Iako je možda rano da se to nazove tradicijom, već drugi Ramazan za redom se organizuje iftar u planinskoj kućici Jezerce na Prenju. Naravno, u to je uračunat i izlazak na vrh Zelena glava. Za vikend je najavljeno idealno vrijeme, tako da je naša tura započela u u subotu, polaskom prema Konjicu, odakle nas je unajmljeni kombi trebao prevesti do Crnog polja

Polazna tačka: Konjička Bijela

Završna tačka: Zelena glava

Upute za dolazak do polazne tačke: Izači iz Sarajeva na zapad putem M17 i voziti sve do Konjica. Na prvom semaforu skrenuti lijevo,zatim preko mosta i uputiti se prema Boračkom jezeru. Kada se put odvoji od Neretve na desnu stranu voziti sve do velike lijeve okuke kod crkve. Tu sići sa puta i ići sve do pilane.

Opšte upute: Krenuti makadamskim putem u pravcu juga. Na tom mjestu se desno odvaja put koji viodi prema Tisovici. Idete lijevo, kroz Rakov laz, zatim se ponovo odvajate na lijevu stranu markiranom stazom koja vodi kroz šumu, uzbrdo, preko Skoka, ispod Osobca sve do kućice na Jezercu. Izvor se nalazi stotinjak metara od kućice. Od Jezerca krenuti na jugozapad, proči ispod Kopilica a ondana zapad svedo sedla između Otiša i Zelene glave. Sam uspon na Zelenu glavu je osiguran čeličnom sajlom. Povratak je istim putem

Oprema: Standardna planinarska oprema prilagođena vremenskim uslovima.

Sigurnosne informacije: Staza je kondiciono zahtjevna, treba biti pažljiv prilikom završnog uspona na Zelenu glavu. Nema opasnosti od mina

Tehnička zahtjevnost ture:	Kondiciona zahtjevnost ture:

Pročitajte reportažu sa ove ture

Mnogo je načina da čovjek pobjegne od ljetnje „vreve“, netko odabere klimatizirani prostor, netko bazen ili rijeku, a mi smo odabrali planinu. I to ne običnu planinu već Prenj. Prenj pruža mogućnost da se po njemu hoda danima, da se popnete na više vrhova preko dvije hiljade metara nadmorske visine. Prenj je veličanstven, izvrstan izbor za malo zahtjevnije planinarenje, za duži boravak u prirodi. Vrlo je dobro markiran, a izlazak na prenjski plato moguće je iz pravca: Rujišta, Boračkog jezera, Konjica, Jablanice, Konjičke i Mostarske Bijele.

(autor: Sadiković Šefik)

Devetog febuara 2013.g. sam ustao rano, negdje oko 2 sata, a već u 02:30 sam, sa još 8 prijatelja iz Velike Kladuše, bio na putu ka Mostarskoj Bijeloj. Tamo gomila poznatih lica, naše komšije iz Bihaća a među njima i vođa ovog pohoda Ermin Lipović-Lipa. Kao što je već poznato i ove 2013 godine PS BiH u saradnji sa GSS BiH organizuje tradicionalni Memorijalni uspon na Lupoglav u spomen na prve osvajače Lupoglava u zimskim uslovima.  

Pogled na gornji dio Tisovice i vrhove Otiš (2097 m, lijevo) i Zelenu glavu (2123 m, u sredini)

Spustili smo se do Vrutka i odradili onaj neizbježni osjećaj zadovoljstva koji nastaje nakon hodanja, kada znaš što si prošao i što ćeš pokušati idući put, jer uvijek otkriješ još neki hram Prirode pred koji se može stati i pronaći onu skrivenu religioznost koju planine kriju u sebi.

Prenj je za mene jedna od najlijepših planina u BiH. Iz tog razloga sam se odlučio ovako brzo vratiti na nju. Ista tura kao i prije par mjeseci, ali ovaj put će biti malo zahtijevnija za izvesti. Dan je već puno kraći, a u ekipi koja ovaj put ide raspon godina je od 8 - 67. Samim tim će tempo morati biti malo sporiji. U Bijelu smo stigli u 7.30. Iako je sunce izašlo prije sat vremena u šumi je bilo mračno. Ipak na mjestu koje je okruženo vrhovima Prenja kao što je Bijela, sunce ne možete vidjeti prije 10 sati. 

O Prenju ste sigurno, kao i ja, puno slušali. Nazivaju ga bosanskim Himalajima. Jednostavno rečeno jedna predivna planina. Došlo je vrijeme i da je posjetimo. Planirana tura je trebala ići od Bijele (selo pored Konjica) pa do najvišeg vrha Prenja Zelena Glava (2153 m/nv). Obično se ova tura podjeli na dva dana i noći se u planinskoj kučici Jezerce.

Boračko jezero (foto Dinno Kassalo)

"Nanos Boračkog potoka toliko je masivan da se površina jezera u prosjeku godišnje smanjuje za oko 750 m kv. Nastavi li se proces zasipanja istim intenzitetom, a nema razloga da tako ne bude, sadašnji bazen Boračkog jezera biće u potpunosti ispunjen nanosom najkasnije za..." Pogodite koliko godina?

Rakov laz pod sjevernim prenjskim bedemima - lijevo; Taraš, u sredini Velika Motika, desno Velika Kapa.

Dok se uspinjemo snježnim padinama prema Podotišu objašnjavam Neši da sada počinje "pravi" Prenj, jer ulazimo u divove glavne odaje... Sjeverna stijena Otiša, iako nije visoka, zapanjujuće moćno djeluje sa svojim mračnim, izbrazdanim, licem

Koliba Međuprenj (1566m), izgrađena 1926. godine

Promjena naziva toponima u planinama je evidentna. Prilog Bećira Behrema (autora knjige "Čvrsnica - kamena tvrđava Hercegovine") obiluje koliko konkretnim primjerima, toliko i neraščlanjenim planinarskim i nacionalno-povijesnim segmentom. Prosudite sami.

Sa Osobca su razgledi izvanredni. U pravcu zapada se propinju Zelena glava, najviši prenjski vrh (lijevo) i Otiš (desno). Duboko ispred je Jezerce sa pl. kućom, "kultnim mjestom bosansko-hercegovačkog alpinizma". (Lijevo od Zelene glave, iza vrha Botin, proviruje, kao piramida, vrh Lupoglava.)

Uspon na Osobac u društvu veterana koji su naučili živjeti sa velikim, poput Osobca, a uživati u malim stvarima, poput kafe na istom tom vrhu. Ti kratki, a dragocjeni trenuci za autora predstavljaju sublimirano vrijeme i prostor, isprepleteni u nerazmrsiv čvor utisaka, spoznaja i iskustava

Prenj, vrh Velika kapa (2007 m), pogled iz pravca najvišeg vrha Zelene glave (2123m).

"Toliko surova i toliko lepa planina, sa toliko kontrasta i prelepih vrhova, Prenj je za mene najfotogeničnija planinina i siguran sam da ću se vraćati na nju još ko zna koliko puta."

Da li se neko još sjeća capinera? Bila je to sorta koja je činila planinske prostore, ako ne bogatijim, onda u najmanju ruku posebnim... Njihovo "iskorjenjivanje" cijena je takozvanog "napretka". Da takve posebnosti ne bismo zaboravili, evo jednog osvrta

Poslastice (mini Lupoglav). Foto: Hasna Smječanin

Andrea na svom prvom "zadatku" - osvajanje Lupoglava zimi, u februaru, na minus 3 C, po snijegu do... pa preko koljena u najboljem slučaju. Avantura počinje gaženjem hladnog i nabujalog potoka, a potom... vidjet ćemo dokle će ići.

Alpinisti koji su penjali Brid Osobca znaju za jedno okno, bolje reći oko u bridu. No, to okce je samo uvod u priču o Osobcu i njegova dva velika okna. Foto: Nona

Vrata, prozori ili okna su jedna od najatraktivnijih pojava u našim planinama, prije svega hercegovačkim, mada sličnog ima i u drugim dijelovima BiH. Ovdje govorimo, između ostalog, o oknima u prenjskom vrhu Osobac, za koja vjerovatno niste ni znali, a koja su vrijedna vaše pažnje. Garantujemo!

U ovoj maloj plavoj kutiji ih je toliko "popilo" degenek. U istoj maloj plavoj kutiji ih je toliko doživjelo ushićenje i prosvjetljenje. Odat ćemo tajnu: ovo je nekad bila policijska "marica" prije nego je 80-tih postalo planinarsko sklonište pod Botinima.

Zvonimir Nona Tomić sa biciklom na Zelenoj glavi, najvećem vrhu Prenja

Eh, neko je morao iznijeti biciklo na vrh Prenja. Čemu inače
biciklo i Prenj?

Pogled sa Ovče u pravcu sjeverozapada, na daleku Čvrsnicu (sasvim lijevo) i Vidinu kapu (2032m), šiljak u sredini. Foto: Adnan Adilović

Kakve su hercegovačke visoke planine, neopterećene asocijacijama na nešto drugo, daleko, nedostižno, što svako od nas pomalo nosi u sebi? Odgovor, tj. Ovča, leži na dohvat noge! (Neki bi rekli i ruke, vjerovatno oni koji nisu dobro razmislili :-)

Uspon strmim padinama Zmijinca na Tisovicu zimi može biti problematičan i opasan

Zaista, kad se nađete na ovom mjestu, u jednom ovakvom danu, ne treba vam nikakav "digital tool", Photoshop, Picasa i slični programi za uljepšavanje fotografija. Dovoljno je samo okrenuti fotoaparat u željenom smjeru...

Sjeverna stijena Cvitine (1991m, lijevo) i stijena Izgorjele Grude (desno), odjeljene sedlom Međuprenjovi. Foto: Mirsad Salihagić Gorsky

Cvitina i Izgorjela gruda, sa svojom kompleksnošću i dimenzijama, jedan su od najboljih poligona za pripreme naših alpinista za uspone vani, u velikim i teškim stijenama. Njihovih 600 do cca 1000 m svega i svačega (suhe, kombinovane, ledene i lavinozne, ali i vrele stijene) nemojte potcjenjivati iako se ne zovu Dolomiti, Alpe ili Him...(hm)! Ali, uvjerit ćete se sami!