Biciklom na Etnu 3344m

Most dr Franje Tuđmana i luka Gruž iz koje napuštamo Hrvatsku

Uspon na Etnu ili Mongibello, najviši (i još uvijek aktivni) vulkan u Evropi, ne bi bio izazov da se radi o običnom usponu. Ali, ako se Seyo i jaran Sandro "natofrlje" na "paciklo" i raspale ka Siciliji samo da bi toj Etni stali na glavu, e pa eto razloga da se i mafija, a ne samo mi, počeše po glavi...

Nakon oglasa na koji se niko nije javio odlučio sam na ovu avanturu krenuti sam. Sudbina je htjela drugačije pa mi se u posljednjem momentu priključuje Sandro, moj drug i kolega sa fakulteta, čovjek koji nema nikakvih dodirnih tačaka sa biciklizmom, logično - nema ni biciklo. Nakon "materijalnih" priprema odlučili smo se na ovaj put krenuti 1. maja. Bio sam pun sumnje i nepovjerenja prema mom novom partneru, oni koji su nekada išli na slične puteševstvije će razumijeti moje razloge.
Ja polazim iz Sarajeva, a Sandro mi se priključuje u Mostaru. Nakon tri dana vožnje stižemo u Dubrovnik i u luci pravimo međunarodni incident jer orangutan koji radi na granici odbija da nas pusti na brod iako imamo kartu i sve uredne vize. Na kraju popušta i mi se ukrcavamo na brod koji cijelu noć plovi za Bari.

Planinski prevoj sa kojeg nam se ukazuje zapadna obala Italije i Tirensko more

Iz Bara krećemo za Taranto i dobar dio puta vozimo Jonskom magistralom. Sandro se pokazao kao izdržljiv i pouzdan momak. Iako imamo po 20 kg tereta u bisagama, dnevno prelazimo oko 100 km i imamo vremena za kupanje i odmor. Sandro govori italijanski pa se često zaustavljamo da "zabacimo" koju sa dokonim svijetom koji se okuplja ispred granapaa. Terronsi (termin kojim sjevernjaci pogrdno nazivaju južnjake) mnogo ne haju za Evropskom unijom i nigdje ne žure. Imali smo osjećaj kao da smo u Somboru ili Subotici.

Najfascinantniji susret putovanja

Jednog sumornog jutra oko 6:30, par sti prije prelaska na Siciliju, zaustavili smo se na jednom prevoju da se odmorimo. Sa gornje strane puta, iz najdublje ilegale, pomalja se mala ćelava glava sa okruglim naočarima. Zove se Žil Alberti (Gilles Alberty). Nakon što mi je pomogao da popravim moje biciklo, bio sam svjestan da tog čovjeka ne može ništa iznenaditi. Sa sobom ima ogromnu torbu alata u kojoj na koncu ima i velika papagajska klješta koja na biciklu nisu ni od kakve koristi. Žil je za Novu godinu krenuo iz Francuske, a zatim je zimu proveo spuštajući se u Španiju i prelazeći sjevernom Afrikom kroz Maroko, Alžir i Libiju. Zatim se prebacio na Siciliju i konačno u Kalabriju, gdje smo ga mi sreli. Nakon što sam 07.05.2006. završio svoju turu, javio mi se 25.05. 2006 iz Meteore (Grčka), da bi danas, 21.10. 2006. dok ovo pišem, ovaj čovjek stigao u Biškek (Kirgistan) nakon 12.500 km. Dvije godine ranije je za 18 mjeseci prešao 29.000 km od Aljaske do Patagonije (uključujući Kolumbiju!!!). Svaku veče kada bi legli pitali smo se gdje je sada Žil, po kojem moru plovi i kako svaku zvjezdanu noć provede sam, ali baš sam? 

Ošišani Sandro ne skida crnu kapu sa glave iako temperature u hladu prelaze 35 stepeni, hi, hi, hi...

Nakon što smo se zapadnom obalom spustili na sami jug, u mjestu Villa San Giovani prelazimo trajektom kanal širok 4 km koji odvaja Siciliju od Italije. U Messini nas salijeću nekakvi jalijaši, ali uspjevamo pobjeći i nastaviti put ka jugu.
Mjesta se nižu... Pored Etne, željeli smo posjetiti i mjesto Corleone, ali su nam rekli da je to obično selo koje nema veze ni sa čim i da se za njega čulo tek nakon filma Kum. Prava kolijevka kriminala na Siciliji je definitivno Taormina, prelijep turistički grad na istočnoj obali između Mesine i Catanije. Što idemo južnije, temperature su sve visočije, pa smo prinuđeni vožnju podijeliti na jutarnju i večernju, a u podne se kupamo, jedemo i odmaramo.

Internacionalno, multipraktično, ultraekonomično, superkvalitetno rusko vozilo marke LADA

Obzirom da je u nekim ranijim reportažama na Zone-2000 bilo podsmjeha na račun moje vozilice (Op. Z-2000: Lade Nive), ja ovom prilikom želim javno i dokumentovano da pokažem da samo rijetki vozači (brko i ja), koji imaju istančan feeling za kvalitet, biraju ovakvu vrstu vozila. Nakon što nije htjela da upali, brko je našao za shodno da nam se opravda riječima: My friend, she (misli na auto) is very tired, but without her I am nothing!
Nakon ovoga smo zajahali bicikle i nastavli put, a Sandru nije bilo jasno zašto plačem?! 

Etna (Mongibello) 3344m

Spuštajući se istočnom magistralom prema jugu dolazimo do grada Acireale odakle počinje uspon na Etnu. Slijedi gradić Nicolosi koji je ujedno posljednje naseljeno mjesto i odatle beskonačne serpentine vode do 2000m visine. Uspon je zaista mukotrpan. Evo par tehnickih detalja: Išao sam MTB sa cestovnim gumama 1.5" širine, ali bisage sa svojih 20-22 kg težine su me pri usponu doslovno "ubijale". Težina bicikla po ravnom terenu se gotovo i ne primjeti i dovoljno je samo održavati postignutu brzinu dok i najmanji uspon predstavlja problem i višetruko iscrpljuje. Gume moraju biti skoro do maksimuma napuhane na uštrb udobnosti. Ovoliku težinu je nemoguće kontrolisati po makadamu zbog rasterećenosti prednjeg točka, zato savjetujem ako ćete preko makadama, težina se MORA rasporediti i na prednje bisage. 

Na vrhu Etne 3344m

Na vrh Etne smo stigli oko 15h. Osjećaj je neobičan. Tlo pod nogama je vrelo iako je temperatura zraka između 0 - 5 stepeni. Svoju posljednju erupciju je imala 2003. god., a seizmolozi predviđaju još jedno aktiviranje Etne u skorije vrijeme. Visina niije za zastave, ali način na koji je zastava dospjela do vrha je vrijedan fotografisanja. Pogled sa vrha je "opsežan", ali stalno prisustvo izmaglice dijelom kvari dojam.

Zaštićeni od bure, juga, maestrala, burina i znatiželjnih pogleda

"Ciganjenje i na divlje" je bio moto i ovoga puta. Ograničen budžet nam je omogućio da uživamo u svakoj zvjezdanoj noći Kalabrije.
(Op. Zone-2000: Pojam "Ciganjenje i na divlje" Sejo i Hare (Haris Kalajdžisalihović) etablirali su usponom na Matterhorn 2005 g. Uspon od Hornli Hutte do vrha izveden je u rekordnih osam sati. Razlog tako brzom usponu je, kako je izvjestio tajni agent Bob Rock, što je "ciganjenje i na divlje" na velikim visinama vrlo zahtijevno) 

U Tarormini, "leglu" mafije

Ovo nije Sveti Stefan nego Taormina, mali gradić na istočnoj obali, inače kolijevka mafije. Zato molim, pažljivo i bez buke na slijedeću stranicu... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ...

Svijetionik na "Špicu koji dijeli vjetrove"

Uh, psihički najteža i najsiromašnija je upravo dionica samog juga Italije. Sa ovog mjesta "Capo Spartivento", koje se u analitičkom prevodu zove "špic koji dijeli vjetrove", italijani kontrolišu kompletno sredozemlje i sjevernu obalu Afrike.
(Op. Zone-2000: Na ovoj vjetrodjelnici su Sejo i Sandro prepoznali vjetar koji će ih vratiti kući. Zahvaljujući tom vjetru, imamo ovu reportažu. Inače, ko zna gdje bi ta dvojica završili da je je puhalo u nekom drugom pravcu...)

Save
Cookies user preferences
We use cookies to ensure you to get the best experience on our website. If you decline the use of cookies, this website may not function as expected.
Accept all
Decline all
Read more
Cookies
Cookies
Cookies
Cookies
Accept
Decline
Analytics
Tools used to analyze the data to measure the effectiveness of a website and to understand how it works.
Google Analytics
Accept
Decline
Marketing
Set of techniques which have for object the commercial strategy and in particular the market study.
DoubleClick/Google Marketing
Accept
Decline