Veliki Kuk (lijevo), gledano iz kanjona Dive Grabovice
Ono što je za neke kamen, vododerina, litica, bespuće, za neke je - avantura. Čvrsnica, Diva Grabovica. "Neki" pokušavaju nešto što možda niko prije nije...
Diva Grabovica postaje sve interesantnija kao ishodište za one koji žele testirati ili pomjerati vlastite granice. Grandiozna stijena Velikog kuka i arena Dive Grabovice za neke nisu samo kamen, vododerine, litice i bespuća... Neki sve to ovdje vide kao izazov, napetost, dinamiku, ljepotu, (samo)spoznaju... ukratko - avanturu!
Neki?! U ovoj fotoreportažici vidjet ćete "neke" koji pokušavaju "nešto" što možda niko prije nije...
El Kuk Gigante! Praznina lijevo vodi ka "via feratti", Tise su desno...
Armin: Dosadili snijeg i Bjelašnica i odlučismo da krenemo u sunčanu Hercegovinu. Čvrsnica! Od Dive Grabovice, preko Bivka do Tise, pa natrag preko Žlijeba...
U "via ferrati" je u ovo doba bilo još uvijek dosta snijega, pa smo se zbog toga odlučili za uspon pravcem od Bivaka ka Tisama. A bili smo i radoznali kako izgleda ovaj "put" kroz korita i vododerine ispod jugoistočnih stijena Čvrsnice...
"Padanje dogovora" ispred Bivaka
U Bivku kratak odmor, čaj, malo razgovora sa jednim Jablaničaninom (ne mogu se sjetiti kako se zove). I kažemo mu da ćemo na Tise, a on samo zavrti glavom - kaže da tuda niko nije prošao iz ovog smjera - nekoliko ih se je spustilo odozgo, ali se niko nije popeo. Kaže sajle su postavljene s ove strane i od Tise. Problem je što nema ni staze ni sajli u sredini.
Pentranje Prenjem (preko puta) neki zovu "prenjanje". Kako onda zovu pentranje Kukom?
I idemo ti tom strminom, ali teren nikako da se "popravi". Onda odlučismo da traverzimo udesno, prema Tisi. I dođosmo do suhog korita, ali 200 metara dalje je bio zid ispred nas. S obzirom da nismo imali pojma gdje bismo se mogli "probiti" odlučismo da se vratimo - dosegnuta visina cca 1000m, Tisa je na 1350m...
Ešref "drži palčeve".
I tako...
Povratak!
Opet "sajla glavu čuva"!
A povratak je priča za sebe - uzbrdo nekako, ali nizbrdo jedva. Ipak, uz upotrebu sva četiri ekstremiteta, prusika i ostalih pomagala, dođosmo do sajle i potom do Bivka. Tu smo saznali da smo kao po izbijanju na strminu trebali skrenuti udesno, ali ni to nije provjereno. Uglavnom, staza je za...ebana, ali će biti izvanredna kada sajle budu postavljene i sva bude osigurana.
Sve je dobro kad se dobro svrši! Zalazak sunca ispod Velikog kuka
Z-2000: I tako... Armin pretpostavlja, iako su ih uvjeravali u suprotno, da oni nisu prvi koji su se tuda probali popeti, odnosno popeli. Ipak, "put" od Bivaka podno Velikog kuka u pravcu Tisa još uvijek ostaje nepoznanica. I nekako se nameće utisak da bi ovaj pravac, opremanjem, izgubio na onoj izazovnosti koju nameće nepoznato.
Nije da se žalimo da takvih "nepoznanica" ima još u našim planinama, ne, ne... Naprotiv, treba nam još takvih mjesta.
