Lokacija Burke Khanga (obilježeno znakom "?") u odnosu na Everest, Cho Oyu, Ama Dablam, Island Peak

Drznuti se i u novembru pokušati izaći na do sada neispenjani, gotovo 7.000 metara visok vrh u dijelu Himalaja gdje ljudska noga još nije kročila, značilo je da možeš očekivati i temperature do -65C i do 16 sati duge noći u šatoru, možda čak naići i na tragove Yetija... Ali ekstremne tehničke teškoće kakve niko od nas u Himalaji do sada nije iskusio, prevazišle su sva naša očekivanja!

Već iz najave reportaže pretpostavljam da naslućujete da je naš cilj ostao neispenjan. Da, u pravu ste: vratili smo se 50-tak metara ispod vrha. Rizik od pada, koji bi značio sigurnu smrt, bio je postao izuzetno veliki i prevazilazio nivo razumnog, proračunatog i prihvatljivog rizika svakog od nas.
U svojoj knjizi "Svih 7 najviših vrhova kontinenata" mislim da sam dovoljno objasnio moj stav 'da osvajanjem vrhova planinar hrani svoj ego, a putovanjima i pristupom planini hrani svoju dušu'. Ipak, jasno mi je da dosta ljudi planinarske reportaže koje ne završavaju osvajanjem vrhova ne smatraju interesantnim. Prije nego što takvi odustanu od daljnjeg čitanja da spomenem samo da je Reinhold Messner, jedan od najvećih živućih alpinista na svojim brojnim pohodima u Himalaju tek svaki treći put uspijevao izlaziti na vrh planine. To, naravno, uopšte ne umanjuje sve ono što je postigao u alpinizmu. Mislim, isto tako, da kada je prisiljen da se vrati iz planine bez pristupa vrhu ili odustajanjem i povratkom iz smjeri, planinar i alpinista najbrže sazrijeva! Ne spominjem ovo kao opravdanje za moje odustajanje, nego kao nauk mladim planinarima zbog kojih i pišem ovu reportažu, a što je, konačno, i razlog moje cjelokupne planinarske publicističke aktivnosti.

Burke Khang, visok 6.942 metra bio je i ostao neispenjani vrh svega 15,8 km zapadno- sjeverozapadno od Mt. Everesta i 20,8 km sjeverozapadno od Ama Dablama u Himalaji.
Nepal Mountaineering Association (NMA) je prošle godine odobrila listu od 104 do sada neispenjana himalajska vrha, koji su time bili otvoreni za penjanje. Ime jednog od tih vrhova NMA je dodijelila Amerikancu Billu Burkeu koji je prošle godine izašao na Mt Everest sa sjeverne strane, iz Tibeta u svojoj 72. godini. Time se Bill potvrdio kao najstariji Amerikanac osvajač Everesta (bio je to i sa 67 godina kada je pristupio Everestu sa juga, iz Nepala), a ujedno postao i jedini Amerikanac koji je na Everest izašao sa obje strane. Njegovih 6 pokušaja izlaska ne Everest (2 uspješna) i kompletiranje izazova "Seven Summits" i to sve nakon navršenih 60 godina starosti svrstava ga u red izuzetno cijenjenih alpinista i visokogoraca.
Sa Billom sam bio u istom timu koji je 2012. pokušavao savladati Everest iz Nepala, tragom pristupa Hillarya i Tenzinga i izgleda ostavio lijep utisak. Organizator je bio Asian Trekking (AT). U januaru ove godine sam izašao na Mt Vinson (4.897 m) na Antarktiku i time kompletirao planinarski izazov "Seven Summits" (izlazak na najviše vrhove svih sedam kontinenata). Iznenadio sam se kada sam dobio čestitku od Billa za taj, među planinarima veoma cijenjen izazov, a veoma impresioniran kada sam nedugo zatim dobio i pozivnicu da se pridružim njegovom timu od sedam penjača koji će na jesen pokušati osvojiti spomenutu misterioznu planinu. Imponovalo mi je to jer sam smatrao da to nije samo priznanje meni, nego i prepoznavanje vrijednosti i kvaliteta bh alpinizma.

Burke Khang (6.942 m) sa ucrtanom rutom pristupa

A kakva su bila moja razmišljanja? Burke Khang nije Mt. Everest, nije ni K2... ali, biti himalajski vrh tako zavidne visine u neposrednoj blizini Everesta - dakle, mnogima je bio "na očima" i "zapinjao za oko"... - i biti još uvijek neispenjan!? Mora da ima dobar razlog za to!
Njegova južna stijena, vidljiva na slici, je izuzetno tehnički teška, a pristup do nje preko strahobalnog glečera, naglašeno problematičan. Po mnogima - vrh je nemoguće ispenjati! (prošlogodišnji izvještaj Sherpa penjača). Bill je, naime, prošle jeseni zamolio dvoje najiskusnijih AT Sherpa penjača da izvide koji je najizgledniji pristup vrhu, ali je dobio deprimirajući odgovor: "Okani se vrha - nemoguće ga je ispenjati!"
Bill se s tim nije pomirio i proljetos je sa Garrettom Madisonom, svega desetak dana prije razornog zemljotresa od 25. aprila, helikopterom otišao u izvidnicu, napravio puno snimaka i dobio ideju kako bi se moglo prići vrhu. Ipak, nekoliko pitanja je i dalje ostalo otvoreno:

- snimcima iz helikoptera (odozgo) je teško ustanoviti stvarni nagib zasnježenih kuloara, stjenovitih skokova
- veliko je pitanje bilo: kakvu je štetu napravio razorni zemljotres neposredno nakon leta helikopterom - obrušio snježne serake, otvorio nove pukotine..?
- u Tibetu let helikopterom nije dozvoljen - dakle, bilo je moguće vidjeti samo nepalsku stranu planine. Burke Khang se, naime, nalazi na samoj granici Nepala i Tibeta/Kine. Uz to, istočni greben kojim smo namjeravali pristupiti vrhu predstavlja ustvari granicu. Ostala je potajna nada da će nekoliko uočenih delikatnih detalja na grebenu biti moguće riješiti obilaskom sa sjeverne - kineske strane.

Konačno - i Hillary je 1953. godine na putu za Everest prolazeći ispod markantnog Ama Dablama (6.856 m) zadivljen strminama i impresioniran surovošću njegovih padina i grebenova rekao: "Ovu planinu je nemoguće ispenjati!" I... Ama Dablam je ispenjan 1961. godine, a ja sam bio gore 21. oktobra 2007. godine.
Dakle, naš plan je bio da se nekako dokopamo istočnog grebena i njime izađemo na vrh. Sa spomenutih snimaka helikopterskog izviđanja dalo se naslutiti da nas čeka puno izuzetno strmih zaleđenih kuloara, gotovo vertikalnih stjenovitih skokova, prevjesnih streha... Na sve ovo treba dodati činjenicu da je novembar u Himalaji na oko 7.000 metara izuzetno hladan! (još se uvijek dobro sjećam Ama Dablama krajem oktobra!) Dakle, puno nepoznatog - a time i izazovnog! U tome i jeste draž penjanja prvih pristupa vrhu i prvenstvenih smjeri... Podsjeća me ovo na kasne sedamdesete i penjanje prvenstvenih smjeri u Botinu na Veležu ili u Velikoj Kapi na Prenju... Da - bilo se tada 40-tak godina mlađe, ali se sada ima i 40-tak godina dodatnog iskustva. Podsjeti me ovo na burmansku izreku: "Bilo bi dobro kada bi mladost znala šta sve može uraditi, a starost mogla uraditi sve ono što zna!"

Na moreni Ngozumba glečera. Sa lijeva: Paul i Denise F., Bill B., Kathleen M., Garrett M. i ja.

Spomenuh već Garretta Madisona koji je već 16 godina aktivan planinarski vodič. Prije 7 godina formirao je svoju kompaniju Madison Mountaineering koja nudi organizaciju planinarskih ekspedicija u bilo koji dio svijeta i trenutno kotira kao najbolja u toj aktivnosti - na primjer: jedina nudi kombinaciju Everest (8.850m) - Lhotse (8.516m) u jednoj sezoni, pristup najtežem i najopasnijem K2 (8.611m), - Garrett je do sada 6 puta bio na Everestu. Do sada je izveo 37 ljudi na Everest - više nego bilo koji drugi Amerikanac.
2011. godine je kao prvi, zajedno sa jednim klijentom, ostvario "duplu krunu": Everest - Lhotse i to u toku jednog dana, za 21 sat. Do sada je ovo odradio sa još 3 klijenta. Međutim, kao čovjek, Garrett naprosto plijeni svojom skromnošću, neposrednošću, brigom za svakog pojedinca i naravno alpinističkim vještinama i sposobnostima. Često smo penjali zajedno, a jurišnog dana na vršnom grebenu cijelu noć smo bili jedan iza drugoga. Moram ovo istaći: Garrett je čovjek i alpinista koji me je impresionirao kao niko u planini do sada! Za ovu ekspediciju angažovao je i Sida Pattisona - mladog, snažnog i izuzetno sposobnog penjača iz Seattlea, WA.
Bill Burke je formirao vrlo iskusan tim od 7 penjača. Osim Billa i mene tu su još bili Paul i Denise F., John D., Kathleen M. i Bud A. Osim Kathy i Buda svi smo bili kompletirali "Seven Summits Challenge", dakle bili i na Everestu (rekoh već - Bill dva puta). Garrett je obezbijedio svu logistiku te angažovao tim od 6 Sherpa penjača - kombinaciju iskusnih i mladih, sposobnih, specijaliziranih penjača za led, stijenu, - Njihov vođa, Ang Phurba Sherpa je tri puta do sada bio na Everestu. Dakle, bio je to gotovo idealan tim sa optimalnom dozom iskustva, mladosti, znanja i sposobnosti.
Do Baznog kampa (BC) na 5.000 metara sa nama je išao i tim od 4 trekkera. Vratili su se preko Cho La prevoja (5.330m) sa posjetom Everest BC-u (5.364m). Treba odmah naglasiti da je izuzetno fizički naporno pronalaženje najpogodnijeg pristupa stijeni preko najvećeg himalajskog glečera Ngozumbe i neistraženog Gaunara glečera te preko kilometra ekstremno teških tehničkih detalja u ledu (nagibi do 75°) i stijeni, gotovo desetkovalo naš tim (Primjera radi, pristup Everestu (8.850m) sa juga nema ni 10%, a pristup Ama Dablamu (6.856m) ni 50% tehničkih teškoća od onih u pristupu Burke Khangu). Jurišnog dana na vrh - 10. novembra, u našem timu, osim Billa i mene, tu je bio još samo Paul F. Dvoje Sherpa penjača je odustalo zbog iscrpljenosti, što je pravi presedan, Bud A. je došao sa nekom čudnom gripom i vratio se iz sela Gokyo (4.800m). Odmah u selu Machermo (4.470m) "pokupio" sam tu gripu od Buda, ali sam je se uspio otarasiti u BC-u.
Imali smo svega jedan dan sa snijegom u selu Gokyo. Ipak, John D. se nezgodno poskliznuo, povrijedio leđa i vratio već iz BC-a. Nekoliko dana kasnije u Americi, podvrgao se operaciji kičme. Kathy M. je dugo patila od nekog teškog kašlja i vratila se iz ABC-a (Advanced Base Camp - 5.515m). Sve troje su koristili helikopterski transport skroz do Kathmandua (KTM). U bolnici u KTM Kathy su dijagnosticirali plućni edem (HAPE - High Altitude Pulmonary Edema), bolest koja na velikim nadmorskim visinama vodi u smrt u roku od jednog dana. Srećom, odustala je na vrijeme i ostala na tretmanu u bolnici.
Noć pred juriš na vrh bila je izuzetno vjetrovita i Denise F. nije smjela ni izaći iz šatora na -40C i udare vjetra do 75 km/h - podhlađuje čovjeka kao da je na -65C bez vjetra (windchill factor). Konačno, o naporima koje smo doživili na Burke Khangu najbolje govori podatak da je tokom ekspedicije Bill izgubio oko 7kg (15lb), ja blizu 3kg (6lb). To se sve dogodilo u jednoj sedmici - od napuštanja BC-a (5. novembar) do povratka u ABC (11. novembar).

Selo Phortse (3.810m) na sastavu Gokyo i Solu Khumbu. U pozadini Ama Dablam (6.856m).

Zbog radnih obaveza, iz Phoenixa, AZ sam krenuo 22. oktobra, 6 dana iza ostalih članova tima. Bio je to moj četvrti odlazak u Nepal i KTM (prethodno sam bio 2007, 2009 i 2012), a prvi put preko Atlantika. U Kathmandu sam sletio u sami sumrak 24. oktobra - zanimljivo, istoga dana sam odletio iz KTM 2007. nakon uspona na Ama Dablam. Nažalost, ovoga puta sam stekao i vrlo otužnu sliku. Uz već poznatu žalosnu situaciju sa nestašicom električne energije i dnevne redukcije struje od 14 do 18 sati, zadesila ih je i nestašica benzina. Naime, zbog nekih političkih nesuglasica, njihov južni susjed i glavni snabdjevač gorivom - Indija, "zavrnuo je slavinu". Izazvalo je to velike probleme, nestašice - a cijena benzina na crnom tržištu porasla je pet puta. Jedina prednost ove situacije je bila, za KTM standarde znatno manja zagađenost vazduha zbog znatno smanjenog saobraćaja.
Već naredno jutro po slijetanju u KTM, odletio sam u Luklu (2.840m), svojevrstan ulaz u Solu Khumbu dolinu koja se preko Khumbu glečera zavlači pod sami Everest. Prvi dan sam prenoćio u selu Monjo (2.840m), a naredni u selu Khumjung (3.780m). Vrijeme je bilo prekrasno: vedri i svježi dani. Moje poglede cijelo vrijeme je privlačila najslikanija planina Himalaja - Ama Dablam (6.856m). Prošao sam ovuda i prije 3 godine na putu za Everest, ali je sada Ama Dablam izgledao drugačije. Njegov prepoznatljivi Dablam glečer bio je sada znatno manji, a iznad njega se pojavio bergshrund. Rekoše mi da se zbog globalnog zatopljenja veliki komad glečera odlomio još prije nedavnog zemljotresa.

Selo Gokyo (4.800m) na trećem jezeru na moreni Ngozumba glečera. U pozadini, sa lijeva: Cholatse (6.335m), Taboche (6.367m), Kangtega (6.685m) i Thamserku (6.608m).

Odatle se pristup Burke Khangu odvaja u Gokyo dolinu koju je izdubio najduži himalajski glečer - Ngozumba. Glečer se spušta ispod impresivnog lanca planina: Cho Oyu (8.201), nekoliko Ngozumba vrhova, Burke Khang (6.942m) - koje se nazivaju Mahalangur Himalaji i koji predstavlja i granicu između Nepala i Tibeta/Kine/. Uz zapadnu morenu Ngozumba glečera formirano je 6 glečerskih jezera rijetko lijepe tirkiznoplave boje.
Sljedeći dan, 27. oktobra, stigao sam svoj tim u selu Machermo (4.470m). Narednog dana svi smo se prebacili u selo Gokyo (4.800m) na trećem jezeru. Gokyo je jedno od najvisočijih naseljenih mjesta na svijetu (drugi je u Nepalu, odmah iza Gorakshepa (5.100m) posljednjeg sela na putu za Everest BC). Nad selo se nadnosi Gokyo Ri (5.357m) odakle je moguće vidjeti 4 osamtisućnjaka: Everest (8.850m), Lhotse (8.516), Makalu (8.485) i Cho Oyu (8.201m). Dalje na zapad je prevoj Renjo La (5.340m) odakle se može spustiti u dolinu koja na jug vodi u selo Thame (3.820m) (odakle je Apa Sherpa, 21 put na Everestu - svjetski rekord) i dalje u Namche Bazaar (3.440m) (nezvanični 'glavni grad' Sherpa naroda u Solu Khumbu dolini), a na sjever na Nangpa La prevoj (5.806m) koji vodi u Tibet - stari Sherpa trgovački put koji se još uvijek koristi.

Bazni kamp (BC) na oko 5.000 metara. Na horizontu sa lijeva: Everest (8.850m), Lhotse (8.516m), UIAA Peak (6.063m).

Sljedećeg dana - naš planirani dan odmora, sniježilo je cijelog dana. Narednog dana, 30. oktobra, izašli smo na peto jezero na oko 5.000 metara gdje su Sherpe već bili postavili bazni kamp (BC) za penjački i trekking tim. Prethodno je 14 jakova iznijelo svu potrebnu opremu za BC, za uspon i hranu do kraja ekspedicije. Sljedećeg dana trekking tim je krenuo nazad, a Sid i Sherpa penjači sa porterima otišli da postave ABC.
Mi smo ostali u BC-u i za narednih 6 dana boravka pravili dnevne aklimatizacione ture na okolna "brda".

Kangchung Peak ili UIAA Peak (6.063 m) - ljepotan ovog dijela Himalaja. Još uvijek neispenjan!

Prekrasan ambijent izuzetno surovog i divljeg, usudio bih se reći: srca Himalaja. Jer ovdje je smješteno čak 13 od 104 spomenuta odobrena neispenjana vrha: Tenzing Peak (7.916m), Hillary Peak (7.681m), Burke Khang (6.942m), a svojom elegancijom posebno plijeni Kangchung Peak (6.063m) kome NMA dade i dodatno ime - UIAA Peak u znak zahvalnosti UIAA (Udruženje penjača i planinara svijeta) za njihove napore u obrazovanju mladih Sherpa penjača.

Uspon prema C1 - Trebalo je savladati blizu 600 metara snijega, leda i stijene.

5. novembra smo nastavili naš uspon. Trebalo je najprije spustiti se oko 150 metara niz gotovo vertikalnu morenu grandioznog Ngozumba glečera. Uzelo nam je blizu 4 sata da prepriječimo preko 2 km široki najveći himalajski glečer. Dohvatili smo se mjesta gdje se "ulijeva" Gaunara glečer koji se formira upravo ispod Burke Khanga te izašli na njegovu sjevernu morenu. Za narednih 5 sati bili smo u ABC-u na 5.515 metara na mjestu gdje Gaunara glečer pravi krivinu od 90 stepeni i odakle je konačno bilo moguće vidjeti Burke Khang.
Teško je očekivati da je današnju dionicu iko ranije prolazio. Kretanje preko dva glečera bez "utrte" staze bilo je iscrpljujuće te smo naredni dan odmarali. Sljedećeg dana prebacili smo se na istočnu morenu Gaunara glečera i za oko 3 sata bili pod iznenađujuće strmom, gotovo 600 metara visokom barijerom. Nakon oko 200 metara vrlo neugodnog i opasno nestabilnog sipara, oko 200 metara kombinacije stijene, snijega i leda te preko 300 metara sniježnog hrbta sa nagibima do 68 stepeni, za blizu 6 sati izašli smo na prostranu zaravan na 6.210 metara, gdje smo postavili 5 šatora - prvi kamp (C1). Izuzetno težak dan! Naredni dan smo odmarali.

Prvi kamp (C1) na 6.210 metara

Sljedeći dan smo preispitali naš prvobitni plan sa drugim kampom (C2). Obzirom da nam je ostalo još oko 700 metara do vrha, odlučili smo da sutradan krenemo što ranije, ne bismo li se u toku dana uspjeli domoći vrha i vratiti u C1. Bill kao najstariji i najsporiji otišao je sa Sidom i Sherpom i prenoćio na narednom platou na 6.630 metara, planiranom za C2.

Impresivni 'grozd' planina Krova svijeta u rumenilu zalaska sunca. Sa lijeva: Changtse (7.543m) (ispod njega Lingtren (6.749m)), Everest (8.850m), Pumori (7.161m) "prekriva" Južno sedlo, Lhotse (8.516m) i Nuptse (7.861m).

10. novembra, Garrett, Paul F., ja i troje Sherpa krenulo je oko 3 sata ujutro. Čekalo nas je zamorno i tehnički zahtjevno priječenje strmih zaleđenih padina sa stjenovitim dionicama. Bilo je prilično vjetrovito i trebalo je posebnu pažnju obratiti na udare vjetra. Izvirivši preko grebena ukazali su se impresivni obrisi Everesta, Pumorija, Lhotsea, Nuptsea... - sa naglašeno zvjezdanim nebom i mladim mjesecom tik iznad horizonta. Zora sa neponovljivim koloritom boja potvrdila je svu maestralnost prirode. Bili su to motivi koji se urezuju u pamćenje do kraja života. Za oko 5 sati bili smo kod Billovog šatora na 6.630 metara.

Pristup istočnom vršnom grebenu Burke Khanga (6.942m).

Ukazao se vršni greben prema Burke Khangu (6.942m). Na njega je vodio oko 150 metara visoki, strmi (do 75 stepeni) zaleđeni kuloar. Vižljaste Sherpe požuriše naprijed. Izađoše na greben i zamakoše na kinesku stranu. Ang Phurba Sherpa se pojavi 50-tak metara ispod vrha na mjestu koji sam uočio kao ključni još na snimcima izviđanja iz helikoptera. Bile su vidljive dvije pukotine u pristupu gotovo vertikalnom grebenu čudnog oblika. Phurba zaobiđe pukotine i poče da traži rješenje narednog problema. Vrlo brzo bi jasno da je zbunjen, da ne zna šta da radi! Ličilo mi je ovo na dionicu rahlog snijega na koju se može naići u pristupu Ama Dablamu, ali koji je tamo oko 5 metara dug, prilično položen i izuzetno nestabilan (Mushroom ridge). Zabadanje cepina čovjeka samo još više prestravi jer cepin prolazi kao kroz pjenu!

Ključni detalj 50-tak metara ispod vrha Burke Khanga (6.942m).

Ovdje se radilo o dionici od 20-25 metara, a nagib je bio gotovo okomit. Strehe su se preplitale - idući i u Tibet i u Nepal. To je uzrokovano nekom čudnom igrom vjetrova - ne kao na vršnoj krijesti Everesta gdje streha konstantno pada na istok zbog sjeverozapadnih vjetrova "jet stream-a". Ipak je ovo oko 2 km niŽe od vrŠnog grebena Everesta. Izgledalo je kao da su se vjetrovi sa istoka i zapada, iz pravca Everesta i Cho Oyua, nadjačavali i nadmudrivali te napravili pravi lavirint od streha. Tako formirane strehe nisu imale čvrsto uporište - "zaskakivale" su jedna na drugu i bile potpuno nestabilne. Takvo nešto još nisam vidio!

Jedan Sherpa se okuražio, pokušao napredovati, ali je na velikim strminama ubrzo proklizao. Ipak, uspio se zaustaviti. Drugi je ispenjao 15-tak metara, pokušao napraviti anker, a kada mu je cepin proletio u prazno, prenerazio se. Srećom, ostao je na površini! Provirivanje na kinesku stranu potvrdilo je - ogromne količine zrnastog, rahlog, gotovo vertikalnog snijega! Pad sa grebena vodio bi u kilometarske provalije na obje strane - situacija po život opasna! Phurba je to snimio, pozvao radio vezom i objasnio situaciju. Dodao je uz to da je njegov prijatelj Chewang Nima Sherpa 2010. godine naišao na sličnu situaciju na vršnom grebenu Baruntsea (7.162m) - sličan, ali znatno kraći vertikalan skok, pokušao ga proći i proletio u smrt! Phurba je bio prisutan. Te, 2010. godine, Nima je imao 19 pristupa vrhu Everesta, odmah iza Apa Sherpe koji je imao 20 pristupa. Apa Sherpa je naredne, 2011. godine izašao na Everest 21. put i okanio se ekstremnog penjanja. Trenutno živi u Salt Lake Cityu, UT gdje školuje djecu.
Da dodam samo: očigledno da uopšte nije bilo važno to što je Nima Sherpa prije toga 19 puta bio na Everestu. Zakoni prirode, u ovom slučaju planine, isti su i za višestruke Everest "summitere" i za one koji su jednom izašli na Trebević. Nema protekcije, diskriminacije, 'gledanja kroz prste', povlastica - Nije trebalo dugo da se usaglasimo: Uspon se prekida, vraćamo se u dolinu!

Sa fascinantnim masivom Mt Everesta (8.850m) u pozadini. Pogled sa C2 na 6.630 metara.

Brzo smo se okupili u C2, pregledali video klip kritičnog detalja sa pomiješanim osjećajem razočarenja i rezignacije, ali, isto tako, sigurni da smo donijeli potpuno ispravnu odluku. Bio sam najiskusniji u grupi (Bill, mada najstariji - 73 godine, imao je manje od 15 godina planinarskog iskustva!) te sam pokušavao povratiti moral grupe pričom da će planina uvijek biti tu za buduće pokušaje, da je najvažnije da se živi i zdravi vraćamo kući, da je svako od nas dao svoj maksimum uz konstataciju da tehnički teže planine u Himalaji nismo penjali, da je kompletna ekspedicija bila prvorazredan doživljaj kakav je, na primer, motiv Everesta ispred nas koji, osim nas 9, do sada niko nije vidio.
Kako je vrijeme prolazilo, sve više nas je obuzimao i osjećaj olakšanja.

Povratak sa C1 (6.210m).

Rijetko sam se vraćao sa alpinističkih pohoda bez dosezanja cilja: Dijagonalna u Izgorjeloj grudi u Prenju - povratak 5-6 metara prije izlaza iz smjeri (1978); Muztagh Ata (7.546m) - povratak sa 7.315 metara (2014); Burke Khang (6.942m) - povratak 50-tak metara ispod vrha.
Mislim da sam svaki put donio apsolutno ispravnu odluku, a ono što je najvaćnije - iz svakog od ovih odustajanja sam izuzetno puno naučio!
Spustili smo se do C1, a naredni dan i do ABC-a. Poprilično "istrošeni", odlučili smo se za povratak helikopterom. Sa stajanjem u selu Gokyo da dopunimo gorivo, 12. novembra ujutro bili smo u selu Lukla. Narednog dana avionom smo se vratili u KTM. Velika prednost penjanja u novembru (poslije monsuna) u ovoj oblasti je: stabilno vrijeme, malo ekspedicija i nema velike gužve, lako i brzo angažovanje helikoptera za transport, bilo zbog povrede, bilo zbog bržeg pristupa ili povratka.

U rezidenciji Ms Elizabeth Hawley (92) u Kathmanduu.

Elizabeth Hawley, legendarna istoričarka osvajanja himalajskih gorostasa, aktivna i u svojoj 92-oj godini, tražila je od nas podatke o ekspediciji. Posjetili smo je 14. novembra u njenoj rezidenciji u KTM, koja više liči na muzej istorije osvajanja Himalaja i ispunili formular sa mnoštvom detaljnih pitanja. Garrett joj je objašnjavao kako je Burke Khang planina vrijedna svakog respekta i iskoristio termin da ga je nemoguće ispenjati, na šta je Elizabeth lakonski odgovorila: "Ne postoji planina koja se ne može ispenjati!" Da - potpuno tačno. A pitanje kada će biti ispenjan Burke Khang (6.942m), do daljnjeg ostaje otvoreno!

Ukoliko vas zanima, znatno više slika sa ove jedinstvene ture možete naći ovdje:
http://www.naimlogic.com/NABMA/Burke-Khang-6942-m-Nov-2015/

Impresije Billa Burkea na njegovom blogu ovdje:
http://eightsummits.com/bill-burke-blog/mountaineering/gokyo-to-burke-khang/

Utiske Garretta Madisona na njegovom blogu ovdje: http://madisonmountaineering.com/dispatches/burke-khang/

Ili osvrt Alana Arnettea ovdje:
http://www.alanarnette.com/blog/2015/12/13/close-call-first-ascent-of-nepals-burke-khang/

Naim Logić