Vrh Osječenice do sada sam posjetio 5 puta, svaki put u zimskim i snježnim uslovima, uslovima jakog do olujno jakog sjevarca ili olujnog juga... Ovog puta smo odabrali lijep jesenji dan, da vidimo i doživimo staze prema Osječenici u bojama jeseni...
Osječenica je planina koja se nalazi u zapadnom dijelu Bosne i Hercegovine i pripada zapadno-bosanskom planinskom nizu (klekovačko-grmečka) grupa. Susjedne planine su joj Klekovača (od koje je odvaja planinski prijevoj Oštrelj) i Grmeč sa sjeverno strane, iza Petrovačkog polja.
S jedne strane se nalazi kanjon rijeke Une i njene pritoke Unca, a s druge krška polja: Medeno, Bjelajsko i Petrovačko.
Visoka je 1795 metara i spada u srednje visoke planine. Njen planinski masiv dug je 30 km, od prevoja Oštrelj do uzvišenja Čava iznad Kulen Vakufa. Tjeme planine Osječenice strši iznad pojasa šuma (uglavnom bukva i grab) i odsječeno je pa od toga dolazi i naziv ove planine – Osječenica. Na vrhu je uska, nekoliko stotina metara duga zaravan sa čijih se strana spuštaju kamene litice. To je razlog što mještani iz okoline sam vrh nazivaju Kamen, sa kojeg se pruža izvrstan i širok vidik na sve strane.
Izvori vode su rijetki. Nalaze se skoro u ravni Petrovačkog polja, u selima Kolunić, Medeno polje, Bjelaj i Prkosi. Na višim dijelovima planine, od strane kanjona rijeke Unac najbliži izvor vode je ozidani Ajzer bunar koji vodu skuplja cijeđenjem površinskih voda.
Osječenica je na najnižim i najtoplijim položajima zastupljena sa hrastovim šumama. Iznad je stanište pretežno obraslo jelom i bukvom koja na većim visinama prelazi u formaciju bukve kao grma. Od sitnogorice valja navesti klekovinu, koja počinje u istoj visini kao i na Klekovači, raste po najvišim grebenima i glavicama, tako da za alpinsku formaciju samo ostaje mjesta na nekim stijenama i hridovima.
Na vrh Osječenice se može doći sa više strana: iz pravca Bosanskog Petrovca preko sela Kolunić, iz pravca Oštrelja, iz pravca Medenog Polja i sela Bjelaj, te iz pravca cestovnog pravca koji povezuje Drvar i Martin Brod.
Odabrali smo pravac iz Bosanskog Petrovca, cestom koja se odvaja za Drvar i Livno, potom vozili oko 3 km do sela Kolunić, a zatim skrenuli desno, asfaltnom cestom oko dva kilometra kroz selo Kolunić, a potom vožnja se nastavlja džombastim makadamskim šumskim putem. Poželjna terenska i vozila prilagođena takvim uslovima puta. Nakon cca 8 km dolazimo na pozicuju gdje odlučujemo hoćemo li ostaviti auto, ili, nastaviti i dalje voziti na bliže polazne tačke. Ovog puta odlučili smo da krenemo lijevo nekoliko stotina metara Dragujevačkom šumskom cestom, do tačke gdje počinje pješačka staza na nadmorskoj visini 980 m, a na smjerokazu stoji da do vrha ima 4,3 km i 3h i 45 min pješačenja.
Prvi dio staze je tehnički i kondiciono lakši, lagano šumskom vlakom, za manje od jednog sata pješačenja stižemo do nadstrešnice. Ovaj dio je šuma u punom smislu, bukva i jela svih uzrasta. Kratak odmor i nastavljamo. Slijedi teži, strmiji i zahtjevniji dio staze. Postoji mogućnost izbora: hodati stazom koja je praktično povučena ravna crta uz šumu prema vrhu, a postoji i alternativa da se dio staze prohoda koristeći nekoliko serpentina. Oba pravca su odlično markirana, pa nema mogućnosti zabune. I ovdje smo svjedoci bogatstva šumskih resursa, bukva, jela, a kako prilazimo vrhu, počinje preovladavati bukva pa onda niska grmolika bukva. U podnožju vrha dolazimo na čistinu, takozvana livada, gusta obrasla sada već požutjelom travom. U ovom dijelu, u podnožju vrha Osječenice, postavljen je smjerokaz koji nas usmjerava na dva uspona na vrh: stazom kroz kleku - lijevo, i stazom sa sajlom - desno.
Većina planinara se odlučuje na stazu sa sajlom koja je daleko atraktivnija. Isto tako, i ovdje se nudi izbor: sajla ili penjanje bez pomagala koje nas usmjerava lagano desno, preko atraktivnih oblika stijena. U uslovima kada je staza zaleđena, tada su svi alternativni pravci penjanja opasni, i koristi se sajla.
Uz obavezno fotografisanje savladavamo ovaj dio uspona i stižeme na zaravan ili plato, dugačak par stotima metara, a kraj rute je kod trigonometrijskog betonskog stuba i modernog obilježja sa ispisanim nazivom i nadmorskom visinom. Tu zatičemo još dvije grupe planinara, a lijepo vrijeme, gotovo bez daška vjetra, omogućilo je da sve vrijeme odmora provedemo na platou, opuštajući sa na toplom jesenjem suncu, obavezno fotografisanje, i identifikacija planinskih vrhova koji se uočavaju na sve četiri strane. Vidljivi su masiv Grmeča i Kozare, Medeno polje, Ptrovačko polje, Bosanski Petrovac, Klekovača, Šator Planina, i ostali vrhovi u pravcu jugoistoka, Dinarski vijenac, hrvatske planine na zapadu, vrhovi Velebita, Kanjon Unca, masiv Plješevice itd... (svejdočio sam, kada je vidljivost bila jako dobra, pogled je dosezao do snježnih vrhova slovenačkih Alpa...)
Brzo spuštanje niz strmi dio, pažnja pri spuštanju obavezna, klizanje je sveprisutno, dolazak do auta, vožnja u Bosanski Petrovac - kafa u 'Bingu' sjeda 'pod svaku dlaku'.
Iz restorana je još uvijek vidljiv osunčani vrh Osječenice, čini se na dohvat ruke, ali, razmišljamo o činjenici da je trebalo oko 13 kilometara vožnje autom i cca 10 kilometara pješačenja, savladano u vremenskom periodu cca 7 sati...
Galerija slika (potrebno je malo vremena da se galerija učita)
- Min Elevation
- 970 m
- Max Speed
- 0 km/hr
- Max Elevation
- 1770 m
- Average Speed
- 0 km/hr
- Total Elevation Gain
- 818 m
- Total Distance
- 4.69 km
- Total Elevation Loss
- 18 m
- Total Time
- 0h 00m 00s
Waypoint/Placemark Details
| # | Elevation | Distance | |
|---|---|---|---|
| 1 |
Velika Osjecenica
|
1770 m | 0 km |
| Values not available in the file may shown as 0. | |||
|
This track was downloaded 56 time(s). Please register/login to download this track. |
