Osigurana staza kroz Veliki Kuk . Ova, u BiH najveća i najviše respektirana alpinistička arena, postala je korak bliže zahvaljujući dvojici tvrdoglavih i zaljubljenih (u Čvrsnicu, naravno)
U Divi Grabovici, gdje se nalaze Hajdučka vrata, Mezića stijene, izuzetni vidikovci na Žlijebu i Tisama, botanički vrtovi na otvorenom, stabla rijetkog bora munike i tise, tu je i grandiozna stijena Velikog kuka koja, zahvaljujući svojoj ljepoti i veličini, dominira zapadnim dijelom kanjona. Do sada su samo alpinisti pohodili ovaj neistraženi dio Dive Grabovice, koji zbog nepristupačnosti nije bio pogodan za planinare i ostale ljubitelje prirode.
Od sada Veliki kuk je dostupan svima zahvaljujući dvojici izuzetnih planinara - alpinista: Braci Faruku Zahiroviću i Zdravku Raštegorcu koji su uradili čudo, tiho i nenametljivo, uz malu pomoć prijatelja. Dugogodišnji mladalački san, dok su još penjali prvenstvene i ine smjerove po liticama Prenja, Treskavice, Veleža, Romanije, Čvrsnice, da naprave sklonište u podnožju Velikog kuka (630 m), a odatle siguran prolaz do samog vrha na kotu 1563 m, pretočili su u stvarnost. Koliko puta su, nijemo, stajali pod tom grandioznom stijenom, razmišljajući kako je "ukrotiti", učiniti pristupačnom širem krugu planinara i zaljubljenika našega gorja. Izazov je bio veliki, ogroman, gotovo nepojmljiv.
Očiju uprtih u monolitnu stijenu, ponovo su proživljavali svaku stopu ispenjanoga smjera, prisjećali se pionira alpinizma Josipa Sigmunda, Marijana Dragmana, Slave Brezovečkog, Drage Entrauta, koji su svojim enuzijazmom, hrabrošću i znanjem i njih uveli u magični svijet izazovnih i teško osvojivih vertikala. Braco je znao tako toplo i osjećajno pričati o usponu uz Veliki kuk, sa velikanom bosanskohercegovačkog planinarstva i alpinizma, čovjekom velikog srca i široke duše, koji je ostao duboko u našim srcima, pokojnim Dragom Entrautom.
Vrijedne ruke Bracinih učenika iz ŽIŠ-a napraviše bivak i postaviše ga na plato podno Kuka, a da niti najmanje ne ugroziše prirodni ambijent. Sve je bilo podređeno zaštiti netaknute prirode, pa i stepenišni prilaz bivku bi urađen strpljivo, kamen po kamen. Mnoge su vikende Braco i Zdravko provodili u napornom radu, ne štedeći se nimalo. Mjesecima su iznosili teške terete, sajle, klinove...
Trebalo je mnogo lucidnosti, znanja, htijenja a iznad svega čelične volje, da bi se premostile prepreke koje su se pojavljivale tokom rada. Pravili su podzide, ugrađivali merdevine od sajli u živoj stijeni, razvlačili sajle uz neprohodne dijelove klanca. Znali smo ih zaticati visoko u stijenama, gdje ih je čak dalekozorima teško bilo vidjeti. Samo onaj ko je bio pod stijenom Velikog kuka zna o kakvom ogromnom prostoru se radi.
Nedavno su mladi alpinisti iz Sarajeva, Travnika, Jablanice, Kreševa i Banovića, u sklopu obuke, ispenjali u cjelosti "Bracin put". Trebalo je vidjeti nesputanu mladost, ozarenih lica, kako sa poštovanjem i razdraganim oduševljenjem, poslije silaska, veselo pričaju o ljepoti kanjona, ispenjanom putu i novostečenom iskustvu. Ti mladi ljudi, Pođo, Maja, Čata, Tanja, Keno, Nino i ostali, zasigurno će nastaviti put izuzetnih ljudi koji su znali prepoznati, očuvati i zaštititi ljepote ovih prostora.
U blizini bivka je voda koja se spušta niz razjeden kaskadan klanac. Par prvih terasa do kojih vode sajle posjeduju vodom besprijekorno izvajane prirodne ovalne banje u kamenu, koje izgledaju poput "Jacuzzija". Sada kada je put u funkciji, i maltene dostupan svima, Diva Grabovica je dragulj koji još intenzivnije blista zahvaljujući Braci i Zdravku. Treba doći i vidjeti djelo ljudske volje, ljubavi i snoviđenja. Ostaćete, zaista, zadivljeni sveukupnim dojmom.