ujutro nakon doručka i toalete uz potok koji huči s planine preko crnih stjenovitih gromada idemo na veću visinu 4200m/nv i ostajemo neko vrijeme tu.Trebalo nam je oko 4,5h hodanja laganim tempom.Sunce prži.Vidljivost je odlična, Do Irana se vidi a u razgledu Serkan nam pokazuje Mali Ararat. Zadržavamo se oko sat vremena sunčajući se i ćaskajući. Vraćamo se u C1. Večera u velikom bijelom šatoru, posluženje koje je vrijedno hvale. I počinak oko 21h jer sutra idemo u C2 na 4200.
Nemam nekih tegoba osim glavobolje koja reaguje na dodatak magnezijuma i nestaje. Ipak se nakupilo umora što od trkačkih treninga, što od Triglava prije 7 dana... Ali duh mi je nesalomiv! Ako vrijeme i planina dozvole sutra u ovo doba neću moći da spavam. Ležaću u šatoru i čekati da pođem na svetu goru Ararat. Možeš li to zamisliti ženo?
Ujutro savršen dan. Sunce izlazi i budim se među prvima u kampu. Tako volim da u miru sve završim i posložim stvari za uspon. Nakon doručka krećemo u C2 kamp odakle će biti završni uspon na 5137m nv.
Na našu žalost vodič Serkan je zbog privatnih razloga napustio nas. Došao je vodič Rašid da ga zamijeni. Rašidovo poznavanje engleskog jezika nije prepreka da se ipak sporazumijevamo. Par puta s ponosom izjavio da je on Kurd. A Serkan je bio Turčin. No nije se to puno odražavalo na nas iako im je značilo da imamo spoznaju o toj činjenici.
Večer u C2 je opet filmsko. Valjda je svako od nas doživljavao to na svoj način. Priložiću fotku koja me opisuje u potpunosti sa C2.
Vjetar sbnažno puše i šatori MAKALU se tresu. Nema spavanja do ponoći. Tada je predviđeno da imamo obrok i da oko 1:00h krenemo na završni uspon.
Neki od planinara odlaze sa Slovencem još naviše kao da urade dodatnu aklimatizaciju. Ja sam izula gojzerice, čarape i slikala stopala i promišljala. O svemu. Ušla sam duboko u sebe. Nakratko sam progovorila kao pred svaku bitnu životnu epizodu sa samom sobom. Nisam bila iznad 4000m. Moj najviši vrh prije Ararata je bio Olymp 2918m/nv, Kackar Dagi 3937m/nv te Dolomiti Monte Cristalo 3221m/nv, Piz Boe... Realno nisam znala šta me čeka ali sam bila hrabra i odlučna. Taj vrh će me dovesti u neku drugu nedoživljenu situaciju. To cijenim iznad svega.
Sponzor ekspedicije Ararat 2019
Uspon počinje u 00:50, nakon oskudnog obroka jer me uzbuđenje već nosi. Iza vodiča je krupniji čovjek Nedžad pa ja i dalje redom 13 planinara. Na jednom mjestu je bilo izazov ostati živ. Doslovno. Čovjeka koji je ispred mene pogrešno stao na stijenu i pošao nazad pogurala sam naprijed i spasila oboje. Moraš biti fokusiran, stalno.
Noć je bila tamna i relativno topla. Čeona svjetiljka mi je stisnula glavu i priželjkivala sam zoru, da ju skinem. Snijega nije bilo, samo gole stijene u ogromnim blokovima.Vjetar je pojačavao se na momente kako smo se penjali. Rašid je gazio lagano a kad bi pauzirali redovno je palio cigaretu.
Nakon izvjesnog vremena Fata se nije osjećala dobro i svakim korakom je bila lošija. Zato je kuhar Ahmed sa začelja se vratio s njom u C2. Dolaskom do zone gdje počinje snijeg odustao je i Nedžad. A ja sam pogledala ka vrhu, a potom se okrenula nasuprot i ugledala piramidu. Sunce koje je obasjalo najviši vrh Ararata baca sjenu koja seže do 50km. Taj fenomen je toliko lijep da naravno kratko traje. Zahvalna za sve do tada jer je prošlo savršeno, dižem štap objema rukama i znam da je ovo finiš. Na vrhu u 5:50 plačem od sreće. Ali stvarno ono filmski. Zagrlim i Temimu, nas dvije žene smo ipak tu na 5137. Žao mi što i Fata nije s nama. Fotografišemo se svi i nakon 20 min polazimo natrag u C2. E da ne bi bilo sve savršeno zaboravila sam namazati usne zaštitnom kremom, pa sam imala opekotine. Ali to je mala cijena za ovaj doživljaj, koju sam spremna platiti.
U C2 nas dočekuje ekipa s Debom Mirvićem. Okrjepljujemo se i odmorimo. Pakujemo preostale stvari. Stavljamo na konje. Povratak je kao nagrada u kojem svi uživamo. Vrijeme kao naručeno,ne može ljepše.
Noćimo još jednu noć u hotelu sa bezbroj zvijezda C1.
Ujutro doručak,toaleta,dižemo šatore,stvari stavljaju pomoćnici na konje.
Na pola puta iz visoke trave izlazi čovjek sa čajnikom u rukama i čašama za čaj. Rašid je dozvao usput brata da nas ugodno iznenadi čajem i slatkišima
Meni opet filmska scena. Kažem ljudima da sakupimo lira i nagradimo brata za ovaj doživljaj. Ljudi su svuda ljudi,
Ili su neljudi. Zahvalna po ko zna koji put gazim do minibusa. Stvari s konja su već tu. Ulazimo i opet sjedam do vozača. Brko. I gledam onaj mali ručnik prašnjav i prljav kojim oni okite svoja vozila i pomilujem resice. Nešto piše na njemu. A on gleda u taj ručnik pa u mene i skida i daje mi za poklon. Turska muzika je sada na radiju i mi idemo ka Doubajazitu. Agnieska sa sinom nas dočekuje. Grlimo se sretne obje. "Ostaćemo u kontaktu" kaže mi. Wi FI imamo pa javljam se mojima da sam živa i šaljem fotku s vrha. Epska fotka lirske žene.
Vozimo se ka Vanu. Noćit ćemo 1 noć. Ali popodne sam htjela da iskoristimo pametno. Vlasnika hotela molim da za nas par, ostali su se razišli već, organizuje turu za muzej Vanske mačke, Filigranske radionice u okviru tog muzeja i odlazak na tvrđavu staru preko 2500g. Nedavno je i jezeru Van, nađena 3000g stara tvrđava. Šetamo po tvrđavi i u suton dok uranja sunce u jezero Van shvatam mnoge stvari. Treba izaći iz svog svijeta ponekad. Dotaknuti druge svijetove i biti zahvalan za sve što imaš. Biti čovjek prema svima, a sebe cijeniti i onda kada drugi te ne vide.
Ujutro letom iz Vana za Istanbul naša ekspedicija se privela kraju.
Slijedeća epizoda je bila vikend u Istanbulu. To je da se ne lažemo glavni grad ovog svijeta. Rekli su to prije mene.
Preuzela sam ulogu da vodim ekipu koja je željela da krstarimo Bosforom i prohodamo Stambolom. U Sarajevo smo sletili 4.08.2019. Do neke naredne visine ....ostanite dobro!
