Vran planina (vrh je desno na slici) spada među lakše i sigurnije dvotisućnjake. Pogled na ovu planinu iz donjeg dijela staze koja vodi ka Pločnom.

Meteorolozi najavljuju kišu. Jesu li normalni, pitam se kako mogu izaći u javnost sa takvim... hm, insinuacijama :-) Nema veze. Zavisno odakle se ugrize, Pločno (2228m) najviši vrh Čvrsnice, pravi je zalogaj za sladokusce. Idemo, meteorolozi, ne čačkajte...

Krenuti u 6:30h iz Sarajeva na 2228m, gdje visi Pločno, znači dovesti se u škripac sa vremenom. Bez obzira što škripi, ekipica se nije dala pokolebati. Pičimo!!!
Do samostana u Masnoj Luci treba tri sata vožnje od Sarajeva (pola asfalt, pola makadam i to dobar). Meteorolozi najavljuju kišu. Jesu li normalni, pitam se kako mogu izaći u javnost sa takvim... hm, insinuacijama :-) Oznake na dugom Dugom Polju su izvanredne, a mi još imamo detaljan opis puta koji nam je Matias velikodušno ustupio. Ama, ništa nas ne može pokolebati, pogotovo ne ti... meteorolozi.

Da nije mirisa munika i hercegovačkog zvizdana čovjek bi pomislio da je "pri Mojstrani"? Samostan u Masnoj luci, mjesto gdje počinje markirana staza.

U deset sati se nađosmo pred samostanom u Masnoj luci. Deset sati!!! Ako je neko pomislio da smo se to vratili, e nismo, tek idemo. Šuma odiše mirisom i tišinom, Čvrsnica leži iza, svijetla, svježa i izazovna. Eto nas gore! Napipasmo marku odmah s desne strane ulazne kapije i kratko vrijeme se držasmo ograde samostana. Tad čusmo zavijanje! Šta je, kad ono put zavija u šumu, da bi se potom spustio u polje sa kolibama i kućama. Odatle skrenu na lijevo i spoji se s novim putem. Putem..? Oovdje se više radi o tragovima u travi. Nakon uspona kroz šumu nastavismo serpentinama na plato.

Dugački greben u zoni 2000 m na čijem se istočnom dijelu nalazi vrh Pločno, 2228m.

Kad smo se našli na platou, stadosmo, začu se pucanje. Šta je, kad ono počeše pucati vidici. Uživali smo u njima i igri kojom nam planina otkriva svoje najljepše dijelove. Ubrzo sve to dosadi :-) i počnete se pitati "kad će više taj uspon na Pločno". Čim ste to pomislili, pojavi se marka sa strelicom desno. Vi naravno nastavite desno jer imate puno povjerenje u marku, za razliku od meteorologa koji su najavili kišu (Čuj kišu!).
Pravo bi se otišlo na Vilinac, ali tamo nema nikakve staze. To je pravi lavirint brijegova, kleke i kamenjara - uhvati li vas magla, bez GPS-a može se samo očajavati (ko ima čaj i kuhalo, a bogami i šibicu). Marka se kao i uvijek pobrine da vas odvede tamo gdje ste naumili.

Što tražili, to dobili. Ovdje smo mislili da je uspon na Pločno kroz ovaj sipar i kamenjar nemoguć.

Da ne skrećem sa teme odnosno staze - slijedi opet uspon i to pravolinijski dok se ne dođe do podnožja Pločnog. Što tražili, to dobili!!! Tu se zapitate da li je uopšte moguće izaći na Pločno jer se taj dio čini vrlo strm. A riža! To je inače jedan od navjećih sniježnih cirkova koji postoje u ovom dijelu Hercegovine. Ovo je vrlo lavinozna zona, zimi se stmina uglavnom završava sniježnim strehama, a osim toga dobar dio ovog cirka leži u zoni 2000 m. E, ovdje turizam prelazi u avanturizam.

Riža plus kajmak jeste sutlijaš. Svega ovdje u ovoj božijoj šerpi. Početak uspona na sami vrh Pločno (2228m)

Ipak, postoji staza. I to, što nas je iznenadilo, vrlo dobra, a ni strmina ne izgleda tako rogato kako smo očekivali. Dijelom smo gazili i snijeg, što je za ovo doba godine (kasno ljeto) posebno interesantno. (Čuj snijeg! rekao bi Ero) Kad savladate taj dio, našli ste se na grebenu, ako se u međuvremenu niste ponovo našli na početku. Pločno je s vaše desne strane nekih pedesetak metara, a ne možete ga promašiti jer se tu nalazi bivši vojni, a sada ko-zna-za-koju-svrhu objekat.

Pločno (2228m), vrh Čvrsnice. Svi snimci napravljeni digitalnom kamerom u krugu od 200 m dobivaju ovakav digitalni pečat što, mislim, nije u redu.

U objektu smo zatekli bar petnaestak ljudi, što posade u objektu (Telecom etc.) što turista raznih profila. Do vrha ima i put sa druge, blaže ali duže strane, pa otuda gužva. Taj put je inače podoban samo za 4X4 vozila. Posada je vrlo ljubazna - ponudila nas je čajem i vodom iz čatrnje, a u objektu ima i pečat vrha kao i dnevnik.
Nazad!!! Meterolozi, ptice zloslutnice, kao da su nekim čudom bili u pravu, oblaci s juga nisu izgledali nimalo dobronamjerno.

Kad s vrha pukne pogled na Čvrsnicu i Veliki Vilinac ( 2118m), odjekuje na dugo i na široko. Fantastično!!!

Samo da napomenem da nam je za uspon trebalo 4h (neki kažu da izađu i za 3,5, hm... nek im bude).
Nakon što smo stutnjali s vrha, oblaci (elektricitet, nakostriješena kosa i ostali popratni efekti) nas nisu više posebno brinuli, te smo se u šumi blizu Masne Luke okrenuli plodovima jeseni - maline su izvanredne, a na livadi s kolibama je bilo i poljskih šampinjona koje niko ne bere, što nas je dovelo u moralnu dilemu (dabogda crko Hamlet, onaj što je izmislio dilemu: brati ili ne brati...) U Masnoj Luci smo se pogasili na izvanrednom vrelu koje se nalazi stotinjak metara prije samostana.

Pogled na sjeverni kraj Dugog polja između Vrana i Čvrsnice i vrh Veliki vran 2074m, lijevo.

A onda, zahvaljujući čačkanju meteorologa, na nas se sručila prava oluja. Uglavnom, kasno u noć, nakon 7h vožnje i 8 sati Čvrsnice, probili smo se do Sarajeva.
Čvrsnica - lijepa kao i uvijek. Onaj objekat na Pločnom dijelom kvari dojam jer betonu, čeliku i tehnici kao da nije mjesto ondje na krovu Hercegovine. Ovako, avantura uspona na vrh "through the Nort Face" kao da dijelom izgubi draž. I za kraj želim da se zahvalim Matiasu koji nam je iz svoje još nerođene knjige ustupio opis ture kao i mape.

Na terenu ekipica u sastavu:
Sanela, Ramiz (kolega s posla, a izgleda se "navuk'o" :)) i Armin