Odavde je samo uzbrdo... Foto: Roger Starkie
U posljednjim danima razumne sezone lova na Grossglockner trojica se spremaju da ga pozdrave prije zimskog sna...
Prvi je oktobar 2005. Jutro je blago oblačno, ekipa je odmorna, bicikli spremni. Šta bi čovjek još mogao poželjeti? I, tako ti mi uzbrdo... Cilj: Grossglockner-Hochalpenstrasse, iliti Visokoalpska cesta oko Velikog Zvona. Glavni likovi ove kratke priče i rijetki ljudi koji su se tog dana mogli sresti na obroncima Plaho-Velike-Planine: Denis Wymer, Roger Starkie i Tarik Kurtović.
Konačno - cilj! Edelweissptze 2576m. (Foto: Umjesto Tarikove slike magle, ubačena je
ova slika koja bolje ilustruje uspon, vrh i okruženje)
Još uvijek je prvi oktobar. Nakon tri sata ugodnog pedalanja ukazao nam se i naš cilj: Edelweissspitze - najviša tačka u Austriji do koje vodi cesta. Runolistov vrh, ime koje zaista odgovara takvom vrhu.
Kružni tok?!?! Foto: Roger Starkie
Datum je još uvijek... - pogodite! Oko 2200m planina nas časti osvježavajućim vjetrom sjevernog smijera koji nas, s nešto slabijom snagom, prati do vrha. Roger napominje da je čuo da postoji i mountain-bike verzija našeg puta, na čemu mu se toplo zahvaljujemo i nastavljamo pedalati. Možda nekog drugog... godišnjeg doba.
Pih - i to je taj famozni Grossglockner (Kroz ovu spravu se nišani na taj vrh) Foto: Tarik Kurtović
A na vrhu... nema čega nema. Samo pogled nedostaje!
Ipak, zanimljivo je kako i mrva orijentacije u toj silnoj magli, koja kao da kaže "Eh, tamo bi vidio Grossglockner, da si krenuo u normalno doba godine", znači tako mnogo.
A sad nizbrdo...
Uz sjećanje na sjećanje na "ono što se nizbrdo kotrlja", počinjemo spust. I to kakav spust!
Za pola sata - 1700m visinske razlike me tjera da se zapitam da li postoji "nizinska bolest". I da li bi je možda trebalo izmisliti...
Glavni junaci jedne priče: Denis, Roger i Tarik. Foto: Roger Starkie (auto)
Simptome spomenute, a još neizmišljene bolesti već znam. Glavni simptom, koji zapravo i ne zabrinjava mnogo, odlikuje se nestajanjem hrane sa stola principom "sad ga vidiš - sad ga ne vidiš". A ni konzumacija "tečnosti" nije kontraindikativna.
Iz svega ovoga izvukli smo pouku: Ko visoko leti - mnogo hmm... jede, a ujedno poručujemo: Ne dajte da vas zavedu, nepromočiva volja je ipak važnija od nepromočive jakne. Iako ne smeta imati istu.
