Eto, od samo nekoliko sati "delay" , dok je Goran klepio vruću supu i još jednu, pa onda još jednu i taman dok su se prsti dovoljno otkravili da bi mogli skakutat po tastaturi, tutnjamo i mi sa njim kroz šume, jezerine i planine oko Vancouvera. Pa gdje to ima...

Moj kanadski frend i ja smo se malo muvali po grebenima Eagle Mountain, planini smještenoj na 40-tak minuta vožnje od Vancouvera, u oblasti zvanoj Port Moody. U parku Belcarra, gdje se nalazi "Orlova planina" (ili "Planina Orlova", a može i "Orlovača", ali to već zvuči nekako nisko), postoji mnoštvo staza i jezera koje smo već duže vremena namjeravali istražiti. Čekali smo da planina bude pokrivena snijegom kako bi se s krpljama mogli kretati u raznim pravcima.

Snijega je doduše bilo mnogo manje nego što smo očekivali za ovaj dio godine. Dan je tokom prvih par sati ture bio gotovo proljetni. U početku nam krplje čak i nisu trebale. Međutim, kad smo došli do nekih 800 metara nadmorske visine, snijeg je bio znatno dublji i mekši.
S ovih planina na slici je Zoka prije nekog vremena imao reportažu. Ako se ne varam, planina lijevo je Mt Goat, a desno Mt Crown.

Chickadee Lake, u unutrašnjosti planine, jedno je od brojnih jezera pored kojih smo prolazili. Ovako većim dijelom i izgleda teren kojim smo se kretali.

Jezero gdje smo na brzinu postavili naš kamp se zvalo Siskin Lake. Nismo se puno zadržavali, počelo je da se smrkava, a htjeli smo, prije zalaska sunca, da izbijemo na greben s kojeg se pružao pogled na Indian Arm zaliv i Vancouver.

Možda bi bilo dobro da smo stigli dvadesetak minuta ranije, ali, opet, nije bilo prekasno. Na ovom južnom dijelu planine temperatura je bila relativno visoka; iznenađujuće, s obzirom da se radi o decembarskoj noći iznad 1000 metara nadmorske visine. Pošto je temperatura dakle bila ugodna, a pogled zaista veličanstven, na ovom mjestu nije bilo teško "ubit" nekih sat vremena. To može mnogo da znači. Kao što znate, zimi "mrči" oko četiri i vrijeme, pogotovo ako ga zbog uslova i niske temperature morate provoditi u šatoru, prolazi sporo. Iz tih razloga, sa čeonim lampama na glavama, tumarali smo oko obliznjih vrhova i zaleđenih jezera još par sati.

Kad smo se vratili do kampa, Brian se, znajući moje kuharsko umijeće, bacio na pripremanje večere, a ja sam, pošto se temperature počela spuštati, obukao svoj "gorštački" džemper kojem više vjerujem nego kojekavim fleece-ovima. Ipak, temperatura još uvijek nije išla mnogo ispod nule. Tek kasnije, tokom noći, postalo je dosta ozbiljnije, sa snijegom; na momente me hladnoća budila i u vreći za spavanje koja je, ako je vjerovati proizvođačima, namjenjena za temperature do -10. Doduše, ni šator nam nije bio za zimske uslove.

Ujutro, vrijeme nam je pomutilo planove. Magla i snijeg. Pakuj se i nazad. Zadnjih sat, kako smo se približavali podnožju planine, gazili smo po teškoj kiši, meni uvijek goroj od snijega.
Sve u svemu, simpatična tura.