Zvoni sat, sedam sati, gledam kroz prozor i vidim napolju tmurno. Neka me još pola sata. Ponovo sat zvoni, vani i dalje tmurno. Brusnica - Vran kamen na Vranici i nije neka zahtjevna tura ali valja se početi spremati.
Prognoza je najavljivala malo bolje vrijeme od trenutnog. Pijemo kafu, doručkujemo i virkamo kroz prozor, a ono sve gore i gore. Čak je počela i sitna kiša. Sve je izvjesnije da ćemo odlazak na Vranicu ponovo prolongirati. Listamo live kamere na TV-u, Vlašić, Bjelašnica, Jahorina... sve magla. Odjednom Mostar i plavo nebo. Samo se pogledasmo i smješkom dogovorismo, idemo na jug. Usput planiramo i odlučujemo se za kanjon i pećinu Mostarske Bijele. Tu svakako nikad ne odosmo, jer sve nam je nekako preče bilo.
U Mostarsku Bijelu stižemo oko 11. Kasno je to za bilo kakvu ozbiljnu turu, ali dan je podug, a i mi smo se navikli po mraku vraćati sa planine :) . Auto smo parkirali kod brane. Tu je već bilo 15-ak vozila. Sjetismo se da su u toku Dani Prenja, pa je vjerovatno zato gužva. Krenuli smo lagano makadamskim putem uz Bijelu. Otprilike nekih 1,5 km do drvenog mostića, napravljenog radi Memorijala - Zimskog uspona na Lupoglav. Ovaj dio makadama je u znatno boljem stanju nego kad smo zadnji put njime prolazili. Mogli smo komotno i autom do mosta. Napunili smo flaše svježom vodom i lagano krenuli. Nedaleko od tog mjesta sa makadamskog puta se odvaja desno staza za Lupoglav. Ovaj put smo nastavili pravo, makadamom koji se ubrzo spušta nazad u kanjon, do riječnog korita. Za razliku od snimaka i slika koji su napravljeni u proljeće sada vode nema nikako, ostalo je samo korito, prekriveno krupnim šljunkom. Put ide čas pored korita lijevom stranom, pa malo desnom, a onda na momente niste sigurni jeste li na putu ili u koritu rijeke. Dijelovi su prilično konfuzni, ali zalutati je skoro nemoguće jer se ide kanjonom, a lijevo i desno su strme padine Prenja.
Kako smo na ovu turu krenuli iznenada nismo bili baš najbolje pripremljeni. Imao sam vrlo malo informacija o dužini iste i samo sam znao da se u jednom momentu iz korita rijeke treba odvojiti desno. Poslije nekih 5 km sretosmo jednu grupu planinara, koji se vraćaju iz Pećine. Rekoše nam da do skretanja ima još neki 2 km, da će se prvo pojaviti kamene kupe i onda njih pratiti sve do skretanja. Ubrzo smo ugledali prve kupe i uspješno smo pronašli mjesto gdje izlazimo iz riječnog korita i počinjemo se uspinjati desno uz padinu. Sa usponom se odmah ulazi u šumu i hladovinu, tako da je odmah bilo ugodnije hodati. Dvadesetak minuta kasnije stižemo do Kravlje pećine. Neko je zove i Kravlja stijena ili jednostavno Kravljača. Nije u pitanju klasična pećinena nego više prevjesna stijena duga nekih 60-ak metara i duboka 5-6 metara. Iako je to mjesto pogodno za odmor, do našeg cilja nas je djelilo samo 10-ak minuta tako da smo samo produžili dalje.
Samo stotinjak metara dalje, lijevo od staze se nalazi vidikovac. Na njega ćemo svratiti u povratku. Sljedeće, što je interesantno vidjeti jeste pet starih grobova porodice Lojpur, koji su živjeli, a i ukopani na ovom lokalitetu. Grobovi se nalaze desno od staze u grabovoj šumi i onako zarasli izgledaju kao da su iz nekog horor filma.
Staza se zatim spušta još par stotina metara do Bijele. Tu se nalazi improvizovani mostić, koji preko Bijele vodi ka Glogovu. Desno uz potok ima još nekih stotinjak metara do ulaza u pećinu. Skinuli smo gojzerice i čarape i na noge obukli tene. Dalje kroz pećinu ne možete a da ne smočite noge. Pećinu je besmisleno opisivati. Pokušaćemo vam tih par stotina metara dočarati panoramom i fotografijama, ali ovo mjesto definitivno morate posjetiti.
Trebalo nam je nekih 45 minuta da dođemo do kraja pećine, gdje se sa plafona, kada ima više vode, obrušava vodopad, i da se vratimo napolje. Može se to dosta brže, ali mi nismo žurili. Trebalo je sve to poslikati i nauživati se te ljepote. Ipak, morate se vrlo pažljivo kretati jer je mokro kamenje vrlo sklisko, a ne bi se bilo dobro povrjediti na ovom lokalitetu.
Po izlasku smo napravili pauzu za ručak. Trebalo nam je i malo vremena da se ugrijemo jer u pećini je dosta hladnije, pogotovo po nogama koje su svo vrijeme bile u ledenoj vodi. U povratku je još ostalo da svratimo na vidikovac kod Kravlje pećine. To je mjesto sa kojeg možete vidjeti kompletan put koji ste taj dan prehodali. Pogled je fantastičan. I onda, povratak do auta istim putem.
Iako smo kasno i neplanirano krenuli ovih 17 km Mostarske Bijele nam je zaista uljepšalo dan. Kod auta smo bili nešto prije 7. Ovo je tura koju ćemo definitivno ponoviti, ali možda u proljeće, kad bude malo više vode..
Galerija slika (potrebno je malo vremena da se galerija učita)
- Minimalna visina
- 143 m
- Maksimalna brzina
- 13.32 km/hr
- Maksimalna visina
- 502 m
- Prosječna brzina
- 0 km/hr
- Ukupan uspon
- 753 m
- Ukupna udajenost
- 16.77 km
- Ukupan silazak
- 752 m
- Ukupno vrijeme
- 13d 1h 27m 56s
Detalji putnih tački
| # | Nadmorska visina | Udaljenost | |
|---|---|---|---|
| 1 |
Mostarska Bijela
|
143 m | 0 km |
| 2 |
Raskrsnica Bijela-Lupoglav
|
213 m | 1.46 km |
| 3 |
Kravlja pećina
|
445 m | 6.12 km |
| 4 |
Vidikovac Bijela
|
434 m | 6.33 km |
| 5 |
Raskrsinica za Glogovo
|
476 m | 6.92 km |
| 6 |
Pećina Bijela
|
488 m | 7.04 km |
| Nedostupne informacije mogu biti prikazane kao 0. | |||
|
Ovaj track je preuzet 156 puta(s). Molimo registrujte/prijavite se za download ovog track-a. |
