Prošlogodišnja nezaboravna dvodnevna planinarska tura u Triglavskom nacionalnom parku otvorila je apetite za Alpe, pa smo se bacili u potragu za nekom intresantnom planinom za posjetiti. Izbor je bio veoma lagan – „najlakši tritisućnjak“ pod nazivom Grosses Hafner, sa vrhom na nadmorskoj visini od 3076 metara, u južnoj Austriji. Ukoliko bi se uspjeli popeti, svi članovi ekipe bi probili svoju dosadašnju gornju granicu najvišeg uspona.

Ekipa je bila u sastavu: Afan Abazović, Amir Tufekčić, Muris Kovačević, Aldin Hamzić, Amela Hamzić-Rizvić, Emir Omić, Dragana Ilić, Kenan Ćatović, Nedžad Hodžić, Amir Abazović, Enes Abazović, Sulejman Abazović, Edin Hujdur, Amina Hujdur, Almir Vardo i Ismir Silajdžić.

Polazak iz Zenice u 18.30, uz ispraćaj rodbine i prijatelja. Nakon izlaska na autoput Beograd – Zagreb, dolazi do polusatnog zastoja zbog saobraćajne nesreće. Sljedeći zastoj trajao je dva sata, pred ulazom u tunel Karavanke, zbog gužve pri izlasku iz Slovenije. Ovi zastoji, pokazat će se kasnij, nisu značajnije utjecali na vremensku prolaznost kompletne ture.

Preko Villacha, Spittala i Gmunda, te glasovitom alpskom cestom Malta Hochalmstrasse dolazimo do parkinga Berghotela Malta. Ova cesta je dužine 15 km, visinske razlike 1000 m, a njen pristup se naplaćuje svakog dana od 07:00 do 18:00 u iznosu od 18,5 € po automobilu. Stara dobra izreka „Ko rano rani, ne plaća Hochalmstrasse“, ovdje se pokazala tačnom, tako da smo, prolaskom kroz otvorenu rampu u 06:00 uštedjeli par eura.
Početna tačka nam nudi još jednu turističku atrakciju, najvišu branu u Austriji, Kolnbreinspeicher, visine 200 metara, na čijoj sjevernoj strani se prostire istoimeno jezero zapremine 200 miliona kubika vode, što ga čini najvećim akumulacionim jezerom u ovoj zemlji.

Visoki vrhovi Ankogel alpske grupe planina već su počeli gorjeti od sunčevog svitanja. Okruženi smo vrhovima između 2800 i 3000 metara nadmorske visine, koji su se protezali na prvim zrakama sunca.
Plan za uspon na vrh je bio sljedeći: doći do planinarskog doma Kattowitzerhutte, odatle na greben Marschneid, koji vodi do vrha, nakon čega bi se ponovo vratili na Kattowitzerhutte i spustili u dolinu
Počinjemo prvu etapu uspona stazom 545, koja vodi na Grosser Hafner, preko Kattowitzerhutte. Ona nas vodi kroz kleku, jugozapadnim padinama planine. Nakon doručka na potoku Krumpenbach, uslijedio je prvi jači uspon na greben Marschneid, koji će obilježiti kompletnu današnju turu. Do planinarskog doma, nakon prelaska grebena, vodi najljepša dionica kompletne ture. Ispred nas, daleko na jugoistoku, gledao nas je Triglav i njegova sjeverna strana, kao tamni trokut. Zdesna, zapadno, pratili su nas dva glavna vrha ove alpske grupe planina, Ankogel (3252 mnv) i Hochalmspitze (3360 mnv).

Na planinarskom domu smo uočili veliki broj planinara koji su se uputili prema vrhu, već sada jasno uočljivom. Ljudi, kao tačke raznih boja, razmilili su se po grebenu Marschneid. Većina ih je išla ka vrhu. Prepakovali smo ruksake, dio stvari ostavili na jednu gomilu, uz odobrenje domara, i počeli juriš na Hafner, drugu etapu današnje ture. Početni dio nas vodi stazom mješavine trave i kamenja. Dom nam ostaje iza leđa i sve je manji, a ispred nas se približava zid grebena Marschneid. Vijugavom stazom savladavamo ga sa strane i dolazimo na njegovo sedlo. Odatle do vrha vodi izuzetno nezgodna, grebenska staza, većinom po velikim gromadama kamenja. Na nekoliko mjesta se nalaze i sajle (ustvari plastična užad) za osiguranje. Nakon prolaska tog nezgodnijeg dijela, vrh je skoro tu, samo se još mora proći „Groblje Hafnera“, lokalitet koji nema veze sa grobljem, ali liči, jer planinari imaju običaj da duguljasto kamenje podignu sa zemlje i postave ga uspravno. Kako god, jezivo.

I evo nas na vrhu. Dosta snage nam je uzeo, ali smo ga uspjeli popeti. Na vrhu nas čeka dio ekipe, koji su već obukli majice sponzora hotel „Dubrovnik“ i razvili bosanskohercegovačke zastave. Pogled je bajkovit. Najuočljiviji su masiv Triglava, Mangart, spomenuti Ankogel i Hochalmspitze, a sada nam se ukazao, tačno na zapadu, najviši vrh Austrije, prelijepi Grossglockner (3798 mnv). Ispod nas vidimo Gornje i Donje Rotgulden jezero, jedno zelene, drugo plave boje, dolinu Malte, branu Kolnbreinspeicher, planinarski dom Kattowitzerhutte, greben Marschneid, te 3018 metara visoki Kleiner Hafner, komšija našeg Grosser Hafnera. Nakon zajedničke fotografije i fotografije sa logom Instituta za privredni inženjering Zenica, počeli smo dionicu silaska, istom rutom, sa pola sata kraćim prolaznim vremenom.

Ručak i odmor na planinarskom domu Kattowitzehutte bio je prijeko potreban, pa smo se zadržali duže nego što smo planirali.

Treća etapa nas je vodila niz padine niže planinarskog doma, do početka šumskog puta. Tu smo naišli na jednu veoma interesantnu lokaciju. Naime, kraj puta se nalazi naslagana hrpa iscijepanih drva i natpis koji obavještava posjetioce da onaj ko ponese jednu cjepanicu u Kattowitzerhutte, dobija besplatnu supu. Preko potoka izuzetne kvalitete vode (za razliku od onih u drugoj etapi, koji su gorki k'o čemer), idemo prelijepim putem, a sunce već zalazi za Hochalmspitze. Posljednji kondicioni ispit bila je, ustvari, i posljednja dionica ove etape, a to je silazak sa šumskog puta, strmom vijugavom stazom, do Malta Hochalmstrasse. U Gmunderhutte, planinarski dom na cesti, došli smo u sumrak, bez paljenja naglavnih lampi.

Time se završila tura na „najlakši tritisućnjak“, Grosser Hafner (3076 mnv).

Nakon noćenja u relativno dobrom domu, ujutro smo se uputili ka domovini, ali smo imali tri usputne posjete turistički interesantnim lokalitetima.

Prva je bila posjeta najvišem vodopadu u Austriji, prelijepom Fallbachu, visine 200 metara. Nedaleko od njega nalazi se gradić Gmund, koji predstavlja ulazak u dolinu rijeke Malte.

Naša druga usputna stanica, Gmund, ljupki gradić, poznat po umjetnosti i muzeju inženjera Ferdinanda Porschea, ugostio nas je u nedjeljno jutro, kada su skoro svi dućani bili zatvoreni, ali ugostiteljski objekti na glavnom trgu, srećom, otvoreni, pa je kafica sjela kao nikad do tad.

Put nas je dalje vodio na treću stanicu, koju smo svi željno iščekivali – Bled, Bledsko jezero i bledske krempite. Ljubazno osoblje Vile Prešeren nas je ugostilo na najljepši mogući način, pa smo ovu ekskurziju zaokružili sa čašćenjem, pominjući Frau Elke.

Bez većih gužvi na putevima, u večernjim satima, stigli smo u Zenicu, u iščekivanju novih planinarskih tura.

 

Galerija slika (potrebno je malo vremena da se galerija učita)

Tehnički podaci o turi:

Polazna tačka: Berghotel Malta

Završna tačka:  Grosser Hafner - Gmunderhutte

Upute za dolazak do polazne tačke: Zenica - Zagreb - Ljubljana - Villach - Spittal an der Drau - Gmund - Malta Hochalmstrasse - Berghotel Malta

Opšte upute:

PLANINARENJE: Berghotel Malta - Kattowitzerhutte - Marschneid - Grosser Hafner 3076 mnv - Marschneid - Kattowitzerhutte - Gmunderhutte

1. etapa: Berghotel Malta - Kattowitzerhutte Kondiciona zahtjevnost: 3/5 Tehnička zahtjevnost: 1/5 Dužina: 6 km Visinska razlika: 411 metara

2. etapa: Kattowitzerhutte - Marschneid - vrh - Marschneid - Kattowitzerhutte Kondiciona zahtjevnost: 5/5 Tehnička zahtjevnost: 3/5 Dužina: 2,2 km u jednom smjeru - 4,4km ukupno Visinska razlika: 747 metara

3. etapa: Kattowitzerhutte - Gmunderhutte Kondiciona zahtjevnost: 3/5 Tehnička zahtjevnost: 1/5 Dužina: 5,5 km Visinska razlika: 1124 metara

Oprema: Standardna planinarska oprema prilagođena vremenskim uslovima.

Sigurnosne informacije: Staza nije tehnički zahtjevna i nema opasnosti od mina.