Pred kanjonom Wadi Himara, Jordan. Kome je to Markez morao objašnjavati koji Aureliano je od koje matere bratić?

Pošto već duže vrijeme nema "udarnih" vijesti sa Bliskog istoka i okoline, iskoristit ćemo priliku da vam ispričamo kako su tri Hamda (il' se kaže tri Hamde?) proveli jedno popodne između dva leta i jedne (od one hiljaduijedne) noći

Historijsko-geografske činjenice o regionu u užem i širem smislu su vam od ranije poznate (linkovi: ->, ->, takođe i ->, ->, ->, ->, ->, -> ,-> ...), iskoristit ćemo ih da bi Hamde smjestili u odgovarajući ambijent koji, pretpostavljamo, ni vama nije mrzak - jedan ukusno oblikovani Jordanski kanjon zvani Wadi Himara. E, sad bi trebao doći onaj mrski dio gdje mi svekolikoj javnosti moramo objasniti ko je, kako i zašto Hamdo, da bi javnost mogla da razumije priču, te da joj se priča po mogućnosti svidi (ili ne svidi, ili da joj bude svejedno kao svakoj pravoj javnosti, pa i našoj zonzonskoj). Prošli put smo morali da objašnjavamo ko je Lori, a podrazumjeva se da svi znaju ko je Lorenc od Arabije. Morali smo da tumačimo ko je "Žućo", a svima je opće poznato ko je Indiana Jones itd... i tsl... (i tome slično, a ne krplje?). Ovaj put nećemo. Žao nam je, ali nećemo! Urednik ima pravo da ovaj prilog odbaci kao bezvrijedan, dosadan, neduhovit, neinformativan... ali prerade i cenzure nema i tačka. Ovo pišemo za svoj ćeif, za sve Hamde širom svijeta, kome se ne sviđa, nek ne čita. Ko ne razumije, nek se potrudi da razumije. Jeste li razumijeli šta je govorio Zaratustra? Jeste li "pofatali" koji je koji Aureliano Buendia, a koja Remedius? (Jeste, ali nakon 100 godina kontanja, a ne čitanja "100 godina samoće"). Kome je to Niče morao objašnjavati šta je "hotio" reći Zaratustra ili Markez, koji Aureliano je od koje matere bratić? Nisu nikome! Prema tome, ne moramo ni mi vama, pa onda da počnemo s pričom: 

Niko ne bi rek'o da se iza tog pijeska, trnja i kamena krije biser-voda!

Jednom nedavno živjela su tri brata: Hamdo, Hamdo i Hamdo. Kad su narasli veliki, u stvari kad je jedan narast'o veliki, a druga dva ostali mali... rastom... i jedan stasom, babo ih zovnu preda se i reče: Sinovi moji, ja vas više ne mogu hraniti koliko vi možete pojesti (a možete, ne ureklo se!) i zato pođite na tri razne strane svijeta dok ne nađete mjesto gdje se dobro možete nahraniti. Zapamtite, mnoge vas opasnosti vrebaju na putu, a često ćete morati preko visokih planina sreću svoju tražiti. Ako uspijete, bit će dobro i vama, a i nama. Svi ćemo biti siti. Putujte po svijetu tri godine, a onda se vratite babi ako hoćete. Kod babe će uvjek biti hljeba za sve...

Zapamtite, mnoge vas opasnosti vrebaju na putu, reče babo. Hamdo i Hamdo negdje između vatre i vode.

I tako i bi. Jedan Hamdo ode na istok, jedan na jug, a jedan na sjever. Vraćali su se i odlazili ponovo čim bi malo ogladnili. Sve manje i manje su kući bivali... Jednog dana Hamde se sretoše na pola puta između istoka, juga i sjevera. Od kuće im javiše da je babo teško bolestan. Sva trojica rješiše da se odmah vrate kući, ali te noći jedan Hamdo usni čudan san. Kao... leti orao visoko iznad Mrtvog mora i silno je žedan. Leti orao, ali ne može da pije mrtvu vodu Mrtvog mora. Na kraju iscrpljen pade u blizini skamenjene Lutove žene Safije i nedugo potom skapa od žeđi. Tuda su prolazila dva magarca i vidjevši orla kako umire rekoše:
- Pogledaj, molim te, on je čitav svijet mogao vidjeti iz visina u koje je letio, a nije vidio dolinu kojom teče voda koja liječi. Ne znade on da će onome ko popije kap vode iz te doline proći svaka bol i vratiti sva izgubljena snaga za samo jedan treptaj vremena.
- Da je samo znao koliko je blizu, reče drugi magarac, pa izdahnuo je skoro na samom ušću doline Himara. Niko ne bi rekao da se iza tog pijeska, trnja i kamena krije biser voda, voda koja liječi. 

Kao što se onaj orao (iz priče) strmoglavio kroz zavjesu od bisernih kapi, tako se strmoglaviše i tri Hamda, Ramo i "Vrući" Kay.

Njihov razgovor je slušala jedna lastavica. Čim je razumjela o čemu govore magarci, poleti prema dolini koju su spominjali. Sve od Mrtvog mora je bilo suho i beživotno, ali unutra između zidova pješčanih kula, iz velike visine padala je biserna voda u srebrni bazenčić. Lastavica zahvati kljunom malo vode i brže bolje poleti nazad umrlom orlu. Poškropi ga po glavi i gle čuda! Orao otvori oči. Malo zatim ustade orao i mahnu krilima kao da mu se ništa nije dogodilo. Lastavica mu ispriča šta je učinila i šta je saznala od magaraca, a orao joj se zahvali i zamoli da mu pokaže gdje je našla tu čudesnu vodu. Kada je orao uletio u duboki kanjon, strmoglavi se kroz zavjesu od bisernih kapi, osjećajući kako mu svako pero ogromna snaga prožima. Pucajući od sile koja ga ispunjava, orao kliknu da se svim živim oko Mrtvog mora sledila krv u žilama: Hamdoooooooo..! 

Kasnije, haman u po' frke: Kako nazad... a još zanimljivije, kako naprijed?

Hamdo se trznu iz sna i shvati da je njegov san bio tako stvaran da mora značiti neku poruku. Probudi i druga dva Hamda i ispriča im šta je sanjao. Zaključak je bio jasan: Babi treba donijeti vode iz Vadi Himare - Doline magaraca kod Mrtvog mora. Ali kako?
Do srebrenog bazenčića je nemoguće doći od Mrtvog mora, a sa planine potrebno je savladati brojne prepreke. Između ostalog i dva vodopada visoka preko dvije stotine pedest stopa (cca. 85 m). A Hamdo nikada nije visio niz vodopade. Da bi im bilo sigurnije, Hamde zovnuše u pomoć Ramu (Ramo je isto što i Hamdo, samo onaj drugi) koji je domaći u svemu. Ramo je pola Arap - pola Srbin, što u ovoj priči ima dvostruku ili trostruku korist. Prva je ta što govori lokalni jezik, poznaje ankere, opremu i put (samo niz vodu?). Druga je korist njegov multireligiozni karakter. Naime, sam san, biblijsko podneblje, pripovjesti iz Kur'ana, voda usred pustinje i u kraj Mrtvog mora... sve to govori da tu nisu čista posla i da su božji prsti svuda po tim prostorima. 

Nakon ohrabrujućeg zaključka da dno ipak postoji, nastavak je po cijenu integriteta biblijskih stijena
(dok sjenke krilatih "džina" sa zidova kanjona budno motre svaki naš potez)

Ako, pak nalete na čuvara svetog grala kao dr. Jones, onda će im krstaške veze sa Kosova vjerovatno biti od veće koristi, nego njihova arapska imena i bosanski šarm. Dakle Ramo je član ekspedicije odgovoran za duhovnu sigurnost. Radi praktične sigurnosti, odnosno osiguranje kvaliteta po evropskim standardima, pozvan je Hamdin kolega "Vrući" Kaj sa hladnog sjevera. Kaj je instruktor alpinizma, turnog i telemark skijanja, te stručnjak za bombe, bombice i ostala sredstva za velike praskove (gdje ste gledali film o dr. Jonesu, a da nema explozija??). Tako, kadrovski su skroz kompletni. Još oprema... 

Hm, ne daj bože da babi šta bude!

Opremu su trebali moliti od turističkog vodiča Hakima. Kao pravi stari arapski trgovac i Hakim je bio težak na trgovini, ali pošto je Hamdo od ranije zadužio Hakima dajući mu vlastito novo statičko uže na "leasing", Hakim je pristao da im ustupi svu potrebnu opremu uključujući i Hamdino uže. Na kraju su provjerili i vremensku prognozu koja je obećavala više od trenutnog vremena. Hamdo je bio spreman da krene... Koji Hamdo?
Hamdo živi na Bliskom istoku već duže vrijeme. Glavna zanimacija mu je da istražuje skrivene ljepote biblijskih prostora, po mogućnosti sa ubrzanim radom srca i povećanom razinom adrenalina u krvi. Do sada ih je otkrio 14 od bar 30, prirodnih. One vještačke Hamdo više i ne broji. Kad se umori, sjeda na bicikl i vozi se po jordanskim vinogradima izbjegavajući, tu i tamo, kamion istinskog vjernika koji se posredstvom papučice gasa bori protiv neizbježno nadolazećeg harama sa zapada u vidu dva točka. U slobodno vrijeme, Hamdo obilazi Sirijsku granicu i obavezno gleda gdje staje, a ne gdje su sirijski vojnici. Hamdo se sprema za uspon na visoku planinu i zbog toga je pojačao unos hranjivih materija u svoj organizam. Brine ga babino zdravlje. Ne daj bože da mu šta bude...

Jedino Rami nije važno zašto se ide u kanjon, samo je važno da se ide! (Neki razlog će se uvijek naći)

Drugi Hamdo je u stvari prvi Hamdo, ali to je jedna druga priča. Hamdo je postao Hamdo na crnom kontinentu, gdje se u stvari i postaje Hamdo, mada nema pravila. To je jedan vrlo dobar Hamdo, svi ga vole i cijene pa ga rado primaju... kod sebe. Njemu ide sve od ruke: Fudbal, posao, diplomatija, pa i planina. Nije imao nikakva iskustva sa užetom, alpinizmom i tim stvarima kao jedan drugi Hamdo (koji nije akter ove priče), ali je dobar sa "high" visokom nadmorskom visinom (ćuj to!) i uopšte sa snagom, izdržljivošću, mudima i ostalim. On je od nedavno na Bliskom istoku. Bio je u Evropi neko vrijeme, ali 6 mjeseci je izgleda i previše za njega jer su ga dlanovi, pardon tabani ponovo zasvrbili. Pripreme za prolaz kroz Wadi Himaru, Hamdo je vršio skoro cijelu noć zajedno sa drugim Hamdama u jednom od noćnih klubova jordanske prijestolnice. A gdje drugo kad je jogging i biciklizam haram u ovim krajevima?

Neobavezno: Iskustvo s užetom, alpinizmom i tim stvarima. Obavezno: snaga, izdržljivost, muda i ostalo...

Treći Hamdo je tu samo u prolazu. I to dva puta. Otišao je da se nadiše plina i to pravog zemnog (original, made in Iraq) tamo negdje gdje se sjedinjuju Eufrat i Tigris, pa će nazad u zemlju javova (ovaj put stvarno) i tigjova (to se tako kaže). Iako je prvi prolaz kroz Amman bio prilično ispunjen slobodnim vremenom, bio je odlučan da drugu šansu dobro iskoristi i prođe Wadi Himaru prije ručka, jer ne može se gladan u avion ako je prvi let kratak. Sa sobom je uvjek imao dobru volju, a od nedavno i majicu "Zone 2000". Sve drugo je Hamdo trebao obezbjediti i sad se nada da će sve ići po planu. Ne sumnja da će natočiti vode sa srebrenog jezerca, ali još nije siguran kako vodu dopremiti do babe. Autobusom po vozaču ili DHL-om?

Kiša pustinjskih bisera! Ali kako vodu dopremiti do babe?

Ramo je živio životom slobodnog umjetnika. Radio je kao expert za finansijske transakcije visokog rizika. Pošto je rizik sastavni dio njegovog posla, oduševljen je svim mogućim vrstama rizika, između ostalog i lomatanjem kroz suhe i mokre jordanske kanjone. Rami nije važno zašto se ide u kanjon, samo je važno da se ide. Osim što je stručnjak za finansije, Ramo je pravi majstor za ankere i štandove u svim mogućim varijacijama. Čak i u onim koje nikad prije nismo vidjeli. Ramo vozi velikog crnog džipa. Neko je rekao da je to džip Ramine tetke, ali nije. Lažu zlobnici. I zamislite, pored svega toga, Ramo još nije oženjen...
"Vrući" Kay živi jako jako daleko. Kad je kući, nikako ne može da se naspava jer mu sunce sija i u ponoć. Zato je njemu ljepše daleko od kuće, pa makar i u vojsci. Kay voli planine, a ne voli redove, naročito kad se neko gura preko reda. Kay je babin zemljak i kao i svi zemljaci i oni se paze. Zbog toga je Kay odlučio da im pomogne da nađu vodu za babu.

Neke sjene su lebdjele iznad glave i Ramo vjeruje da su to krilati "džini" testerom pilali Hamdino uže.

Sunce je bilo povisoko kada su ugledali Mrtvo more.
- Jel' to to? - pitale su Hamde Hamdu.
U zraku se osjećao miris slane tegobe, ali je bilo nekako... friško. Morali su dalje u planine. Smotan kao zmija burekuša, put se digao više od razine mora - čak 400 m. Odvezao ih je Hamdo (koji nije akter ove priče). Vjerovatno od sreće što se u daljini vidi more ili od sreće što je konačno izašao iz auta, Hamdo je skočio na glavu (tu odmah pored puta, na pržinu). Malo je krvario, al ništa nije ozbiljno. "Vrući" Kay je bio zbunjen prizorom i mislio je da se čovjek prosto razbio k'o p... Nije mogao vjerovati da je čovjek u stanju to sebi napraviti od sreće.
Prvi dio kanjona su lako prošli. Tu i tamo pokoji Kiklop, na trećem kilometru Meduza i Scila, pa živo blato i kiša meteora (šta se čudite, pa mjesto je 500 m vazdušne linije od Sodome i Gomore). Nakon isrcpljujućih sati mukotrpnog hoda stigli su do bezdana. Stvarno!?
Ne nije, nakon kraćeg i detaljnog osmatranja i analize prikupljenih podataka došli su do zaključka da ipak postoji dno, mada je do njega podaleko. Ramo je napravio anker i braća su jedan za drugim klizila niz uže. A uže... je bilo novo, bijelo, čvrsto i jako da ne može pući čak i kad mu se potpuno oguli košuljica i raspredu niti. Koliko li je kilavih gospođa Hakim izvagao preko oštrih ivica jordanskih kanjona?

Izvlačenje užeta nakon stometarskog absajla. Sjećate li se ono kad smo govorili o snazi, izdržljivosti, mudima i ostalom? Ee!

Naravno, pošto je jedino to uže Hamdino i novo (bilo nekad), ono je uredno provjereno prije upotrebe i nikakvih oštećenja nije bilo. Ramo se kune i na to dodaje kako je primjetio nešto čudno, otprilike kad je Hamdo bio negdje na 50-om, 60-om metru od zemlje. Neke sjene su mu lebdjele iznad glave i on vjeruje da su to krilati džini testerom pilali Hamdino uže. Oštećenje je potvrdio i "Vrući" Kay, ali za bilo kakve promjene plana bilo je kasno - pred njima je ponor iznad srebrenog jezerca, a iznad njih bezdan, odozdo prema gore (tj. bezvrh)... i džini sa testerom. Nisu se zapitali od kuda su se pored njih stvorila dva mala beduina sa stadom koza. Uz vodopad i niz vodopad sigurno nisu mogli doći. Džinska posla!
Nakon drugog poluvremena mukotrpnog hoda stigli su na vrh drugog vodopada i imalo se šta vidjeti - anker je razvaljen i pločice stučene i sravnjene sa stijenom. Opet džini, beduini nisu sigurno! Nema druge nego zabušiti novi. Hamdo i Ramo se prihvatiše posla. 

Nešto mrtvo se uvlačilo u nosnice, bio je to znak da je (Mrtvo) more blizu.

Taktike i kombinacije kako izbjeći oštećeni dio užeta će vam biti prepričane jedne noći uz vino i vatru, kad ne bude važno da li mislimo ozbiljno ili pričamo bajke. Uglavnom, Rami je falilo nekih metara negdje, a Hamdo je svoj drugi abzajl u životu odradio sa jednostrukom devetkom kroz osmicu (ili bješe osmica kroz devetku) i uspješno aterirao u srebreno jezerce.
Ubrzo su stigli i ostali i počelo je vjećanje u čemu da se ponese voda za babu. Dvojica Hamda i Ramo su nosili kamilje mješine na leđima, a Kay je imao specijalnu čuturicu za koju je emotivno vezan. Samo je Hamdo imao običnu flašu vode i to punu. Voda iz flaše je bila puno ukusnija nego voda iz jezerca, pa su Hamde počele sumnjati ne samo u ljekovitost nego i u ispravnost te vode za piće. Bila je nekako žućkasta, mirisala na jaja i kuhanu prasu. Ali što kažu, bolest ne pita kakva je voda i Hamde popiše vodu iz flaše i napuniše je vodom sa srebrnog jezerca Doline magaraca. Pošto je vrijeme isticalo, Hamde i druga dvojica otrčaše prema izlazu iz kanjona. Nešto mrtvo im se uvlačilo u nosnice, znali su da je more blizu. Uz put su više za sebe razmišljali zašto se ovo mjesto zove Dolina magaraca, kada su vidjeli mnoge razne životinje i čudovišta, samo ne magarce. Ili je možda neko drugi vidio magarce? 

E, 'ebiga, babo!

Ramin crni džip bio je parkiran na proširenju. Ovdje ga neće niko, pošten svijet. Poskidaše smrdljive i mokre krpe sa sebe i uguraše se u vozilo. Mrtvo more je blještalo kao ogledalo na popodnevnom suncu. Vozili su se nazad za Amman prilično umorni, iscrpljeni i isprepadani. Hamdo je sjedio na prednjem sjedištu i držao na krilu flašu sa vodom za babu. Jedan po jedan lagano su tonuli u san. Osim Rame, on je morao voziti.
Kako je Ramina krstarica jurila kroz suton, mušice i drugi insekti su se lijepili za šajbu. Već se kroz nju teže vidjelo, pa Ramo pritisnu ručicu brisača sa namjerom da poprska i obriše šajbu. Nakon srka "u prazno", shvati da nema vode za brisače u spremniku. Izbaci žmigavac i stade na prvo proširenje. Pogleda oko sebe i primjeti flašu na Hamdinom krilu. Uze je i odvrnu čep, te pomirisa sumnjičavo sadržaj. Nije bila za piće, ali čista jeste poprilično. Izađe iz auta i poprska šajbu vodom iz flaše, a zatim brižljivo istrlja mrlje nekom novinom koju je našao pored puta. Oprao je i farove, a skoro praznu flašu ubaci u postavljenu kantu za otpadke kao svaki uzoran gradjanin. E, 'ebiga, babo!

K R A J