Kada smo počeli planinariti, naša djeca su bila prilično mala. Najmlađi sin je imao 6 godina kada je prelazio več prilično zahtjevne cjelodnevne ture. Sa 7 je već popeo skoro sve vrhove u BiH preko 2000 mnv. U tom periodu me je čudilo kako jedno tako malo dijete može toliko hodati. Znali smo se smijati kada poslije 12 sati hodanja kaže:" Mama, mislim da sam se malo umorio". I taj umor bi obično trajao samo par trenutaka dok ne ugleda neku novu zanimaciju. Sa druge strane sam slušao razne teorije kako su oni mali, kako je to njma naporno i da trebaju česte odmore...
Još tada sam shvatio da se oni "ne mogu" umoriti. Čak i kada kažu da su umorni to samo znači da im je dosadno. Sjećam se šetnji po Bukoviku, kada bi nervozno hodao livadom, šutao nogom granje i kamenčiće i kukao kako je umoran i da želi kući. A kada smo izlazili na Zelenu glavu, trčao sam uz sajlu za njim jer od silnog uzbuđenja nije osjećao ni trunku umora. Ako želite da vaša djeca planinare sa vama, samo nemojte da m bude dosadno. U momentu najveće krize izvadite kremen i dadnite mu da proba zapaliti vatru, neka uzme kompas i pomogne vam u orjentaciji..., i odjednom umora nestane.
Juče sam se još jednom uvjerio u tačnost ove moje teorije. Tura Sinanovići- Crveni kuk nije pretjerano zahtjevna. Ali ipak tu je oko 12 kilometara hodanja i oko 600 metara visinske razlike. U našoj grupi je bilo puno djece, ali bilo je interesantno gledati kako dva četverogodišnjaka bez problema savladavaju ovu udaljenost.
Dan je bio preljep. Nebo bez oblačka, doduše malo pohladno. Čak ni vjetra nije bilo osim na samom vrhu. Na Crvenom kuku nismo bili od proljeća i dosta toga se promjenilo. Još u Sinanovićima smo vidjeli veliki broj kamiona i bagera koji rade na asfaltiranju puta prema selu Luke, Boračkom jezeru i Općini Konjic. Put od Sinanovića do Mandinog vrela je prilično proširen i pripremljen za asfaltiranje, a od Mandinog vrela pa na dalje je već asfaltiran. Ja znam da to ima svojih dobrih strana, ali isto tako ovaj dio Visočice koji su planinari ljubomorno čuvali za sebe sada će biti upropašten. Sada znatno veči broj vozila prolazi tim područjem, brzinom i preko 60km/h tako da pored klasičnih opasnosti koje vrebaju u planini sada morate paziti i da vas ne udari auto.
Helem, da ne dužim, nama opet bi fino. Na vrhu malo vjetra, pa smo ručali u jednoj uvali par metara ispod. Iako je dan pokratak u Sinanoviće smo stigli prije mraka. A djeca, toliko su bila umorna da su taj zadnji kilometar bukvalno pretrčala :)
Nemojte ih žaliti. Vodite ih u planinu, neka hodaju, neka se umore, neka malo kukaju. Kasnije će vam pričati da im je bilo super.
Galerija slika (potrebno je malo vremena da se galerija učita)
- Minimalna visina
- 1271 m
- Maksimalna brzina
- 0 km/hr
- Maksimalna visina
- 1701 m
- Prosječna brzina
- 0 km/hr
- Ukupan uspon
- 619 m
- Ukupna udajenost
- 11.33 km
- Ukupan silazak
- 618 m
- Ukupno vrijeme
- 0h 00m 00s
Detalji putnih tački
| # | Nadmorska visina | Udaljenost | |
|---|---|---|---|
| 1 |
Start Sinanovići
|
1270 m | 0 km |
| 2 |
Vrh Crveni kuk
|
1698 m | 3.73 km |
| Nedostupne informacije mogu biti prikazane kao 0. | |||
|
Ovaj track je preuzet 129 puta(s). Molimo registrujte/prijavite se za download ovog track-a. |
