Sjaj i bijeda glečera

Gran Paradiso glečer. Foto: G. Hodžić

Koliko god je glečer avantura za sebe, koja se po intenzitetu nekad čak može mjeriti sa osvajanjem vrhova, u glečeru se ne treba prepustiti slučaju.

Svijet glečera je svijet za sebe, divlji, surov, opasan i varljiv, a sve na svoj poseban način. Zavisno od profila podloge, glečeri mogu biti mirni, boje reći pritajeni, kao u zasjedi u očekivanju žrtve. Mogu isto tako, ako se pri svom sporom, a nezaustavljivom klizanju nadole, namjere na izbočine, pokazati svu svoju nesputanost i silinu prelamanjem, propinjanjem, pucanjem i drobljenjem...

Gran Paradiso glečer. Foto: G. Hodžić

Ljeti, kad glečer prži sunce i kad jara od isparenja treperi nad ledom, glečerom teku potoci i formiraju jezerca od kojih se, zbog njihovih tajanstvenih odvoda, bolje odmaknuti. Duboke pukotine, koje se u pravilu sužavaju, otvaraju se, crne, zelene, plaše mrakom i dubinom, a glečerom se često u dubinama prolama pucanje ili krckanje, uvijek kao znak na uzbunu. Ljeti, isto tako, glečeri su uprljani odronima sa rahlih bokova koje su oni, u svom dugom radu rasturili.

Gran Paradiso glečer. Foto: G. Hodžić

Posebno naporne za prelazak su morene, kamenjar koji glečer gura pred sobom ili, tačnije, ostavlja na svom kraju gdje se isparava i gubi. Inače, led glečera nastaje isključivo od snijega koji pada u višim zonama i tu se, ne uspjevši se otopiti, pretvara u led usljed ogromnih pritisaka novih slojeva snijega.
Predviđa se da će u Evropi do 2050g, uslijed globalnog otopljavanja, glečerska masa biti smanjena za čitavih 20%. Zato se čini vrijednim posjetiti ne samo vrhove, već i glečere, te slikati kako bi se zabilježio dio onog bogatstva i dramatike koju glečeri nude.

Gran Paradiso glečer. Foto: G. Hodžić

Zimi ili s proljeća, čak i ljeti u višim zonama gdje sniježi bez obzira na sezonu, najveći problem glečera su skrivene pukotine. Snijeg koji često zaspe i poravna čak i široke pukotine, lako puca pod težinom čovjeka, a onda... Pri padu u pukotinu čovjek se, usljed težine, čvrsto zaglavi između dva ledena zida tako da ostane sasvim bespomoćan, prikliješten do gušenja, sa ledenim zidovima pritisnutim uz tijelo tako da uslijed vlage i hladnoće čovjek vrlo brzo bude ohlađen. Jedini spas su saputnici, međutim, zbog težeg ankerisanja na snijegu (ledu) i otpora pri izvlačenju, to je mučan posao, nesigurnog ishoda.

Gran Paradiso glečer. Foto: G. Hodžić

Visoko, preko 3 ili 4000 metara u Alpama postoje akumulacijske zone, ravni, bijeli platoi bez mnogo pukotina, gdje se snijeg sabire zato što se nikad ne uspije otopiti. Iako naizgled čvrst, takav snijeg (bolje reći led) u suštini se ponaša kao tečna masa koja se iz ovih zona odlije u doline. Bilo bi interesantno vidjeti na ubrzanom filmu petstogodišnje kretanje snijega sa vrhova do doline (naime, toliko mu otprilike treba vremena da "preteče" jednu trikilometarsku stazu)

Gran Paradiso glečer. Foto: G. Hodžić

Koliko god je glečer avantura za sebe, koja se po intenzitetu nekad čak može mjeriti sa osvajanjem vrhova, u glečeru se ne treba prepustiti slučaju. Pad u pukotinu je najklaustrofobičniji osjećaj povezan sa ozbiljnim rizikom da se pothladi do smrti ili podlegne povredama. Navezivanje, sondiranje cepinom, kretanje na sigurnom rastojanju je obavezno, a prije svega procjenjivanje da li je zaista pametno uopšte dati se u takvu avanturu.

Gran Paradiso glečer. Foto: G. Hodžić

Dobro je znati takođe da se, prilikom uspona, uglavnom prolaze sve pominjane faze počev od krševitih, napornih morena, otvorenih pukotina, "rolling stones" zona (tipičan Glacier de Bossons iznad Chamonix-a), manje ili više skrivenih pukotina što je uslovljeno sniježnim padavinama itd. Glečer Gran Paradiso spada među tipične glečere sa svim dobrim i lošim stranama koje su pomenute.

Gran Paradiso glečer. Foto: G. Hodžić

Ovdje, neposredno ispod vrha Gran Paradiso, vidimo jedan sabirni plato gdje se snijeg akumulira, nabija, presuje, ledi, a onda lagano, nezaustavljivo klizi u dolinu. Vidljivo je takođe kako podloga utiče na formu i ponašanje glečera i zaista je interesantno u šta se sve to može izroditi dole nešto niže.
Najduži alpski glečeri poput Mer de Glace, Aletschgletcher itd... su specifični jer im osim sabirnih platoa u zoni 4000m i odvodne doline leže relativno visoko, te se, za razliku od ovih kratkih glečera na slici, uspiju održati (poput Aletschgletchera) čitavih 24 kilometra.

Gran Paradiso glečer. Foto: G. Hodžić

Zone-2000: Da bismo produbili i proširili temu, preporučujemo da pogledate Aletschgletscher koji je, sa svojih 24km, najduži glečer u Evropi, a vjerovatno nosi sa sobom i najstarije ledene slojeve u ovom dijelu svijeta. Njegova "linijatura"  je poznata već preko 800 godina.
Na SummitPost, vezano uz Aletschhorn, * možete dijelom "ošmekati" grandioznu scenografiju Aletschgletchera.

Save
Cookies user preferences
We use cookies to ensure you to get the best experience on our website. If you decline the use of cookies, this website may not function as expected.
Accept all
Decline all
Read more
Cookies
Cookies
Cookies
Cookies
Accept
Decline
Analytics
Tools used to analyze the data to measure the effectiveness of a website and to understand how it works.
Google Analytics
Accept
Decline
Marketing
Set of techniques which have for object the commercial strategy and in particular the market study.
DoubleClick/Google Marketing
Accept
Decline