Raja, čuli smo da Grossglockner nije lak za popet, a da je najveća ludost bez osiguravanja prelaziti sa Malog na Veliki Glockner. Ali "Sve zavisi ko to radi" - naredio DJ Bega
Grossglockner je najviši vrh Austrije i jedan je od najposjećenijih Alpskih vrhova. Nalazi se u Nacionalnom parku Hohe Tauern, Kaernten. Relativna nadmorska visina iznosi oko 2000 m. Za uspon potrebna je kompletna oprema, iskustvo u stijeni, na glečeru, dobra kondicija i naravno visinska priprema s obzirom da se spava na oko 3500 m.
Prije nego smo se pofatali sa Grossglocknerom, koga vidite gore zumiranog u svoj svojoj blagosti i umilnosti (jel'de), u pondeljak 6. septmbra 2004 smo pravili malu aklimatizaciju popevši se na oko 2800 m, da bi odmah u utorak iz Kalsa preko Luecknerhaus, 1918 m, krenuli ka Glockneru.
Naravno, opet Guenther (lijevo) i ja, ko će drugi. Ostatak ekipe, Detlef i Heike, ostali su na Luecknerhuette 2241 m. Put od Struedlhuette 2802 m (gdje se neki arhitekta pravo zajebav'o) vodi dalje uglavnom glečerom preko Koednitzkees, ne tako opasnim ali sa prilično dubokim pukotinama. Neki se vežu i stavljaju dereze ali većina ide bez išta, pa tako i nas dvojica.
Grossglockner (sad iz ugla kad se malo više približiš vršnoj stijeni) je jedan od vrhova koji većina nealpinista, upravo poput Matterhorna i Mt Blanca, postavlja sebi kao cilj u životu. Nije nikakvo čudo što je statistika ovog vrha pomalo mračna jer se često neiskusni i neopremljeni "natjeravaju na jačeg" i bezbeli - zijane.
Na Erzherzog-Johan Huette, na visini 3451 m, ćemo napuniti akumulatore tj. prespavati. To je područje nazvano Adlersruhe (Orlov mir). Odatle nas dijeli otprilike nekih dva sata uspona do vrha koga vidite kako dijelom proviruje iza zgrade. Formula uspjeha je jednačina sa više nepoznatih.
Sa Erzherzog-Johan Huette-a sam uspio uraditi nekoliko "radio-amaterskih vezica" (DK4WT-T94WT). Fercera braco od Aljaske do Novog Zelanda, preko Balkona. A tek vijesti! U Sudanu djeca štrajkuju glađu, u Indiji skrnavljenje svete Krave, orkan na Bermudima... A ja sjedim ovdje na 3500m i gledam zalazak sunca. Ama, j-b-m-s! Uključider taj zalazak na šesticu!
U Srijedu, 08. Sptembra 2004 oko 8:00 sati, po izuzetno lijepom vremenu smo krenuli ka vrhu jednim dijelom glečerom i dalje stijenom i ledom. Tu smo već bili u navezi sa derezama na cipelama. Bilo je prilično hladno. Nakon ulaska u stijenu na oko 3650 m ostao sam bez Guenthera jer je za njega ovo tehnički bilo malo previše, ali u svakom slučaju čestitke jer ja to vidim kao njegov veliki uspjeh.
Klasičan uspon na vrh je teži nego kod većine drugih glavnih alpskih vrhova. Od Erzherzog-Johann-hut piči se glečerom 35-40 stepeni, koji je u kasno ljeto već čisti led. Onda dolazi izložen greben težine II po UIAA, ali braco, nije sve u oprimcima, više treba imat u "mudima". Uže se toplo preporučuje kao i strpljenje. Ipak, oko 10:00 sati stajao sam sam na 3798 m. Srećom nije bilo puno naroda taj dan tako da sam se uspio zadržati neko vrijeme na vrhu i uživati u neopisivom pogledu.
Nije bilo jednostavno sam se penjati, a na najkritičnijim mjestima kao npr. prelazu između malog i velikog Glocknera, gdje se nekad čeka i po 2 sata, moraš imati barem 30 m užeta. A moje ostade kod Guenthera...
Silazak, još komplikovaniji. Ovako, ukratko rečeno: sve je lako kad nisi sam preko onog jebenog prelaza ili ako si osiguran. Ja bih lično proglasio svakog ludim ko ovuda prođe bez osiguranja. Sad znate da sam lud, a i tivra sam se tako. Znači duplo lud, ali nemojte nikom pričat.
Silazimo glečerom preko Hohenwartscharte, 3182 m, do Salmhuette, 2642 m, gdje su nas čekali Detlef i Heike, a dalje zajedno do poznate Pasterze oko 1500 m. Pasterze je devet kilometara dug glečer, najduži u istočnim Alpama. Ali toliko se brzo topi, kontam da je pametno posjetiti ga što prije. (Nekima se "tope" šume, a nekima glečeri.) Slijedila je vožnja duž impresivne Grossglockner Hochalpenstrasse, jedne od najvećih turističkih atrakcija Austrije.
Jedan zaista neopisivo lijep region.
