Kuća pod V.Vilincem na 3. Avgusta 1939, pred otvorenje. Foto: Ljubomir Stipić

(80-godišnjica otvorenja kuće pod V.Vilincem)

Ovom prilikom želim vratiti sjećanje i pozornost čitaocima i planinarima na vrijeme nastanka ideje i gradnje prve planinarske kuće na Čvrsnici. Tih ranih četrdesetih godina prošlog vijeka povećalo se zanimanje planinarskih krugova za Čvrsnicu, čemu su posebno doprinjeli članovi HPD, kpji su u ,,Hrvatskom Planinaru,, objavili niz članaka o ovoj planini. Svi ti članci su bili pisani pod uplivom spontanog dojma, što ih je lijep kraški planinski sklop u njima izazvao. Čvrsnica zaista ne treba propagande isto kao što ni ljepota ne treba reklame.
Svojim položajem na desnoj strani rijeke Neretve, čijim kanjonom ide željeznička pruga Sarajevo-Mostar, a s prugom uporedo i magistralni put Čvrsnica je vrlo pristupačna iz Jablanice (198 n/m). Za nepuna pola sata hoda stiže se ispod Orlovine i Kopnog brda odakle započinje uspon na Plasu (1577m).
Isto tako brz uspon je i iz stanice Drežnica na Malu Čvrsnicu te iz željezničke stanice Grabovica u Divu Grabovicu i preko Strmenice na površ Podi (2000m). Ukratko rečeno Čvrsnica je zanimljiva za svakog koji ima bilo najmanji smisao za prirodu, a u prvom redu za planinara, koji želi da na svakom koraku doživljava nove velebne časove.
Međutim, uza sve ove odlike Čvrsnica je bila pristupačna tek ograničenom broju planinara, jer na samoj planini nije bilo nijedne planinarske kuće. Pogotovo su zimske ljepote bile nepristupačne. Državne lovačke kuće: Žlijeb, Tise, Drijenač, Strop i Bačvun, nalazile su se u predgorju planine, pa nisu, i bez obzira na vrlo slab komfor, mogle doći u obzir za planinare.
Zato je gradnja planiarske kuće postala vrlo aktuelnom i HPD podružnica ,,Bjelašnica,, iz Sarajeva bavila se tri godine pitanjem, kako i gdje da se, najpotrebnija i prva planinarska kuća na Čvrsnici, izgradi.

Otvorenje kuće pod V.Vilincem 6. Avgusta 1939. Foto: Ljubomir Stipić

Kako je glavna trasa, kojom su planinari stizali, išla preko Plase i Spasinog stana na Veliku Čvrsnicu, to je ova trasa bila uglavnom klasična,, te je prevladalo mišljenje, da se planinarska kuća sagradi u blizini ovog glavnog puta, po moogućnosti u srcu planine, negdje oko padina Velikog Vilinca. Za taj centralni položaj opravdava laka mogućnost pristupa kako preko Plase, tako iz Grabovice i sa Blidinjskog kraja kao i preko Muharnice. Protiv ove gradnje bilo je pitanje novčanih sredstava, s kojima se moralo računati, jer je gradilište udaljeno 6-8 sati hoda od prvog naselja.
Jedan od najzaslužnijih, ako ne i najzaslužniji, za izbor lokacije i gradnju kuće je Josip Plaček. Dok je bio tajnik podružnice počeo je sa drugovima obilaziti Čvrsnicu i usput su obnavljali i markirali glavne pristupbne puteve. Taj posao su uglavnom priveli kraju 1934.godine. Usput su razmišljali o izboru lokacije za izgradnju planinarske kuće. On je bio mišljenja da kuću treba graditi na zaravanku s južne strane, ispog Prijegona, a u blizini izvora Janječak. S tim mišljenjem su se slagali i njegovi drugovi pa je time bio riješen problem izbora lokacije.

Nošenje greda iz Muharnice za krovnu konstrukciju kuće. Foto: Josip Fleger

Vrlo brzo iza toga Plaček je službeno premješten u Zagreb (1934 godine) ali ideju o gradnji kuće nije ni časa zaboravio. On i tadašnji predsjednik podružnice HPD ,,Bjelašnica,, iz Sarajeve Dr. Josip Fleger su bili u stalnoj vezi radi osiguranja novčanih sredstava. Tek 1938 godine sakupilo se toliko novca da se moglo pomišljati sa početkom gradnje. Iste godine, ljeti, izašli su najaktivniji odbornici ,,Bjelašnice,, s jablaničkim graditeljem Josipom Melincem na Čvrsnicu, te na licu mjesta pogodili gradnju za ukupnu svotu do 65000 dinara.
Josip Melinc, graditelj iz Jablanice, je preuzeo gradnju krajem jula 1938 godine. Kuća je zidana od kamena tesanca u dimenzijama 11x6 m, te se u njoj nalazi prostrano predvorje, tuš kabina s WC školjkom, prostorija od kuhinje i trpezarije, te spavaonica sa zajedničkim ležajima. U kuhinjim je dvodjelna čatrnja s 4 kubika vode s ručnom pumpom. Na kući je postavljen gromobran, a prozori i vrata su osigurani metalnim prečkama da se zaštiti od provala. Kakogod je kuća po dimenzijama malena, za onu apsolutnu visinu i za dogledno vrijeme udovoljit će ona potrebi, jer više od 20 planinara teško da će se istodobno naći u kući, izuzev naravski izvanredne prilike.
Pored kuće izgrađeno je nužno sklonište od kamena, prekriveno i obloženo šindrom, dimenzija 3x4m s drvima, ognjIštem i skupnim ležajima (palačom) za šest osoba. Sklonište je namjenjeno onima koji se nađu u nuždi na planini, a bez ključa planinarske kuće i nije zaključavano. U podkrovlju kuće bilo je predviđeno da se izgradi sobica za eventualnog domaćina.Projektom kuće je predviđeno, a izgradnjom ostvareno, da kuhinja i spavaonica imaju, pod plafonom suprotnih uglova,ugrađrne ventilacione izvode. Oni se mogu uz pomoć ugrađene metalne ručice sa zatvaračem, po napuštanju kuće-naročito tokom zimeskih mjeseci, zatvoriti kako bi spriječili ulazak snijega u unutrašnjost kuće.
Zaslugom direktora Šumske direkcije iz Mostara, Ing. Radimira, 1937 godine kaptiran je izvor Janjećak u blizini kuće. Kaptaža je imala dostatno vanjsko betonsko korito za napajanje stoke, a untar zidina iste česma s manjim preljevnim koritom pitke vode za prolaznike i goste planinarske kuće.

Ostaci kuće pod Vilincem nakon požara 1949. Foto: Drago Entarut

Kuća pod Velikim Vilincem je prema ugovoru završena 1. Novembra 1938, ali je njeno otvorenje proslavljeno tek 6. Avgusta 1939 godine. Mnogo truda iziskaivao je prenos građe krovne konstrukcije, koja je nošena čak iz Muharnice preko Jablan vrela i jako karstne i razrovane Vale.
Naredne 1939 godine u kući su završeni unutanji radovi kao i opskrba kuće inventarom. U toku gradnje kuće svakog vikenda, kroz tri i pol mjeseca, dolazili su pojedini odbornici HPD iz Sarajeva, obavili bi pregled radova i vraća li se u Sarajevo.
Za otvorenje kuće je vladao veliki interes među planinarima, posebno u Sarajevu, pošto su novine pisale o gradnji ove kuće. Nakon obavljenog obreda posvećenja, započela ja sama proslava otvorenja. Predsjednik ,,Bjelašnice,, Dr Josip Fleger otvorio je svečanost u 9 sati pozdravnim govorom. Zatim je pozdravio izaslanike: Matice HPD Zagreb,Društvo planinara ,,Romanija,, i ,,Putnik,, Sarajevo, Društvo planinara za Bosnu i Hercegovinu, Planinarsku sekciju sportskog društva ,,Đeređelez,, Društvo za unapređenje planinarstva ,,Kosmos,, Smučarski klub Sarajevo, Planinarsku sekciju sportskog društva ,,Slavija,, Zimski sportski podsavez Sarajevo, Planinarsko društv ,,Prijatelj Prirode,, Planinarsku sekciju sportskog društva ,,Makabi,, HPD ,,Martinscak,, iz Karlovca, HPD ,,Mosor,, iz Splita te HPD ,,Gvozd,, iz Siska. Za vrijeme govora stigla je grupa planinara iz Mostara kao i grupa planinarskih prijatelja iz Širokog Brijega. Pristigla je također i grupa seljaka iz Doljana pod hrvatskom zastavom. Nakon obavljenih obraćanja prisutnima, kuću je otvorio izasalanik Matice HPD Zagreb Josip Plaček.

Kuća pod Vilincem pokrivena je oktobra 1951, a građu iz Muharnice prenijeli su članovi PD ,,Vilinac,, - radnici pilane u Doljanima, a pod vodstvom Osmana Hrvića-predjednika. Foto:Drago Entraut

Kuća je služila svojoj namjeni, i prošla kroz WWI opljačkana, ali cijela, kao jedna od rijetkih planinarskih kuća u Bosnim i Hercegovini i koja je preživjela rat. Usud je tako htio pa je kuća izgorjela 1949,u vremenu od jula do novembra. Planinarski Savez Bosne i Hercegovine obnovio je kuću pa je stavljena pod krov u oktobru 1951, a otvorenje kuće, nakon unutarnjih radova i opskrbe inventarom, obavljeno je 27. Oktobra 1952 godine.
U paklu poslijednjag rata na prostoru Bosne i Hercegovine, veliki broj planinarskih objekata progutao je plamen vatre podmetnut ljudskom rukom. Kuća pod Velikim Vilincem uništema je vojnim sredsvima u drugoj polovini maja mjeseca 1993 godine.
Relativno dosta kasno, poslije zadnjeg rata, krenuli su planinari iz Jablanice u obnovu svoje planinarske kuče pod Velikim Vilincem. Obnova je zapćela u ljeto 2006 godine, a uključili su se i mnogi planinari i ljubitelji prirode i planina iz drugih planinarskih društava Bosne i Hercegovine.
Kuća je doživjela i svoje treće otvorenje 16. Okrobra 2010 godine, a na zadovoljstvo svih planinara i ljubitelja planine Bosne i Hercegovina kao šireg regiona.

Kuća pod Vilincam uništena u zadnjem ratu u Bosni i Hercegovini, Foto: Nijaz Širić.

Nadati se da kuća neće doživjeti ponovnu devastaciju i unuštenje iako je narod kroz iskustvo iskovao poslovicu: "Budala ograničenih (ljudi kratkog fitilja) i paprati nikad neće nestati"

 
Kuća u vrijeme obnavljanja godine 2008. Foto: Nihad Širić

Izgled obnovljene planinarske kuće pod Vilincem-Čvrsnica. Otvorena 16. Oktobra 2010. godine.
Foto: Nijaz Širić