Viduša (Zvijerina-Srednji Tisac-Veliki Tisac 1328)

Dokaz kako svo planiranje, istrazivanje, uporedjivanje karti i satelitskih snimaka moze poci potpuno krivo na terenu jer se situacija drasticno i brzo mijenja, kako usljed migracijskih promjena , odlaska stanovnistva, pa posljedicno nekoristenja i zaraslih puteva, tako i zbog prirodnih fenomena, pozara, oboljenja sume...  Posto nema nigdje nijednog tracka, pa ni videa ili opisa staze, u pripremi koristio sam kombinaciju karte 1:25000 i satelitskih snimaka. na par mjesta ti su se podaci podudarili jasno i skoro da nije bilo previse dilema. Medjutim, u citavom podrucju Zvjerine zatekli smo samo jedno aktivno domacinstvo u samom centralnom selu gdje je kamenolom. citavi zaseoci su ostali bez stanovnistva i tu se danas nalaze samo rusevine. Putevi su nekoristeni i zarasli, a samo su na nekim dijelovima ostali u prvobitnom stanju sto zna jos vise zavarati. Tu se vide na satelistkim snimcima, a nekoliko puta nam se desilo da smo jednostavno isli njima i odjednom naidjemo na potpuno zarastao dio kroz koji se nije moguce dalje kretati. Zato sam napravio sliku gdje sam sumirao sva nasa iskustva sa terena. Crveni dio je bas tezak teren koji je zahtjevao probijanje, u veoma teskim uslovima, bilo je i snijega koji je prekrio tezak stijenski teren sa brojnim uvalama, ispupcenjima, ogromnom kolicinom srusenog drveca , vjerovatno kao posljedica skorasnjeg pozara, sibljem, ostrugama... Staza nas je u jednom trenutku odvela u tom pravcu i onda smo morali "ispravljati" prema vrhu, a nije bilo dostupnih ni puteva ni staza u trazenom smjeru. Sam uspon sa sjevera, gdje je greben relativno cist i ima veoma malo stijena pokazao se slucajno kao pun pogodak, mada nije prvobitno odatle planiran. Mislili smo da ce spust prema jugu biti laksi, ali smo se prevarili. Poslije smo pokusavali naci ulaz na neke od puteva obiljizenih na karti, ali nisu nam djelovali sigurno, pa smo tu lutali do "jaceg" puta oznacenog zutom bojom.  Krenimo redom, do pocetne tacke i sela Zvjerine se dodje kad se skrene na uzak asfaltni put sa smjerom prema Ljubinju , u blizini benzinske na ulazu u Bilecu. Put lagano ide uzbrdo i prolazi kroz par sela i onda poslije 10 kilometara postoji oznacenu skretanje za Zvijerinu do koje se spusta dobar makadamski put. Odmah na ulazu u selo je catrnja, jer taj kraj ima dosta problema sa vodom i u njenoj blizini se moze i ostaviti auto. O samoj stazi sam dosta govorio, mi smo krenuli jednom od varijanti sa karte, medjutim nismo uocili neko skretanje , vec smo produzili stazom nadajuci se da ce nas dovesti blize vrhu, kad smo vidjeli da se sve vise odvaja prema istoku, odlucili smo krenuti kroz sumu. Medjutim to se pokazala kao prava avantura. Staza neko vrijeme i ide, poslije prelazi u neprohodan teren, gdje svaki korak mora biti dobro osmisljen, kroz siprazje, uvale, preko stijena... stalno se penjuci da stvar bude jos teza, sa stalnim palim drvecem pod nogama i kao prepreka.... Ima puno tragova zivotinja , srna narocito, pa smo se malo pomagali i njihovim stazama... sve do zavrsnog grebena na Veliki Tisac sa sjevera. Kad smo se popeli, sve muke su bile zaboravljene zbog fenomenalnog otvorenog pogleda na sve strane, na vrhu cak ima betonski stub sa natpisom i knjiga utisaka od 2015te cini mi se, u to vrijeme se u nju zabiljezilo veoma malo planinara, nijedna grupa koliko smo primjetili, nekad tempom jedno dvoje u godini... sto nas nije iznenadilo. Odozgo spust naprijed izgleda ok, i jeste tako na pocetku, medjutim poslije se opet naleti na stijene, siprazje i sve se ponovi iz prethodne price. Steta sto do vrha ne postoji neka utabanija i markirana staza kad se vec neko potrudio da ga oznaci i zbog fenomenalnog pogleda.  Nemojte previse eksperimentisati i skretati sa utabanih puteva i staza  yt https://www.youtube.com/watch?v=Z-PbgJ9wsbE