Tura na Hojtu je prilično kratka i obično je čuvamo za kratke zimske dane, ili periode nestabilnog vremena.
Bjelašnica se prostire jugozapadno od Sarajeva, a njen visoki greben nadvisuje šumovite padine Igmana i vidi se iz nizine Sarajevskog polja. To je prizor koji svakodnevno gledam sa svoga XVIII sprata. Taj greben prestavlja Bjelašnicu u užem smislu.
U zadnjih 7 dana je vrijeme bilo vrlo nestabilno, sa iznenadnim grmljavinama i pljuskovima kiše i grada. Ovaj dan je prognoza bila vrlo slična i promjena vremena se očekivala negdje oko 2 sata popodne.
Tmurno i vrlo hladno jutro. Uputili smo se ka Visočici, ali kod planinarskog doma Bijele vode odustajemo od te ideje. Cesta je bila prilično klizava, a za poslijepodne su najavljene nove padavine.
Tura na Bjelašnici koja među planinarima nije baš česta. Jugozapadni dio Bjelašnice, iznad sela Džepi, kod lokalnog stanovništva poznat kao Džepska planina.
Impresivna je i surova Bijela planina. Specifičnog planinskog ambijenta, na čiji su se najviši vrh (2067 m), od 1834. godine penjali, kako gorštaci kažu, „ oni što gledaju u nebo“, te je nazvaše Zvjezdarnica i Zvjezdara, danas Opservatorij.
Trebala nam je jedna lakša tura, ali da nije po livadama. Rješenje je bilo u šestosjedu kojim smo planirali izači do pod vrh Bjelašnice a onda malo prošetati po grebenu.
Page 1 of 9