Došao je ponovo red na Volujak i to tura sa polaznom tačkom iz Suhe. Kota 2041 na Adžovcu.
Volujak je planina u graničnom području Bosne i Hercegovine i Crne Gore. Jugozapadni je dio planinskog masiva Maglić-Volujak-Bioč, između rijeka Sutjeske, Drine, Pive i Vrbnice.
Tražeći između nama još neosvojenih 2000+ vrhova koje bismo mogli popeti u ovo doba godine, uzimajući u obzir količinu snijega koja je još uvijek prisutna na tim visinama, ali i stanje pristupnih puteva (budući da nemamo terenca), odluka je pala na to da se pokušamo uspeti na vrh Badnjine na sjevernom grebenu Volujaka, penjući ih iz sela Izgori.
Nijedna planina nije daleko ako se na vrijeme krene. Tako, ili nekako slično ide stara poslovica :) . Pošto turu na Volujku nikad nismo stigli započeti prije 9, bez obzira kad se ujutro probudili, ovaj put smo odlučili krenuti dan ranije.
Plan je bio obići 2000+ vrhove na južnoj strani Volujka između Vlasulje i Velikog Oštrikovca, a možda se uspije na to dodati i malo više... Međutim daleko je Volujak i treba baš poraniti, a mi prespavasmo.
Za ovu nedjelju, kao i za skoro 30 dana prije toga bilo je najavljeno prilično nestabilno vrijeme. Kiša je trebala početi oko 12 sati, a to je značilo da je velika vjerovatnoća da će nas dočekati magla. Na Tjentištu smo bil več oko 7 sati, u upravi NP Sutjeska uzeli ključ od rampe na ulazu u Suhu i avantura je mogla početi.
Kada sam prvi put vidio slike sa Volujka, pogled sa Velike Vlasulje, Kuk, Jagodino jezero odmah sam poželio otići tamo. Istina, za lijepe fotografije potrebno je malo više od želje. Bitno je koje je godišnje doba, da li je lijepo vrijeme, da niste u žurbi... i Tako, u ponedjeljak, čim sam došao sa Veleža počeo sam pratiti vremensku prognozu. U početku je bila dosta loša, a onda dan za danom, kako se primicao novi vikend postajala je sve bolja.
Page 1 of 2