Primjećujem da na stranici nema baš mnogo reportaža i opisa sa pohoda na planine izvan naše domovine. Ne mora naravno značiti da takvih pohoda u zadnje vrijeme nema, moguće da se objavljuju na privatnim profilima i društvenim mrežama.
Evo mali doprinos iz vremena kad se još uvijek društvene mreže nisu toliko koristile, kad se za uspone nisu koristili GPS trackovi, kad se fotografisalo fotoaparatom, a ne „svemoćnim“ smartphonom, kad je bilo dozvoljeno razapeti šator gdje god vam padne na pamet, istraživati i penjati samostalno, bez skupih usluga vodiča gdje se osjećate kao klijent, a ne kao planinar, visokogorac, alpinista....
Priča je iz 2012. godine, moj prvi značajni uspon, nakon 5-6 godina hodanja po našim planinama. Pun entuzijazma, želje i odlučnosti nakon završenog zimskog i ljetnjeg tečaja sarajevske škole alpinizma. Tamo sam upoznao divne ljude, instruktore i legende alpinizma, stekao vještine i dobio samopouzdanje za neke ozbiljinije uspone.
Partneri za uspon na najviši alpski vrh će mi biti moj školski i planinarski drug Hasan i Tomo-maratonac i triatlonac bez staža i iskustva u planinama, kojeg smo sreli i upoznali na ljetnjem tečaju. Hasan i ja smo već ranije imali ideju za uspon na Mont Blanc, tražili smo još jednog partnera zbog sigurnosti i podjele troškova. Tomo je želio isto, pa su se kockice složile. Dogovor je pao, svako je dobio zadatke za pripremu: Hasan oko logistike, Tomo oko rezervacija smještaja i prevoza. Moje je bilo da pripremim sam uspon, proučim sve detalje, pristupe, izračunam tajming i vodim operativni dio uspona.
Penjanje Mont Blanca zahtjeva planinarsko iskustvo u visokom gorju, dobru fizičku i psihičku pripremljenost, odgovarajuću opremu, odlučnost, ali ne pod svaku cijenu...
Objektivne opasnosti na usponu su uvijek tu: visina, hladnoća, padanje i odron kamenja, lavine, ledničke pukotine, pad sa strmih litica, magla, mećava, jak vjetar, nagle nepredvidive promjene vremenskih uslova. Odlučnost i mentalna čvrstoća su jako bitni za ovakve uspone i mi smo psihički bili smo spremni suočiti se sa svakom od objektivnih poteškoća uključujući i kopanje bivka u snijegu u slučaju nevremena. Upravo smo doznali o stradanju dvojice Britanaca koji su se smrzli kad ih je zahvatila mećava na relativno bezopasnom terenu prema utočištu Vallot. U periodu 1991.-2011. na usponu je smrtno stradalo 74 ljudi. Uz iskustvo iz naših visokih gora, na tečaju SŠA smo vježbali kretanje u navezi, penjanje i zaustavljanje pada na strmim zasnježenim i zaleđenim padinama. Kretanje u ledničkom navezu smo prošli teoretski, a susret sa ledničkom pukotinam je tek pred nama.
Postoje četiri regularne staze koje vode do vrha Mont Blanca, a najpoznatja je ona preko vrha Dom de Gouter, pa smo se odlučili za nju. Na litici iznad Velikog kuloara na vrhu stijene Aiguille de Gouter se nalazi planinarski dom koji će nam biti baza za uspon. Pored ovog doma , u izgradnji je i novi dom (tzv disco kugla) a njegovo otvorenje je prolongirano za iduću godinu. Nadali smo se da će biti gotov prije našeg polaska. Za uspon je od velike važnosti dobiti smještaj u ovom domu. Postavljanje šatora na ovom području se još uvijek tolerisalo, ali se nije gledalo blagonaklono. U godinama koje slijede, zbog ograničenja broja alpinista i njihove sigurnosti, postavljanje šatora je zabranjeno, a na uspon mogu krenuti samo oni sa rezervacijama smještaja. Prednost kod rezervacija imaju vodiči iz Chamonixa i njihovi klijenti. Zato smo već prije Nove godine dogovorili termin uspona. Odmah nakon Nove godine Tomo je rezervisao 2 noćenja u domu de Gouter za 27. i 28. august. Dodatna noćenja će biti u Chamonixu, francuskom gradiću ispod Mont Blanca. Chamonix je bio domaćin prvih Zimskih olimpijskih igara 1924. godine, a danas nosi titulu najpoznatijeg francuskog skijališta.
Dan 1. četvrtak 23.08. PUTOVANJE
U 5 ujutro iz Sarajeva, gepek krcat našom robom i opremom. Vozi Tomo, troškove ćemo dijeliti na tri dijela. Pauza u Ljubljani. U trgovini Iglušport kupovina i dopunjavanje neophodne opreme. Dalje do Milana gdje ćemo prenoćiti.
Dan 2. petak 24.08. DOLAZAK
Jutarnji obilazak najznačajnijih znamenitosti prelijepog Milana, a zatim nastavak prema sjeveru. Nakon ulaska u dolinu Aosta koja leži u podnožju Alpa, dočekuje nas oblačno vrijeme uz slabu kišu. Dugo čekamo na prolaz kroz 11 km dug tunel Monte Bianco. Tunel prolazi ispod samog Mont Blanca i povezuje Italiju i Francusku. Oko 19:00h stižemo u oblačni, kišom okupani Chamonix. Kratko odlazimo do početne stanice za Aiguille du Midi, te nastavljamo do apartmana Fontenay – Passy, zapadno od Chamonixa.
Saznajemo da žičara zbog vjetra danas nije radila, kao ni tramvaj za Mont Blanc. Razmatramo opcije za sutra- ako ne bude radila žičara mislimo aklimatizaciju uraditi tako da odemo do Tete Rousse –moramo izaći iznad 3000m. Sa takvim mislima odlazim na spavanje.
Dan 3. subota 25.08. AKLIMATIZACIJA
U 9 ujutro, saznajemo da će žičara za Aiguille du Midi raditi J. Spremamo se, parkiramo auto na parkingu ispred polazne stanice. Kupujemo karte 45,60 EUR i ulazimo u gondolu.
Vrlo brzo smo na zadnjoj stanici Aiguille du Midi 3777m. To je veoma visoka i vitka litica koja se poput igle (aiguille) uzdiže iznad Chamonixa. Tu su Francuzi, pored žičare koja vodi do gore i koja je sama po sebi čudo, napravili sistem terasa, hodnika izbušenih u stijeni i kao vrhunac, lift koji ulazi u samo središte igle i izbaci vas još 65 metara uvis na 3842m. Prelijepo mjesto i vidikovac sa pogledom na Chamonix i Alpe.
Nakon obilaska objekata i male muzejske postavke, spremamo se i u navezi krećemo prema domu Cosmique. Razmatrali smo opcije za aklimatizaciju: noćenje u šatoru ispod Aiguille du Midi, uspon na Mont Blanc du Tacul, ali pošto smo bez problema dobili noćenje u domu Cosmique, odlučujemo da će to biti naša aklimatizacija. Inače Cosmique se koristi kao plazna tačaka za uspon na Mont Blanc di Tacul , kao i zauspone na Mont Blanc rutom preko vrha Mont Maudit. Prvi put nam je da smo na ovim visinama, niko još ne zna kako će manjak kiseonika i slab pritisak djelovati na nas. Puno sam čitao i razgovarao sa Gafom i Samirom na SŠA, zajednički zaključak je da je dobra aklimatizacija presudna za uspješan uspon. Da bi ona bila potpuna, neophodno je nakon ovog visinskog noćenja, spustiti se na „normalnu“ visinu i jednu noć prenoćiti u Chamonixu.
Iz Aiguille du Midi izlazimo već navezani kroz ledom obloženi tunel. Po ranijem dogovoru i pripremi, idem kao vođa naveze, zatim Hasan i na kraju Tomo. Odmah nas čeka prvo iskušenje: silazak sa igle strmim, veoma uzanim grebenom, eksponiranim sa obje strane. Nakon tog dijela slijedi lagano hodanje po ledniku, izbjegavanje ledničkih pukotina i uživanje u pogledima.(Grupa Grandes Jorasses sa zubom Dent du Geant). Malo iza 16:00 stižemo do doma na 3613m, baze za našu aklimatizaciju. Dom je odličan, a uz nas tu su još samo 4 planinara. Prva je visinsku bolest dobila kesica nescaffe-smanjen pritisak je doveo do toga da je pritisak unutar kesice postao veći od onog iz okoline , pa se ona napuhala se kao balon. Nešto slično se vjerovatno dešava i u nama. Predveče se vrijeme kvari, oblačno, snijeg, grmljavina...Već pomalo osjećamo posljedice visine: umor, glavobolja, ubrzan puls. Jedemo sendviče, pijemo čaj i odlazimo na spavanje. Noć provodim gotovo bez sna, ili je toliko plitak da mi se čini da uopšte ne spavam. Ležim i žmirim, a Tomo je povrh svega dobio i proliv...
Dan 4. nedjelja 26.08. POVRATAK U SAINT GERVAIS
Nakon doručka u 8:50 krećemo nazad prema igli. Prizor koji nas je dočekao vani je stvarno prelijep. Snijeg koji je sinoć napadao je samo još više ukrasio pejzaž. Vjetar nosi oblake iz doline preko vrhova. Treba biti oprezan jer su možda neke pukotine prekrivene novim snijegom. Jutros sam dobar, Tomo iscrpljen, idemo polako, bez žurbe... Uživam u prizoru i skoro neprimjetno dolazimo ispod igle. Brid grebena je strm i uzak, na pojedinim mjestima se skoro nemoguće mimoići sa drugim navezama. Čekamo da se niz brid spuste naveze sa klijentima. Vodiči ih dodatno osiguravaju pa sve ide jako sporo. Stojimo na vjetru skoro cijeli sat, zima je ... Konačno krećemo, ne usuđujem se pogledati ni lijevo ni desno, samo korak ispred, izlazimo bez stajanja, samo da se dočepamo ledenog tunela kojim se ulazi u objekat.... Po dolasku, obilazimo sve terase i liftom se penjemo na iglu. Nadam se da će to biti dovoljno za aklimatizaciju. Spuštamo se u Chamonix. Nedjelja je, ništa ne radi, pa nastavljamo do apartmana Challet Gabriel u Saint Gervaisu. Saint Gervaisu je kolijevka alpinizma, predivna čaršija, poznata po vrlo kvalitetnim i mnogobrojnim vodičima za uspone u okolini Chamonixa.
Sa terase našeg apartmana imamo pogled na masiv Mont Blanca, Auguille de Gouter sa velikim kuloarom i svoja dva doma, greben Bosses i na horizontu sami vrh. Nakon kratkog odmora idemo u čaršiju, vidimo polaznu tačku tramavaja, pojedemo picu. Tomo ne jede ništa, zbog problema sa stomakom uzima Orosal za rehidraciju i tablete protiv proliva....Nadam se da će sutra biti OK, ali postoji i mogućnost da odustane.
Dan 5. Ponedjeljak 27.08. POLAZAK NA USPON
Tomo je mirno proveo noć, stomak se smirio, ipak ne rizikuje sa doručkom, samo dvopek. Hase i ja plaćamo doručak po 6 eura. Nakon toga, rezerviramo noćenje i za srijedu. Sljedeće dvije noći imamo rezervisane u domu De Gouter. U 9:20 polazimo tramvajem Du Mont Blanc do predzadnje stanice Mont Lachat.Tramvaj polazi iz gradića Fayet i neprestano se penje divnim predalpskim terenima sa vidikovcima na sve strane. U tramvaju upoznajemo trojku iz Celja, oni će noćiti u šatoru i poslije uspona odmah idu nazad...Mi imamo gospodsku varijantu sa dva noćenja na De Gouteru. Tramvaj vozi oko jednog sata i nakon što smo se malo presložili, natovareni kao magarci, polazimo sa 2115 metara u 10:50. Staza vijuga serpentinama sve dok se potpuno ne popenje na greben, a zatim nastavlja preko ogromnog kamenja penjući se neprestano, da bi nastavila stazom sa serpentinama usječenim u liticu sljedećeg grebena. Na kraju ovog uspona dolazi se na zaravan prekrivenu ogromnim kamenim pločama crvenkasto-smeđe boje (desrt de Pierre Ronde).Visina je oko 2700, dakle ovih 600 visinskih metara smo prešli za 2h i 20 minuta (13:10h). Ovdje malo sjednemo i nakon pola sata pauze nastavljamo prema Tete Rousse. Staza je i dalje slična, dakle serpentine usječene u liticu. Na zaravan ispred Tete Rousse, 3167 metara, dakle sljedećih 460 visinskih metara penjemo za 1h i 45 minuta.(15:30h)
Iznad nas je stijena de Goutera sa svojim čuvenim velikim kuloarom (kuloar smrti). U Tominom pogledu primjećujem nevjericu i zebnju da ćemo se tuda penjati. Za mene je sve baš onako kako sam očekivao. Hasan samo prati. Raduje me što stijena nije zasuta snijegom, jer ne volim stavljati dereze ako nema dovoljno snijega. Dogovaramo se da ćemo ići polako i oprezno, jer imamo još 4 sata do smrkavanja. Još uvijek ne znam kakav je prelaz preko kuloara...U 16:00 polazimo. Već nakon ispenjanih stotinjak metara preko sipara i velikog kamenja smo tačno ispod kuloara. Penjem se par metara uz stijenu da vidim kako to izgleda. Ono što vidim nimalo mi se ne sviđa. Sajla za samoosiguranje zategnuta između strana kuloara, vodi te vrlo neravnom izbrazdanom stazicom....grozno.
Sačekam dva planinara iz suprotnog smjera da vidim kako će preći kuloar. Idu bez osiguranja stazicom koja ide paralelno sa sajlom, a iznad nje 5-10 metara. Vidim da je ova stazica puno bolja i da se kuloar može preći za 30ak sekundi. Odlučujemo proići ovom gornjom stazom, bez samoosiguranja. Samo je potrebno prije starta osluhnuti i uvjeriti se da se kuloarom ne kotrlja kamenje. Idem prvi, žurnim, sigurnim korakom. Jedan po jedan prolazimo! Odahnuo sam, ovo je mjesto kojeg sam se najviše bojao. Iznad kuloara nas čeka pravi rock 'n' roll, penjanje i veranje uz kamene izbočine sve do samog doma. Ispod doma, gdje je strmina najveća, staza je osigurana sa dvije sajle. Nakon sljedećih 3,5 sata penjemo i tih 650 metara, dolazimo u dom na 3817 metara (19:45). Smještamo se u domu i vrlo brzo odlazimo na spavanje. Spavaona je dograđenom dijelu, puna i hladna. Planiramo krenuti u 4:00 ujutro.
Znači uspon od Mont Lachata na 2115m do doma De Gouter na 3817m je trajao 7,5 sati. Sa još sat i po pauza to iznosi 9 sati, a visinska razlika je 1702 metra.
Dan 6. Utorak 28.08. USPON
Malo prije tri ujutro ustajemo. Svi smo uspjeli zaspati i odmoriti se.
Većina naveza je već krenula, mi se polako spremamo, popijemo fini mini juhu. Meni nije legla, više od pola sam prosuo sa terase u provaliju ispod.U 4:20 smo navezani i na stazi. Svuda naokolo ljudi u pokretu sa čeonim lampama, poput svitaca u ljetnoj noći. Nebo je posuto zvijezdama, nadam se vedrom danu i plavom nebu na vrhu. Uspon je do vrha Dome de Gouter 4304m, konstantan, naporan, dosadan... Često pravimo kratke pauze. Zora sviće, iz vedre noći u oblačan dan. Na zaravni prema utočišta Vallot nas dočekuje i vjetar. Penjemo se u sklonište da nešto pojedemo i popijemo, malo se presložimo...Vidio sam koliki je uspon iza Vallot-a, vjetar puše po grebenu Bosses, magla obavija vrh planine, zima. U meni se javlja sumjna da se mogu popeti gore, po ovakvim uslovima, već iscrpljen. Ništa ne govorim, bar me visina nije spucala, glava me ne boli, nakon odmora i okrjepe sam bolje, idemo dalje do kraja..., do kraja čega? Nastavljamo usponom uz žilet grebena Bosses. Širi je i strmiji nego što sam zamišljao. Cepin, korak, korak ....cepin, korak.. pauza..
Lagana nesvjestica (greben pleše ispred mene). Pojedem malo cliff-bar pločice, a ispod jakne, nadohvat ruke i uz tijelo tako da neće mrznuti, pago sok od narandže.Ova okrjepa me podiže, pa idemo dalje. U susret nam dolaze naveze sa vrha. U njihovim očima nema sjaja, prekriveni injem, iscrpljeni, sivi, kreću se poput zombija. Mislim da je već više od trećine naveza odustalo i prije žileta. Penjemo dalje, srećemo Slovence, čestitamo im, kažu da nema još puno do vrha. Poslednje naveze srećemo ispod samog vrha, kažu nema više od 5-10 minuta. I stvarno, nakon 6 sati i savladanih 1000m uspona, u 10:25 smo na vrhu. Jedna naveza se upravo počinje spuštati prema Mont Mauditu. Ostajemo sami na vrhu, najvišem u Alpima. Slikamo se sa onim što smo pripremili, ali nema nikoga da nas uslika zajedno. Stojimo u oblaku, čekamo na vjetru još malo i krećemo nazad. Nakon desetak minuta dolazi nam u susret Njemačka naveza i pravi našu zajedničku fotografiju ispod samog vrha u pozadini.
U povratku je lakše, ali i dalje idemo polako i oprezno.Vjetar i dalje šiba, spuštamo se do utočišta Vallot. Ulazimo unutra, kuhamo čaj i malo se odmorimo. Preko zaravni, lagano izlazimo na Dome de Gouter i odozgo ugledamo i novi i stari dom, gotovo na dohvat ruke, ali cijelih 500 metara niže. Nikad doći do doma, najduža dva sata u mom životu! Tajming nam je odličan, ne radi se ni o satima, već o minutama. Magla obavije kompletan Dom de Gouter, ali tek nakon što smo jasno na stazi za povratak. Nakon 5,5 sati, oko 16h, smo u domu. Počastim ekipu, pojedemo omlet od 9 eura, popijemo čaj i sa zalaskom sunca idemo na spavanje.
Dan 7. Srijeda 29.08. SILAZAK
Lijepo smo se odmorili i naspavali. Dobili smo spavaonu puno bolju od one iz prethodne noći, odmah je uz kuhinju, toplija i čistija. Nakon doručka polazimo niz stijene ispod doma u 8:20.Više me ne brine kuloar,već silazak niz stijene sa preteškim ruksacima na leđima.Svaki korak i oprimak se provjerava i oprezno izvodi. Ne želimo primiti gol u zadnjim trnucima...Nakon 2,5 sati smo sišli na Tete Rousse. Dalje nas čeka lakši dio posla, da nismo toliko umorni,bio bi čisti užitak. Ubi nas kamena staza. Za sljedeća 2,5 sata smo na stanici tramvaja Mont Lachat, 25 minuta prije dolaska tramvaja. Popijemo piće i sjedamo u tramvaj za Saint Gervais.
Ekspedicija je okončana. Sretni smo...u apartmanu kupanje, preslaganje, supa, odmor... Opet odličan tajming, navlače se oblaci i kroz prozor gledam kako kiša pljušti ispod de Goutera. Silazak od Goutera do tramvaja je trajao ukupno 5,5 sati sa pauzama.
Častimo se večerom u Saint Gervaisu (njoke u paradajz sosu prelivene mozzarelom, desert breskva i borovnice sa sladoledom). Prošetamo po okolnim ulicama i oko 11 smo u apartmanu.
Dan 8. Četvrtak 30.08. CHAMONIX
Ranije sam ustao, sam popijem kafu na balkonu, uz pogled na Mont Blanc. Okrepljuijući doručak smo sami pripremili (jaja, puter, čaj, sok, pavlaka). Fino smo se najeli, složili stvari u auto i krenuli u Chamonix.To je grad iz snova za sve planinare. Divna arhitektura mjestašca okruženog visokim masivima alpskog gorja. Grad je besprijekorno čist i uređen, trgovi puni cvijeća, ulice pune turista iz cijelog svijeta. Čak ni kiša koja pada cijelo jutro ne može pokvariti dojam. Zakasnili smo u muzej alpinizma (pauza od 12:00h). Neizbježno je fotografisanje ispred spomenika prvom „osvajaču“ Mont Blanca- Jacques Balmat koji iz Chamonixa prstom pokazuje na vrh. Razgledamo radnje krcate planinarskom opremom i odjećom vrhunskog kvaliteta. Izbor je stvarno velik (kao i cijene). Kupujemo suvenire za rodbinu, prijatelje, Gafu, Samira i Demira... U Subwayu pojedemo po jedan sedvič (bili su odlični) i u14:45 napuštamo Chamonix. Kroz tunel du Mont Blanc ulazimo u Italiju. Cijelo vrijeme pljušti kiša, slušamo muziku i pjevamo Cara de Gitana (Daniel Magal), te negdje oko ponoći stižemo u pansion Jagodić blizu Ljubljane.
Nakon povrataka, intervju na portalu Source.ba, članak u Oslobođenju u rubrici Planinarski kutak, kratkotrajna medijska pažnja, ali sreća, ispunjenje jednog sna, ponos i zadovoljstvo zauvijek. Vrijednost uspona je i u tome što dokazuje tezu SŠA da su vještine koje se steknu na tečaju dovoljne za samostalne uspone u Alpama.
Zanimljivosti o Mont Blancu
-Mont Blanc sa svojih 4810 metara visine najviši je vrh Alpa i Zapadne Europe. Dio je to masiva sačinjenog od više vrhova i grebena što leže na granici Francuske i Italije. Lokacija samog vrha tema je mnogobrojnih polemika između dvije države od kojih svaka na zemljopisnoj karti povlači svoju liniju razgraničenja.
-Vrh Mont Blanca je kupola od vječnog snijega i leda čija debljina varira između 15 i 20 metara. Službena visina koja danas stoji uz ime Mont Blanca je 4810 metara, dok je stjenoviti vrh ispod naslaga leda i snijega neupitno visok 4792 metra.
-2003 i pored trenda globalnog zatopljenja, precizno izmjerena visina je iznosila 4808,45 metara. Nakon objavljivanja tih rezultata, pomno se prati visina čak 500 točaka na različitim dijelovima Mont Blanca u svrhu istraživanja posljedica globalnog zatopljenja. Visina je ponovno mjerena 2005. godine kada je izmjereno 4808,75 metara.
-Prvi zabilježeni uspon na "Bijelu damu" dogodio se davnog 8. 8. 1786. godine, a izveli su ga Jacques Balmat i doktor Michel Paccard. Taj je trenutak označio početak modernog planinarenja.
-Prva žena koja se uspješno uspela na vrh bila je Marie Paradis, 1808. godine.
-Mont Blanc je popeo i Theodore Roosvelt, vodeći ekspediciju za vrijeme svog medenog mjeseca 1886. godine, prije no što je postao predsjednik Sjedinjenih Američkih Država.
-Više od sto godina nakon prvog uspona, talijanski trojac među kojima i Achille Ratti koji je kasnije postao Papa Pio XI, otkrili su prilikom spuštanja prema talijanskoj strani planine stazu koja se i danas koristi.
-Od zanimljivijih događaja vezanih uz Mont Blanc iz modernih vremena tu je još i spuštanje aviona 1960. godine na vrh dug samo trideset metara.
-Godine 1990. Švicarac Pierre-Andre Gobet uspio je iz Chamonixa doći do vrha i vratiti se natrag za samo 5 sati, 10 minuta i 14 sekundi.
-Stephane Brosse i Pierre Gignoux su se na turnim skijama uspeli na vrh za 4 sata i 7 minuta, a spustili za sat i 8 minuta, ukupno 5 sati i 15 minuta.
-Mont Blanc je danas jedna od najposjećenijih turističkih destinacija na svijetu. Svake godine prema vrhu krene oko 20.000 planinara i turista, najviše zahvaljujući žičari čija je zadnja postaja l'Aiguille du Midi na visini od 3842 metra. Većina ih nikada ni ne pomisli stići na najvišu točku planine, ali brojka dovoljno govori o gužvi koja se tamo stvara. Nažalost, svake godine Mont Blanc uzima mnogo ljudskih žrtava. Do sada je ovdje poginulo više od 1000 ljudi. U vrijeme ljetnih vikenda spasilačka služba u prosjeku izvede dvanaest akcija spašavanja, većinom zbog planinara koji su za uspon odabrali regularne rute.