Baba-Djed 1735 od Kljuca - Vilina pecina, Ponor, stari Grad kljuc

Jedna drugacija ruta na planinu Babu u istocnoj Hercegovini, poznatoj po nepristupacnosti i prelijepim vidicima. Odlucili smo da krenemo iz neuobicajenog pravca kako bi usput obisli dosta neobicnih prirodnih fenomena i ljudskih ostavstina. Pri tome smo imali dvije glavne nepoznanice, pristupni put do pocetne tacke , okolice sela Kljuc kod Gackog i put od sela do markirane staze prema vrhu Đed s druge strane, za koju smo imali track i znali smo da je planinari koriste polazeci od izvora Koritnik. Bilo je pomalo i rizicno jer se mora preci 5-6 sati puta koliko treba od centralne Bosne do pocetne tacke. Ipak, ovaj put bar, pokazalo se da sreca prati hrabre. Pristupni put koji smo vidjeli na satelistskim snimcima bio je makadam u odlicnom stanju. Iako dug, s njim se krecu i obicna mala vozila bez problema. Cak smo otisli 2-3 kilometra dalje od ulaza u selo Kljuc kako smo prvobitno planirali, a sigurno smo mogli i jos dva jer je put do zadnje kuce u selu Zagradci bio sasvim solidan. Prije toga prodjete i neoznacenu nekropolu sa steccima na lokalnom groblju sa 20ak dobro ocuvanih neornamentiranih spomenika, a nakon skretanja za zadnju kucu put ulazi u sumu. Ovog dijela smo se najvise plasili. Nismo nasli track ni video da je bilo ko skoro prosao tim dijelom, a na satelitskoj mapi sve je bilo samo suma. Ipak prvi znaci ohrabrenja su bili sto smo iz daljine vidjeli da se djelic puta vidi i u samoj sumi kad se vec prodju zadnje kuce. Nakon svega suma nas je odusevila i bila je jedna od najprijatnijih uspomena cijele staze. Doduse put prerasta u stazu, koja je na mjestima zakrcena palim stablima, ali je shuma dovoljno rijetka da to ne predstavlja problem. A sama suma, pogotovo u ovo doba godine sa tek olistalim liscem, ogromnim razrgranatim bukvama i grabovima, cesto izraslim iz panjeva vec isjecenih stabala, pruza na mjestima zaista fantastican prizor. nisam siguran koliko se to na videu i fotografijama uopste vidi. Na par mjesta na ivici nalaze se interesantna kamene skrape sa vidicima na citavu dolinu. Staza se polako uspinje i do markiranog dijela se vec savlada 500 m nadmorske razlike. Po izlasku iz sume naidje se na lijepe livade ukrasene cvijecem, a na jednom mjestu, kroz sumu markirana staza se odvaja do livade i ide desno/sjeverno prema vrhu. Markacije su obnovljene , nalaze se sve do samog vrha, ali su skoro cijelo vrijeme malo problematicno postavljene i njihovo pracenje trazi paznju. Narocito poslije prvog uspona kad se treba preci u sumu. Cak je u povratku bolje markirano. Uspon na vrh Đed i sama planina pruza pomalo neockivanu raznolikost i odudara od tipicnog Hercegovackog planinskog golog pejsaza, ipak poslije izlaska iz zadnje sume, prizor je tipicni hercegovacki krs, ali lijepo otvoren, bez nekih narocitih prepreka, ali i utabanih staza. Dokaz da se ipak Baba i Đed ne posjecuju previse. Sa samog vrha, vidljivo je na videu pogled je nevjerovatan i obuhvata citavu plejadu kako obliznjih planina , tako i neocekivano, dalekih planina u Bosni. S juga se odlicno vidi kraj Bileckog jezera Leotar, na koji se nastavlja greben Viduse sa karakteristicna tri Tisača, pa greben Sitnice, a iza se proteze velika Bjelasnica kod Trebinja. Dalje na zapad se vidi Hrgud kod Stolca sa karakteriscnim kanjonom, do njega Snjeznica i onda malo nekarakteristican zeleni Velez iznad Nevesinja koje se takodje nazire u daljini. Pa onda dalje na sjeveru od zapada prema istoku Cvrsnica, Prenj, obliznji Crvanj, a iza cuveni trojac Bjelasnica, Visocica , Treskavica, pa onda najbliza Gatacka Bleašnica iza koje se na istok siri Zelengora pa do nje vec Lebrsnik iznad Gacka , Volujak iza , Bioc sa dva karakteristicna vrha i onda dalje na jugoistok Durmitor sa veoma dobro uocljivim i karakteristicnim Prutašem. Zaista prizor za planinarske sladokusce. U povratku prava avantura, pronalazak zarasle i bez staza Viline pecine do koje smo morali skakati preko osutih gromada stijena, kao jedinog puta, pa onda pretrazivanje zarasle rijecice koja izvire iz pecine, pronalazk slapa i ponora, mjesta gdje postaje ponornica. Vracali smo se kolima i svracali na ta mjesta, uzaslu u selo Kljuc sa malim uskim betoniranim putem , parkirali na kraj sela kod vise puta rusene i obnavljane dzamije Ajnebeg Dede i pet kapetana i potrazili odatle pristup starom Gradu Kljuc-tvrdjavi. Ne preporucujemo, tvrdjava je zarasla u ostruge i veoma slabo održavana. A osim vidika prema dolini kojom smo se kretali, na njoj se nema puno sto vidjeti sto se vec ne vidi od dzamije. Zaista jedna prava planinarska avantura koju cemo dugo pamtiti  Panorama sa vrha Đed https://panoraven.com/en/embed/shgfH3BwJO  yt https://www.youtube.com/watch?v=q3BbjVftgD0