O najboljoj praksi u planinskim sportovima  01/10/2002

Tirolska deklaracija o planinskim sportovima

U prošlosti je zajednica planinara i penjača bila manja i tijesno povezana, tako da je bilo vrlo prosto diskutovati o etici, pravilima ponašanja i mjerilima za vrjednovanje uspona. Danas, broj ljudi koji se bave različitim
planinskim sportovima brzo raste. Putovanja sa kontinenta na kontinent su sve jednostavnija i primjenjuje ih mnogo više ljudi nego prije 10 godina. Tradicionalni način prenošenja vrijednosti planinarstva i alpinizma na mlade se već pokazao. Zato je nužno da uobličimo i zapišemo naše zajedničke vrijednosti, etiku i mjerila. Samo tako ćemo u planinama sačuvati ono što nam svima mnogo znači.

Doug Scott

Tirolska deklaracija uvodna napomena

Sa temom „Budućnost planinskih sportova“ organizovan je skup u okviru manifestacije međunarodne godine planina od 6. do 8. septembra 2002. u Innsbrucku. Skup su organizovali zajedno austrijski i nemački planinarski savez i tirolska pokrajinska vlada, a suorganizator je bila međunarodna planinarska organizacija UIAA. . Među govornicima su bila i največa imena iz svijeta alpinizma: Doug Scott, Chris Bonnington, Tom Frost, Alex Huber, Reinhold Messner, Marko Prezelj, Lyn Hill... Na kraju skupa su predstavnici planinarskih udruženja iz raznih krajeva svijeta, potpisali „Tirolsku deklaraciju“ – dokument koji predstavlja temelj etičnog ponašanja i mjerilo za vrijednovanje sportskih dostignuća u planinama.

U svijetu se planinarenjem, sportskim penjanjem, alpinizmom, trekingom i turnim skijanjem bave milioni ljudi. U mnogim državama su planinske aktivnosti značajan sastavni dio života.
Malo koja aktivnost se temelji na tolikom broju različitih motiva i ciljeva kao planinarenje. Planinarenje, u svojim različitim oblicima, ljudima omogućava da dostignu krajnje granice svojih mogućnosti, a s druge strane predstavlja jedinstven način rekreacije, obogaćuje naš život i čini nas srećnijim. Motivi za odlazak u planine i penjanje su veoma različiti: od čisto zdravstvenih i kondicijskih, preko čistog uživanja u pokretima, kontakta s prirodom i ljudima, do potrage za avanturom, odlaska u nepoznato i otkrivanje novoga. Ova deklaracija, koju su na zasjedanju u Innsbrucku potpisali najugledniji predstavnici planinarstva iz raznih zemalja, sadrži niz etičkih načela i merila vrednosti koje postavljaju temelj dobrom ponašanju u planinama u 21. veku. Tirolska deklaracija nije pravilnik niti skup instrukcija već:

• ustanovljava osnovne vrijednosti planinarenja i planinskih sportova
• ustanovljava načela i mjerila vrijednosti u planinama
• ustanovljava etička mjerila za postupanje u kritičnim situacijama
• ustanovljava etička načela i mjerila po kojima javnost ocenjuje i kritikuje postupke planinara i alpinista u planinama
• služi najprije mladima da spoznaju vrijednosti planinarenja

Jedan od ciljeva Tirolske deklaracije je da upozna javnost sa ljudima koji odlaze u planine i stijene i pokaže kakve čudesne mogućnosti nude planine i planinske aktivnosti za lično duhovno uzdizanje, lijepe doživljaje i dostizanje ličnih ciljeva, a s druge strane za upoznavanje i poštovanje drugih planinara, drugih kultura i iznad svega prirode.
Tirolska deklaracija nije nastala preko noći. Oblikovana tako da odgovara savremenom čovjeku, shvatanjima i načinu života, ona predstavlja zapis etičkih načela i vrijednosti na kojima se zasniva planinarska kultura i navodi mnoga nepisana pravila na kojima se već dugo temelji ponašanje planinara. Neke tačke Tirolske deklaracije se odnose na aktivnosti vrhunskih alpinista koji teže ka ekstremnim podvizima i dostignućima, ali je većina njenog sadržaja namenjana upravo svima koji idu u planine. Načela Tirolske deklaracije važe za sve – za šetače, planinare, trekere, penjače, alpiniste i turne skijaše, nezavisno od nacionalnosti, vjere ili individualnih sposobnosti.

Pomjerite svoje granice, produhovite se i krenite ka vrhu!

 
Tirolska deklaracija je poziv svima koji idu u planine:

• da prihvate rizik i time odgovornost za svoje postupke
• da usklade svoje ciljeve sa svojim mogućnostima i opremom
• da postupaju časno i o svojim dostignućima izvještavaju pošteno
• da nastoje da se pravilno ponašaju u svim situacijama i da nikada ne prestanu da uče
• da budu tolerantni, promišljeni i da se pomažu međusobno
• da poštuju i štite netaknutu prirodu planina i stijena
• da podrže lokalno stanovništvo u njegovoj težnji za istrajnošću, razvoju i boljim životom

Tirolska deklaracija se zasniva na sljedećim vrijednostima:

• Ljudsko dostojanstvo – Kao ljudi se radjamo slobodni, s istim pravima. Prema svim ljudima treba da se ponašamo u duhu bratstva. To posebno važi za odnose među polovima.

• Život, sloboda i sreća su osnovna prava svakog čoveka. Dužnost svih koji idu u planine je da drugima priznaju pravo na život, slobodu i sreću, te da se trude da zaštite ta prava lokalnog stanovništva u planinskim oblastima.

• Nedodirljivost prirode – Zaštita prirode spada u osnovne vrijednosti planinarenja. Kao planinari smo obavezani da zaštitimo ekološku vrijednost i prirodne osobine planina i stena širom svijeta. To znači da moramo zaštititi ugrožene vrste flore i faune, njihove ekosisteme i biotope.

• Solidarnost – Planinske aktivnosti omogućuju spoznaju sebe i ljudi oko sebe, kao i prijateljstvo, međusobno delovanje i pomoć nezavisno od pola, starosti, nacionalnosti, individualnih sposobnosti, društvenog statusa, vjere ili opredeljenja.

• Samospoznaja i samoaktuelizacija – Planinarenje i planinski sportovi omogućuju svakoj osobi da spozna sebe samu, svoje sposobnosti i mogućnosti, da dostigne postavljene ciljeve i širi svoje vidike.

• Istina – Potraga za Istinom je jedna od najljepših osobina planinara i uslov za vrednovanje dostignuća ljudi i tima. Bez potpunog istinoljublja je vrjednovanje dostignuća u planinama nemoguće.

• Kvalitet Planinske aktivnosti omogućuju da čovek razvije svoje sposobnosti do krajnjih granica i ostvari ciljeve koji možda nekima izgledaju nedostižni. Težnja ka savršenstvu i traženje novih granica je pravo svakoga ko se bavi planinskim sportovima.

• Avantura – Planinski sportovi nisu bezopasni! Rizik lako smanjujemo do određene mjere razumnim rasuđivanjem i procjenama, vještinama i ličnom odgovornošću. Raznolikost planinskih aktivnosti omogućuje svakome da se upusti u avanturu prema svojim mogućnostima.

 
Član 1 – Lična odgovornost

Tirolska deklaracija
(Članovi i preporuke)

Planinari i alpinisti se bave sportom u prirodi, gde pomoć u slučaju nezgode može biti nedostupna. Imajući to u vidu, oni vrše uspone kojima su dorasli i svjesni su da:
• svoju sigurnost moraju sami sebi da obezbjede
• se bave ovom aktivnošću na sopstvenu odgovornost
• svojim postupcima ne smiju ugrožavati sigurnost drugih ljudi ili prirode

1 Svoje ciljeve birajmo prema svojim mogućnostima i mogućnostima drugih članova ekipe s kojima smo u planini kao i prema uslovima na terenu. Odustajanje od uspona nekad može biti prava odluka.
2 Pred uspon treba da se uvjerimo da li smo dovoljno spremni za naš cilj, da li smo pažljivo proučili i
isplanirali uspon i da li smo prostudirali sve mogućnosti.
3 Za uspon moramo imati svu potrebnu opremu i moramo znati kako se ona koristi.

Član 2 Timski duh

Pojedinci u planinarskoj ili alpinističkoj grupi moraju biti spremni da se prilagode potrebama svog tima i moraju svoje lične ciljeve podrediti sposobnostima svih članova tima.

1 Svaki član ekipe mora voditi računa i o drugima i preuzeti dio odgovornosti za svoju bezbjednost i bezbjednost ostalih članova grupe.
2 Nijedanog člana ekipe ne smemo ostaviti samog ako se time rizikuje njegovo zdravstveno stanje.

Član 3 – Solidarnost alpinista i planinara

Svakome koga srećemo u planinama ili stijenama smo dužni da ukažemo jednako poštovanje. Ni u najvećoj divljini ni u stresnim situacijama ne smemo zaboraviti da druge planinare moramo tretirati onako kako bismo želeli da drugi nas tretiraju.

1 Činimo sve što je u našoj moći da druge ne bismo doveli u opasnost i upozorimo druge o potencijalnim opasnostima.
2 Pobrinimo se da u planinama niko ne bude diskriminiran ili zapostavljen.
3 Kao posjetioci planina, poštujmo pravila lokalnog stanovništva i planinara.
4 Pobrinimo se da što manje ometamo druge planinare ili alpiniste. Onima koji su brži od nas, ljubazno dozvolimo da nas preteknu. Ne zadržavajmo se predugo u penjačkim smjerovima ako na uspon kroz njih čekaju i drugi.
5 Naši izvještaji o izvršenim usponima i popetim smjerovima moraju biti pouzdani i istiniti.

Član 4 – Posjete drugim zemljama

Nikako ne smemo zaboraviti da smo u drugim državama gosti. Prema domaćem stanovništvu ponašajmo se s poštovanjem, poštujmo njihove savjete oblasti i nedodirljivost

njihovih svijetih planina. Potrudimo se da naša posjeta bude od koristi lokalnom stanovništvu i korak ka njihovom boljem životu. Upoznavanje i razumjevanje tuđih kultura i načina života je važan dio planinarskog i alpinističkog iskustva u inostranstvu.

1 Prema domaćinima se ponašajmo ljubazno, uljudno i s poštovanjem.
2 Poštujmo sve zabrane penjanja na određene vrhove i po određenim stijenama koje važe u toj državi.
3 Preporučljivo je da se prije posjete drugoj državi upoznamo sa njenom istorijom, društvom, kulturom, političkom strukturom, umjetnošću i vjerom. Na taj način ćemo bolje razumjeti domaće stanovništvo i njihove planine. U slučaju da dođe do političkih nemira, poštujmo zvanična saopštenja.
4 Veoma je poželjno da poznajemo tuđi jezik barem na nivou osnovne komunikacije: pozdrave, zahvaljivanje, nazive dana u sedmici, brojeve... Zapanjujuće je videti kako ovo malo zalaganje poboljšava
kvalitet komunikacije. Time doprinosimo boljem razumevanju među različitim narodima i kulturama.
5 Nikad ne propustimo priliku da svoje penjačko i planinarsko znanje podjelimo sa domaćinima ako ih to interesuje. Pridružiti se domaćoj ekspediciji je najbolji način za razmjenu iskustava.
6 Po svaku cijenu izbegavajmo da povrjedimo vjerska osjećanja koje gaji lokalno stanovništvo. Na primer, ne
treba svojim oblačenjem da kršimo norme ponašanja u tuđoj zemlji. Ako neke od normi i ne razumjemo, ponašajmo se tolerantno i s poštovanjem.
7 Trudimo se koliko možemo da pomognemo domaćinu ukoliko mu je pomoć potrebna. Često je ljekar
ekspedicije u prilici da pomogne akutno oboleloj osobi.
8 Da bismo pomogli razvoj planinarske delatnosti u pojedinim oblastima, kupujmo njihove lokalne proizvode i angažujmo lokalne planinske vodiče i pomoćnike.
9 Ako je moguće, pomozimo domaćem stanovništvu da razvije različite djelatnosti koje će doprineti
njegovom trajnom razvoju i boljem životu.

Član 5 – Odgovornost planinskih vodiča i vođa planinarskih grupa

Svaki profesionalni planinski vodič i svaki vođa planinarskih grupa mora znati i razumjeti svoju ulogu i odgovornost kao i prava i slobodu drugih grupa i pojedinaca. Vodiči moraju biti sposobni za svoje dužnosti, moraju poznavati zahtjevnost ture koju vode, opasnosti i rizik u planini, moraju imati dovoljno iskustva i moraju vladati svim potrebnim vještinama, moraju imati svu potrebnu opremu, stalno provjeravati stanje u planini i vremenske uslove.

1 Gorski vodič ili vođa grupe mora upozoriti sve članove o objektivnim opasnostima na planini. Ako su
članovi grupe dovoljno iskusni treba uzeti u obzir njihovo mišljenje prilikom donošenja odluke.
2 Izabrana tura ili smjer moraju biti primjereni sposobnostima grupe tako da svi mogu lako napredovati i uživati.
3 Vodič ne sme okljevati ukoliko planirana tura prevazilazi njegove mogućnosti – bez odlaganja mora uputiti klijente drugom vodiču boljem od sebe i nikako ne sme kriti svoje slabosti. Svi članovi grupe moraju
upozoriti ostale ako misle da je rizik na usponu prevelik i da treba promjeniti prvobitni plan.
4 Prilikom zahtjevnih visokogorskih uspona, što se odnosi na uspone na visoke vrhove Himalaja i drugih visokih planina, vodič mora pred uspon provjeriti da li su članovi grupe, kada im je pomoć drugih nedostupna,
sposobni da samostalno riješe problem ukoliko su težine na usponu veće od očekivanih. Vodič mora upozoriti
članove grupe da je njegova pomoć na tako zahtjevnim turama i usponima vrlo ograničena.
5 Domaći vodiči su dužni da sarađuju sa kolegama koji dolaze iz drugih oblasti i da ih obavjeste o lokalnim specifičnostima, opasnostima i trenutnom stanju na terenu.

Član 6 – Nepredvidljive okolnosti, smrt i umiranje

Da bismo pravilno reagovali u slučaju nesreće, teških povreda ili smrti partnera u navezi ili člana grupe, moramo jasno znati rizik i zahtjevnost svoje djelatnosti. Moramo biti spremni, sposobni i opremljeni za pomoć partneru i u najtežim situacijama. Svaki član planinarske ili alpinističke grupe mora biti spreman da pomogne drugima, a u slučaju nesreće da bude spreman da se suoči sa posljedicama tragičnog događaja.

1 Pomoć unesrećenim planinarima mora imati apsolutnu prednost u odnosu na dostizanje ličnih, ranije zacrtanih ciljeva. Spašavanje života ili ublažavanje posledica povrede partnera u navezi ili člana grupe je neuporedivo dragocenije od penjanja vrha ili smjeri.
2 Ukoliko pomoć sa strane nije dostupna prilikom nesreće, a mi smo u prilici da pomognemo, treba da pružimo pomoć povrjeđenom sve dok time ne ugrožavamo i sopstvenu sigurnost.
3 Teško povrjeđenoj osobi ili osobi koja umire, smo dužni da ponudimo svu pomoć i udobnost, smanjimo
bol i pokušamo da je održimo u životu.
4 U slučaju da dođe do smrti na zabačenim mestima, odakle telo pokojnika nije moguće transportovati u dolinu, potrebno je sastaviti tačan zapis o tragičnom događaju, lokaciji tela i identifikaciji pokojnika kao i o
okolnostima pod kojima je došlo do smrti.
5 Lične stvari pokojnika kao što su lični dokumenti, fotoaparat ili kamera, dnevnik, fotografije, pisma i sl. treba zaštititi i predati rodbini pokojnika.
6 U slučaju smrti nije dozvoljeno javno objaviti fotografije pokojnika bez saglasnosti pokojnikove
porodice.

Član 7 – Pristup i zaštita priroda

Vjerujemo da je odgovorno kretanje po planinama i stijenama pravo svakog čoveka. Svojom djelatnošću se moramo baviti na takav način da ne ugrožavamo prirodu oko sebe i moramo aktivno voditi računa o zaštiti prirode. Poštujmo zabrane kretanja i penjanja u oblastima pod zaštitom u dogovoru sa organizacijama koje se bave očuvanjem prirode.

1. Poštujmo pravila ponašanja u planinama i stijenama koja omogućavaju život biljnih i životinjskih vrsta u njima. Upozorimo i ostale planinare da postupe isto. Izbjegavajmo da pravimo buku i na taj način smanjimo štetni uticaj na život flore i faune.
2. Ako je moguće, koristimo javni prevoz ili minimalni broj vozila u dogovoru sa ostalim članovima grupe kako bismo minimizirali saobraćaj na putevima.
3. Da bismo izbegli eroziju zemljišta i uznemiravanje biljnih i životinjskih vrsta, trudimo se da na pristupu
smjeru i silazu koristimo već formirane staze. Ako nema puta, izaberimo stazu tako da najmanje štetimo okolini.
4. U sezoni parenja i gniježdenja poštujmo zabrane koje za određena planinska područja izriču organizacije za očuvanje prirode. O zabranama obavjestimo i druge planinare i savjetujmo ih da poštuju pravila.
5. Kada se odlučimo za prvenstveni uspon ili pristup u nepoznatim prijedelima, pazimo da ne ugrozimo biotope i rijetke vrste flore i faune.
6. Pri pravljenju novih staza ili prilikom produžavanja postojećih kao i prilikom opremanja penjačkih smjerova smo dužni da učinimo sve da što manje narušavamo prirodu. Svako boltovanje klasičnih smjeri treba vrlo pažljivo odmeriti.
7. Pri postavljanju osiguranja, trudimo se da ne oštetimo stijenu.
8. U dolinu odnesimo, ne samo svoje otpatke već i one koje su u prirodi za sobom ostavili drugi.
9. Tamo gdje nema uređenih sanitarija, telesne potrebe obavljajmo na mjestima koja su dovoljno udaljena od kampova, izvora, potoka, rijeka, jezera i to učinimo tako da najmanje ugrozimo ekosistem. Izbjegavajmo da radimo nešto što bi smetalo drugim ljudima ili njihovim osjećajima za estetiku. U oblastima koje su vrlo posjećene, a u kojima se organske materije sporo razgrađuju, na primer u baznim kampovima i na glečerima, svoje otpatke i fekalije pokupimo i odnesimo sa sobom u dolinu.
10. Pobrinimo se da prostor na kojem se održavao tabor ostane čist. Za odlaganje otpadaka uredimo poseban prostor koji omogućava da kasnije sve otpatke lako ponesemo sa sobom. Sva penjačka oprema – fiksna užad, boce s kiseonikom, šatori i ostala oprema, moraju biti odstranjeni s planine nakon završetka akcije.
11. Pažljivo trošimo energetske izvore. Naročito u zemljama sa malo šuma, izbjegavajmo delatnosti koje bi

povećale potrebu za sječom i paljenjem drva. U oblastima gde su šume ugrožene moramo imati sa sobom dovoljno drugog goriva da opskrbimo sve članove grupe uključujući i domaće vodiče i pomoćnike bez da sječemo i palimo drva iz okoline.
12. Treba izbegavati helioturizam tamo gde time ugrožavamo prirodnu ili kulturnu baštinu.
13. Ako dođe do konflikta u pogledu pristupa pojedinim oblastima, moraju se svi zainteresovani – vlasnici zemljišta, zvanične ustanove, društvo – posavjetovati i potražiti zajednički dogovor prihvatljiv za sve.
14. Aktivno učestvujmo u ostvarenju takvih dogovora tako što ćemo se potruditi da dogovor objavimo u javnosti i postavimo potrebnu obavještajnu i interpretacijsku infrastrukturu.
15. Kao ljudi i kao članovi planinarskih društava i drugih organizacija se na političkom planu aktivno zalažimo
za očuvanje prirode.

Član 8 – Stil

Kvalitetno planinarsko iskustvo koje stičemo i način na koji rješavamo neki problem važniji su od toga da li smo ga rješili ili ne. Trudimo se da ne ostavimo za sobom trag da smo bili na planini.

1 Cilj je da sačuvamo originalni karakter svih uspona, a naročito onih sa velikim istorijskim značajem. To znači da penjači ne treba da povećavaju broj fiksnih užadi i klinova na postojećim rutama. Izuzetak je ako se postigne lokalni konsenzus, uključujući i saglasnost prvih penjača, da se promjeni nivo fiksne zaštite stavljanjem nove opreme ili otklanjanjem postojeće.
2 Poštujmo razlike u tradiciji među regionima. Ne smijemo nametati našu tačku gledišta drugim penjačkim kulturama niti treba da prihvatamo nametanje tuđih.
3 Stijene i planine su ograničeni resurs za avanturu koji treba da dijele mnogi penjači različitih interesa i mnoge generacije koje tek treba da dođu. Treba da shvatimo da će buduće generacije tražiti nove pobude i motive za avanturu na istim tim ograničenim resursima. Treba da se ophodimo prema stijenama i planinama na način na koji nećemo smanjiti mogućnosti resursa u budućnosti.
4 U regionima gde su boltovi dozvoljeni, poželjno je čistitii rute, djelove penjališta ili cijela penjališta od boltova da bi se sačuvale mogućnosti za avanturu u budućnosti i da bi se pokazalo poštovanje prema tuđim penjačkim interesima.
5 Korištenje prirodnih osiguranja može biti jednako zabavno rekreativcima kao i korišćenje boltova. Penjači treba da nauče da koriste prirodna osiguranja i treba da budu svjesni da to obezbjeđuje dodatnu avanturu i
iskustvo bez smanjenja sigurnosti.
6 U slučaju sukoba interesa među članovima grupe, penjači treba da rješe problem dijalogom i na taj način ne ugroze uspjeh tima.
7 Komercijalni pritisak ne smije nikada da utiče na etiku penjača.
8 Dobar stil na visokim planinama implicira nekorištenje fiksne užadi, uzimanje dopinga ili boca sa dodatnim kiseonikom.

Član 9 – Prvenstveni usponi

Prvenstveni uspon u planini je kreativan posao. Prvenstveni uspon mora biti izvršen tako da poštuje lokalne penjače, tradiciju i način penjanja u toj oblasti, a niučemu ne smije ugrožavati vrijednost ni potrebe budućih generacija alpinista i penjača.

1. Prvenstveni usponi moraju biti izvedeni na, prema prirodi pošten način i u skladu sa lokalnom penjačkom tradicijom, željama vlasnika zemljišta i duhovnim vrijednostima domaćina.
2. Ne narušavajmo stijenu klesanjem ili dodavanjem novih hvatova.
3. U planinama mora biti prvenstveni uspon izvršen bez “top rope” osiguravanja ili prethodnog opremanja smjera spuštanjem odozgo niz uže već samo vođenjem od podnožja do vrha smjera.
4. Nakon poštovanja svih lokalnih tradicija, na autorima prvenstvenih uspona je da odrede nivo fiksne zaštite –
užadi, klinova i sl.poštujući član 8 deklaracije.
5. U oblastima pod zaštitom, u divljim predelima ili u prirodnim rezervatima treba upotrebu boltova minimizirati.
6. Bušenje stijene i stavljanje boltova treba minimalno koristiti u prvenstvenim usponima u kojima ima tehničkog penjanja. Boltovi treba da se izbjegavaju čak i na sidrištima osim ako nije apsolutno neophodno za bezbjednost penjača.
7. Alpinističke smjeri treba ostaviti u prirodnom stanju, koristeći samo prirodna osiguranja gde god je moguće i koristeći boltove samo kada je neophodno i u skladu sa lokalnom tradicijom.
8. Treba poštovati samostalnost smjeri koje se nalaze u blizini i smjeri s kojima naša prvenstvena smjer deli zajednički deo.
9. O izvršenom prvenstvenom usponu treba izveštavati detaljno i pravilno. Podrazumjeva se iskrenost penjača dok se ne dokaže suprotno.
10. Visoke planine su ograničeni resurs – posebno u najvišim planinama se zalažimo da koristimo najkvalitetniji
stil penjanja.

Član 10 – Oglašavanje, sponzorstvo i odnos javnošću

Odnos između sportista i njihovih sponzora mora biti profesionalan i mora garantovati najbolje uslove za odgovoran odnos prema planinskim sportovima. Svaki sportista koji se bavi planinskim sportovima je dužan da se o svojim uspjesima istinito oglašava u javnosti i medijima.

1 Sportista i sponzor moraju postići dogovor o zajedničkom cilju. Raznolikost planinskih sportova zahtjeva vrlo jasnu identifikaciju specifičnog iskustva i sportiste i sponzora da bi se postigli najbolji uslovi za ostvarenje obostranog cilja.
2 Da bi penjači i vrhunski alpinisti stalno bili spremni i da bi napredovali moraju imati garantovanu stalnu pomoć pokrovitelja. Zato je vrlo važno da sponzor sportisti ne okrene leđa i da ga ne ostavi na cjedilu čak i
nakon niza neuspeha. Ni pod kojim okolnostima, sponzor ne smije vršiti pritisak na penjača u ispunjavanju cilja.
3 Da bi sportistima garantovali stalnu prisutnost u medijima, treba uspostaviti čist način komuniciranja i zadržati ga.
4 Penjači i alpinisti su dužni da o svojim uspjesima izvještavaju istinito i objektivno. Iskreno i tačno izvještavanje ne doprinosi samo ugledu penjača već ugledu planinskih sportova u javnosti.
5 Vrhunski penjači i alpinisti su dužni da putem svojih veza sa javnošću, medijima i sponzorima uvjek i svuda zastupaju etiku, stil, odgovornost prema prirodi i društvu u skladu sa Tirolskom deklaracijom.