Pogled na Veliko i Malo Sljeme na Plasa planiini
(Po zabilješkama Ivana Pavlića-Sarajevo)
Ako se odlučite pohoditi planinu Čvrsnicu, krenite željeznicom od Sarajeva preme Mostaru. Već tamo iza Konjica upašće vam u oči visoka planina gdje se uzdiže nebu pod oblake.
Što joj se više približavate, njezina plastika postajaće sve jasnija i verličastvenija. Odprilike pred željezničkom stanicom Ostrožac gleda ju očarani putnik u potpunom njenom sjaju i ljepoti. Visoko upiru joj brojni, a izlomljeni vrhunci i šiljci smjelo u plavetni azur, po koji kao snijeg bijeli oblačić sad oku skriva, sad otkriva nebotične vrhunce, a strme i često upravo okomite strane ruše se u strašnim linijama u dolinu. Napokon kad željeznica obiđe zadnju okuku Neretve pred postajom Jablanica i izbije pred most preko rječice Doljanke, otvara se ova divna planina-doduše samo na kratak čas-zadivljenom putniku u svem svom strašnom i grandioznom veličanstvu od podnožja svoga, od vetrikalnih tjesnaca i klanaca Doljanke, pa do svoje naviše visine. Na kratak čas-jer ubrzo željkeznica zamiče u postaju, romantičnu Jablanicu, poznato odmaralište i ljetovalište bogatijih Sarajlija i Mostaraca kao i stranih gostiju za vrućih ljetnjih hercegovačkih dana. Jablanica je polazna stanica i za našu lijepu planinu Plasa.
Kao pomagalo za uspon na Plasu poslužila nam je vrlo dobro vojnička specijalna karta Jablanica-Poklečani, 6559. Već pri prvom pogledu na tu kartu opazit će planinar, da je Plasa zapravo krajnji sjevero-istočni odvojak najviše bosansko-hercegovačke planine Čvrsnice. Planina Čvrsnica jasno je odjeljena karakterističnim i jakim linijama od svoje okoline. Na istoku joj je međa šumna Neretva, koja ju dijeli od najbliže susjede Prenj-planine. Na sjeveru je romantična Doljanka sa svojom divljom, iskidanom i zvijuganom dolinom , a na jugu divlja Drežanka, - sve tri rijeke sa svojim dubokim, kamenitim i uskim provalijama, u koje se Čvrsnica ruši krajnjim svojim obroncima, iz prosječne visine od po prilici 1100 metara aps. vis. strmo, okomito, strašnim sunovratnim odlomima, na koje valjda još nikada nije stupiolo ljudsko biće do plahe divokoze, kojih u ovim stranama ima u obilju. Prema zapadu ograđuje Čvrsnicu ravno krško Dugo polje, bogato sočnim alpskim pašnjacima, s interesantnim svojim donjim dijelom, zvanim Ivan dolac (1183 m), na kojem se nalazi jezero Blidinje, nastalo rukom čovjeka koje varira svojim nivoom ali nikada ne presušuje.
Pogled u alpsku dolinu Drijenač na Plasi-Čvrsnica u Hecegovini
U tom velikom planiskom sklopu Velika Čvsnica (2228 m) sačinjava centralnu masu. Prema istoku odvaja se Mala Čvrsnica (Ploča 2039 m), koja se prema jugu ruši u fantastičnim i okomitim odronima u dolinu Drežnice. Na sjeveru se raširila Muharnica (1977 m), a na kranjem sjevero-istoku izbočila se vrletna Plasa, spojena s centralnom masom uskim rebrom, na kojem se oholo diže nebu pod oblake interesantna piramida Trinača (2040 m) i Velika Oštrovača (2021 m). Između Plase i Male Čvrsnice ugnjezdila se duboka i romantična dolina rječice Grabovice, zvana Diva Grabovica.
Općenita karakteristika ovog golemog planinskog sklopa sastpoji se u prvom redu u vrletnim strminama, Kojima se skoro okomito ruši u provalije Drežanke, Neretve, Grabovice i Doljanke, a zatim u pitomim pašnjacima, koji se formiraju na zaravancima, osojima i glavicama u visini odprilike od 1200 m i dalje. Svi su obronci, gdje god se je mogla da zametne bujnija vegetacija, obrasli gustim crnogoričnim i bukovim šumama. U višim predjelima šume je malo, tu se javljaju zakržljale bukve i crnogorice, a u najvišim regionima naići će planinar na guste i neprohodne šumice klekovine. Na nekim mjestima, kao npr. na samom vrhu Plase, naići će planinar na obilje runolista, gdje se pored turističkog puta rasplodio u pukotinama i škrapicama stijenja.
Prva lovačka koliba u Drijenču na Plasi izgrađena 1921.
Polazna tačka za uspon na Plaasu i uopće na Čvrsnicu je Jablanica, maleno mjestance, romantično smješteno u uskoj dolini Neretve, na mjestu gdje se Plasa diže u azurne visine. A s druge strane doline, gordi Prenj ruši se u okomitim linijama u dolinu Neretve. Za planinare i putnike tu se nalazi lijep državni hotel ,,Jablanica,, usred krasnog parka. Taj hotel je u svoje doba upravo i sagrađen za to, da se planinarima, lovcima i istraživačima planine olakša polazak na Plasu odnosno na Čvrsnicu i na Prenj. Preporučuje se i mala ali čista gostionica Mate Papkovića. Tu će planinar doboti najpotrebniju opskrbu kao i potrebne informacije (ključ za kuću na Plasi, vodića, konja za nošenje uprtnjača itd.).
Put na Plasa planinu vodi iz Jablanice preko jablaničke tvrđavice u dolinu Doljanke. Već, čim smo se uspeli na malu visoravan s tvrđavicom, puca nam pred očima krasan prizor: strme, visoke, nebolomne stijene i kose, obrasle skoro do vrha bujnom šumom, dižu se pred našim očima kao zid. Kroz maleno muslimansko seoce Jeličići nastavljamo putem ugodnom ravnicom pokraj bučne Doljanke. Izvor joj je pod Pasjom stijenom na istočnom obronku Vran planine. Tekući prema jugoistoku kroz tri mahale sela Sovići probija se Doljanka uskom krškom dolinom između planine Muharnice i Blačine. Svoj tok nastavlja kroz selo Doljane lomeći se i razbijajući preko silnog krša, stvarajući brzake i slapove, da se na mjestima, gdje se našlo nešto ravnice i zatiša, smiri i pokaže u svojoj krasno tamno zelenoj boji. Buka i šum ove bučne rijeke začarava planinara i prolaznika.
Prevoz sijena u Ivan docu podno Čvrsnice, 1962. godine.
Nakon po prilici jednog sata hoda skreće crveno markirani put oštro na lijevo, prema jugu. Tu počinje uspon, ispočetka-na kranjim padinama planine-lakši, no što se više zalazimo u goru, sve teži. U nižim partijam prolazimo kroz običnu šikaru. Gdje javlja se po koja zelena luka, puna sočne planinske trave. Vidik nam se pomalo otvara prema sjeveru na kršnu, slabo pošumljenu Tovarnicu. Iz guste bukove i crnogorične šume na mahove javljaju se kršne i vrletne glavice Plase, koje se dižu, kao da prijete, skoro okomito nad našim glavama. Put se neprestano diže, uspon nam postaje sve teži, a teške naprtnjače sve nesnosnije. Od jarkog ljetnog sunca brani nas duboki hlad i vlažni zadah bukove šume. Markacija, što je urađena pred jedno dvadeset godina-crvena boja, nalazi se još na ponekom stablu, ali je crvena boja postala nekako blijeda, skro zelenkasta te se jedva i opaža. Nakon dobra 4 sata hoda evo nas napokon do bijalih kao, snijeg glavica. Uspeli smo se na visoravan, kota 1302 m na Gvozdu. Tu nas prima u svoje okrilje šuma crnogorice. Planinarski put vodi nas na mjestima uz sam rub okomitih stijena. Poglet s te visine u duboke provalije i sunovratne prodore zamamljuje-čovjeka hvata vrtoglavica. Sa strahom povlači se s tih srtrašnih strmina na siguran put. To su mjesta, kojima se slobodno kreće samo divokoza. Napokon dođosmo na prvu glavicu, čista, neobrašćena. Vidik rijedak, veličanstvem! U neposrednoj blizini diže se silni Prenj. Iskidani vrhovi, duboke usjekline i okomite stijene čine ovu planinu divnom i majestičnom. Još jedan sat hoda i stigli smo do najvišeg vrhunca središnje Plase, na glavicu Šišnja (1577 m). Na lijevo u krajnjem zapadnom dijelu Plase dominiraju Oštrovača (2021 m) i Trinača (2040 m). Sam je to krš. Između kamenja proviruje po koja travka, što ih stada bijelih ovaca pomno traže i pasu. Tišinu gorsku gdjekad prekida samo reski cikot pastirica i lavež ovčarskih pasa. Da u ovoj gorskoj pustoši uzdrži život hiljadama ovaca, dobra majka Priroda učinila je čudo: na vrhu planine, u samom kamernu i u kršu, u jednoj vrtači nalik na golemi tanjur, stvorila je malo jezerce. (Vidi sliku: Crepulja s Velikim Šljemenom). Crepulja-jezerce života! No valjalo je nama krenuti dalje. Trebalo se sada spustiti oko 300 m niže u pustu ali fantastičnu kršku dolinu Drijenać, koja se smjestila kao granica između Plase i Muharnice. Tu nas je čakao naš cilj, odmaralište i konačište.
Drijenač Je pusta krška dolina s malo vegetacije, koja se prema sjevero-istoku nastavlja i ruši u obliku strašne ali i vrlo romantične provalije u dolinu Doljanke. Tu čekaju nas i planinere dvije kuće, stara turistička i nova šumarska. Obadvije su u dobru stanju, samo o kakovu komforu nema niti govora. Stara planinarska kuća začudo je sretno preživjela rat, a da nije iz nje odnijeto skoro ništa-premda na vratima nema brave odkako kuća postoji. Tu su klupe, tu je polica, tu je drveno daščano počivalište. Ni po čemu se ne može zakljuičiti, da seljaci za nevremena stjeruju ovamo svoja goveda, kao što se može vidjeti po oštećenim planinarskim kućama na drugim bosanskim planinama. Sve to se ima da pripiše patrjalhalnom poštenju okolnog muslimanskog i katoličkog stanovništva, koje preko ljeta ovamo izgoni svoje ovce i goveda na ispašu. Šumarska kuća je bolje uređena, jer u njoj imade manja sobica sa dva kreveta sa slamom, stol, stolice i željezni štednjak, zatim je tu veća soba, u kojoj je veliko ognjište i mjesta da spava 6 osoba. U staroj planinarskoj kući (za koju se, moram naglasiti-sada nitko ne brine, jer se ne zna-čija je!!) može prenoćiti i više osoba. Među velike neprilike u ovom kraju dolazi i nestašica vode. Srećom, jedno pola sat od ovih kuća ima dobro vrelo Zastoje (1552 m), koje doduše za sušnog ljeta opadne ale ne presahne. Prilaz do vrela je romantičan i vratoloman, jer valja proći stazom, dugom na jednom mjestu oko dvije stotina koraka, a uklesanom u okomitu stijenui: pod nogama se otvara u dubini od jedno 300 metara krška provalija, a nad glavom se strma stijena diže nebu pod oblake. Ljudi sa slabim živcima prolaze ovuda s teškom mukom. Pred samim kućama nalazi se do, u kojem u kasno ljeto u jednoj vrtaći se još zadrži množina snijega. Taj snijeg dobro dolazi, da se u njemu pričuvaju jela, koja se brže kvare.
Zapadno od Drijenča, neposredno nad samim kućama dižu se strme strane Muharnice. Zapuštene serpentine, izgrađene prije više od 15 godina, vode na Veliko Šljeme (1931 m) i na samu gorsku kosu Muharnice. Od Velikog Šljemena pa do vrha Muharnice (1977 m) nema više od jednog sata ugodnog hoda sve po gorskom bilu. Pogled s ovih vrhova je predivan. Na istoku se u neposrednoj blizini izdiže veličanstveni Prenj s velikim Cetinom (1992 m), a iza njega kao da stidljivo samo izviruje i pomalja svoju glavu Lupoiglav (2102 m). Na zapadu uzvisila se ponosito naša najviša planina Čvrsnica (2228 m), pokraj nje tamo preme jugu fantastično se diže Velež (1969 m) nad Mostarom, a još dalje onamo Bjelašica (1867 m). Prema istoku nemamo otvorena vidika, jer nam ga Prenj sasvim zaklanja, tako da ne vidimo Maglić, Vlasulju i Lebršnik na hercegovačo-crnogorskoj granici. Prema sjever-istoku vidimo strme zapadne obronke Treskavice (2088 m), zatim cijelu Bjelašnicu (2067 m), u svoj njezino duljini, i dalje na lijevo ravnu Bitovnju (1704 m). Najbliže nama prema sjevero-zapadu izvisila se nad Dugim poljem Vran-planina (2074 m).
Kao i sve naše visoke plsnine Čvrsica je sa svim svojim dijelovima samo ljeti živa i nastanjena. Brojna stada ovaca pasu ovuda sočnu planinmsku travu, a mrtvi krš oživljuje samo poklič i dozivanje u bjelinu obučenih pastira. Svaki dio planine imade od kada ljudi pamte, stalne svoje pastire iz iste porodice pa se poirodičnim imenom nazivlju i njihovi stanovi. Na Plasu i uopće na Čvrsnicu izlazi naš svijet iz Hercegovine-Hrvati katolici i Muslimani.
Pogled na površ planine Prenj s Male Oštrovače na Plasi
Pun ih je i Prenj, Visočica, i dopiru sve do na Bjelašnicu, gdje svuda uz katoličke čobane imade i muslimanskih. Dobri su to ljudi, pitomi, pošteni i vrlo gostoljubivi. Planinara dočekaju vrlo lijepo. Redovito će ga ugostiti mlijekom, kajmakom i sirom. U slučaju nevremena primit će gosta od svega srca rado na konak. Stanovi su im doduše slabi i primitivni, ali kako im oni služe samo kao sklonište, zato njihovoj udobnosti i ne posvećuju velike pažnje.
