Rakitnici ne nedostaje idile. Pogled nizvodno u
pravcu tjesnaca Džehenem.

Ovo je bila predivna tura na kojoj, na žalost, nismo sreli nikoga. Ipak... Možda u tome dijelom i jeste ljepota ovog prostora.

Rijeka Rakitnica, jedino mjesto na svijetu gdje rijeku smatraju planinom.
U ovom slučaju neka konkretna priča ne postoji. U pitanju je malo nostalgije za onim dobom kad smo, kao dječaci, gazali sjenovitim potocima u potrazi za malim velikim avanturama. Svi se mi ponekad (neki malo češće) poželimo tog osjećaja.
Evo, htjeli smo da ova tura bude to, bez namjere da se hvatamo u koštac sa problemima, naporima i neizvjesnostima kojima obiluje Rakitnica.

Rakitnica - Ledena, kristalno čista, pitka... Foto: Amir Variščić

U svim ranijim opisima Rakitnice uglavnom se eksponiraju slike iz kanjona, te opasnost na svakom koraku, te tjesnaci, te brzaci i plivanja u ledenoj vodi, čak se spominje kako se iskustva iz Rakitnice mogu mjeriti i sa Himalajskim avanturama... I takve izjave dolaze od "autoriteta" kojima bi se čak moglo i povjerovati.
Sve to ima za posljedicu da obična raja nemaju volju da posjete kanjon nakon takvih opisa, vjerujući da će zaglaviti u Džehenemu, Oštrom, da će se smrznuti plivajući i sl

Blatačko jezero - spomenik prirode od 1965. godine. Foto: Amir Variščić

Konačno je vrijeme predstaviti i neku drugu stranu Rakitnice!
Naravno, postoji mogućnost da se posjeti i onaj pitomiji dio kanjona, a da se pri tom izbjegnu neprohodni tjesnaci i duboki virovi. Pri tome treba samo malo više protegnuti noge. Idealna polazna tačka bi mogla biti Blatačko jezero, ali do njega treba nekako doći.
Krenimo redom. 

Carstvo jastrebova. Foto: Amir Variščić

Preporučena ruta bi išla ovako: Konjic - Džepi - Jelica - Blatačko jezero - Rakitnica - Dubočani - Spiljani - Konjic. Od Konjica do Džepa se može doći redovnom autobuskom linijom. Dalje od sela postoji prilično dobar makadamski put preko planine Jelice do Blaca odn. Blatačkog jezera. Da ne bi bilo greške, na Jelici je najbolje pitati stočare za odvajanje puta prema Blacama. Mi smo imali sreću da nas je pokupio kamion (nebudiprimjenjeno) i dovezao skoro do Jelice. Dalje se veoma lako, kroz tipičan bjelašnički krajolik, stiže do jezera

Oaza "Rahatluk". Foto: Amir Variščić

Nakon silaska kojih sat i po od Blaca do korita Rakitnice (mlin), naša grupica je logorovala. Sutradan smo nastavili nizvodno koritom rijeke u pravcu tjesnaca Džehenem. Od mlina se takođe može napraviti i slična tura uzvodno, s tim da se u povratku vrati na istu tačku.
Dio do ulaska u tjesnac Džehenem je jednostavan, interesantan i lijep i budi uspomene na dječačko vrijeme i ona lijepa gacanja potocima, plašenje riba, prskanje i sl., čega se čovjek zaželi. Cijelim tokom rijeka je prohodna tako da se može hodati vodom uz gaženje najviše do pojasa.
Da bi se doživio onaj mir i mekoća rijeke, ne treba žuriti. Nakon par sati se dolazi do ulaza u tjesnac gdje ima nekoliko divnih mjesta za logor. Da napomenem, tik do vode na tom mjestu nalazi se prostrana pećina koja se ne može promašiti i koja može dobro poslužiti u slučaju nevremena. 

Bujrum! Ima za sve. Foto: Amir Variščić

Od Džehenema postoje dvije opcije. Jedna je pratiti ulaz u tjesnac desnom obalom i pronaći stazu (veoma teško) koja vodi nisko liticama nizvodno do izlaza iz kanjona i dalje do novoprobijenog puta za Grušču. Druga opcija je pratiti solidnu stazu koja također ide desnom obalom tik iznad vode i koja se na početku Džehenema odvaja strmim livadama (Bogazov do) i visoko zaobilazi kanjon. Preporučujemo da se izabere ova druga, mnogo sigurnija varijanta. Da napomenemo da se ova lijepa tura može okončati i tako što ćemo se vratiti uzvodno, do mlina, a potom istim putem na Blace.

Pogled na famozni Džehenem. Foto: Amir Variščić

Preporučena staza vodi iznad kanjona pravo do Dubočana i sa nje se pruža nezaboravan pogled na Džehenem. Ne postoji mogućnost neželjenog skretanja ili lutanja i za tri sata laganog hoda se može stići u selo. Također, na putu se nailazi na par manjih izvora pitke vode. Jedini problem je što je staza izložena suncu, ali s obzirom da dobar dio puta ide kroz šumu to i ne predstavlja teškoću. Ukoliko imate sreće u Dubočanima ćete naići na nanu koja će vas zabaviti eglenom, a i ponuditi sokom od drijena. 

Pogled u pravcu slijedećeg tjesnaca Oštro, jedog od najatraktivnijih dijelova
kanjona. Foto: Amir Variščić

U polasku nam je trebalo oko pet sati da bismo stigli do Rakitnice, računajući prevoz busom, a i kamionom. U povratku je trebalo sedam sati od Rakitnice, preko Dubočana, pa do Spiljana i asfaltne ceste za Konjic. Sve u svemu, ovo je bila predivna tura na kojoj, na žalost, nismo sreli nikoga.
Ipak... Možda u tome dijelom i jeste ljepota ovog prostora.

Učesnici ture: Amir Variščić, Dražen Krezić i Dalibor Blažević.