Nekako se odlazak na Leliju sam nametnuo, bez ikakvog planiranja. Nevjerovatno je da je prošlo 9 godina kako smo bili na ovoj lijepoj planini.

     Braco Babić, Sarajevo (1952.god.), planinarski i turistički vodič, nadzornik parkova prirode, član planinarske organizacije od 1970.god. Kao aktivan planinar obišao je i popeo mnoge vrhove Balkana, Evrope, Afrike i Azije. U protekle tri decenije bavio se društvenim radom: sekretar PSD PTT ''Prijatelj prirode'' Sarajevo (1988-1992.god.) i Kluba ljubitelja prirode i avantura ''Yetti'' Sarajevo (1998-2004.god.), predsjednik komisije

Velika Lelija, vrh visok 2032 metra je najviši vrh planine Lelije. Zbog njene blizine Zelengori mnogi je smatraju jednim od njenih vrhova. Drugi je opet smatraju zasebnom planinom, ali nama planinarima to i nije toliko bitan podatak. Odlučili smo ga posjetiti, jer ma kojoj planini pripadao znali smo da ćemo se lijepo provesti. Put do polazne tačke nedaleko od sela Jelašca je izuzetno nezgodan i pun okuka. Iako je u pitanju samo 67km puta od Sarajeva činilo se puno duže. Put prema

Lemilic sa prikolic, u zemlji Laponaca, stotine kilometara iza polarnog kruga, gdje sunce ljeti ne zalazi. Šljem je tu zbog sudara sa moskitosima.

Lemi je bio u izvidnici u zoni 2000m u zemlji Laponaca, stotine kilometara iza polarnog kruga. Bude li fino, eto nas svih na Kebnekaise (2111m), najviši vrh kraljevine Švedske. Lemi, drž' se...