Zamislite, na ovolikom području nikad nije bilo planinarskog doma. Idućeg ljeta ima šansi da se ovaj "sportsko rekreacioni objekat" Ruda glava završi.

Kad je u pitanju Klek, tamo neki vrh "iza sedam gora", tu ne vrijedi ona uzrečica "kralja ne čini ruho, već moć i veličina". Ovdje, naprotiv, sve zavisi upravo od toga u kakvo se ruho "kralj" obukao - da li raskošnu i privlačnu zimsku odoru ili bdije nad "kraljevstvom" gologuz i zaboravljen.

Jok, neće bit tako! Bez obzira da li je "kralj go!" ili ne, ovdje se uvijek dešavaju lijepe stvari. Evo, na primjer, vrijedne planinarske ruke zasukale rukave i uz pomoć organizacije "Help" (baš im nekako pristaje ovaj naziv) grade Sportsko-rekereacioni centar "Ruda Glava". Kad ga završe, biće tu skijanja, loptanja svake vrste, planinarenja...
Ko gradi ovaj objekat? Pa, ko bi drugi nego planinari BPD "Goražde - Maglić". Potrebno im je još 15.000 KM da bi u toku 2008. godine primili prve goste.
A kako doći do ovog objekta? Ništa lakše. Iz smjera Sarajeva, preko Pala, a poslije Prače se skreće desno prema selu Bogovići (da li je to ono selo, kad se kaže "ma to ti je u Bogovićima") i nakon 18 km vožnje dobrim makadamom eto vas tamo gdje ste naumili.

Klek! Interesantno, preko njega (Ercegov šanac) je išla granica stare Hercegovine u koju je spadala i Foča.

Krenete uz onu livadu odakle je slikana prva fotografija, pa stignete na ovo mjesto i ugledate zanosni i usamljeni Klek (1744m). Pa pođete kontat kako se zove mužjak od muhe, il' od kamile. Pa ne ide, bezbeli...
A mužjak od kleke je Klek! To je bar lako! Odbila ga Jahorina još dok je bio mali, Treskavica mu svome jugozapadu dozvolila samo da se svojim okrajcima dovalja, a Drina ga u svom jugoistoku oplela lijevom obalom...
A faca je, zar ne? 

Kad bi oni dole u magli i "smožini" znali kako je samo lijepo ovdje na Kleku...

Dakle(m), lagano do hendeka između onog mjesta sa druge fotke i Kleka, pa okrenite lijevo oko uzvisine što viri i pod njenim vrhom morat ćete stati i pogledati. S lijeva izviruje dio Jahorine, do nje Međuplanina, sva u šumi. Iz nje se desno proteže Ravna planina, pa sve do Koranskih stijena, do one zadnje zakrpe snijega, s koje se u Koran silazi.
A vidi tamo, u dubini fotke, viri Trebević. Ko to kaže da Trebević planina nije! Lako je bilo uspinjačom donekle. Kreni iz podnožja, pa'š vidjet'.
Desno od Trebevića, u daljini, pod snijegom, Bukovik, Skakavac i šumoviti Ozren, a dio Romanije skroz desno... 

Prolazak zasnježenom šumom u pravcu Kleka nije ništa drugo do bajka!

Odatle ne mož' bit da ne krenete prema Kleku, e'm je nizastranu, e'm za to ste i došli. Klek će se odma' pokušat branit gustom bukovom šumom. Slaba mu vajda.
Kad siđete u bukovinu što vodi do pod stijene Kleka, ako bude prethodnih dana padao snijeg, ući ćete u bajku - bajka o starom kralju kome je trebalo novo ruho jer ga onako niko nije zareziv'o, pa je sazv'o sve meteorologe u kraljevini da mu naprave najraskošniju odjeću. Ako među njima nije bilo Vuke Zečevića* koji je kralju podvalio onaj nevidljivi ogrtač, uživajte u bajci... 

*Vuko Zečević, jedan iz plejade prijeratnih meteorologa čije su se ime i funkcija dovodili u neku neodređenu vezu, a kompetencije u pitanje.

Klek i zasniježena žljebina u stijeni kojom se, zavisno od uslova, može i proći

A kad izađete iz bukove "bajke" i nađete se ovdje, ne razmišljajte može li se preko ovog snijega kroz stijenu, pa na vrh (s kojeg viri repetitor).
Ne može!
Ali...
A?
Možda bi i moglo!
Hm...
Ali, odolite iskušenju, siguran i jedini pravi izlaz na vrh Kleka se nalazi desno, ispog stijena, prema sjeveru. 

Stijena i po, "ubilo se za kupusa" (kad već nema alpinista)

Odolili ste iskušenju, dobro, onda sve ispod stijena, malo naniže, pa tamo iza stijena je izlaz na vrh Kleka, po kosi nagnutoj pod 45 stepeni.Sve nogu pred nogu, 'ajd'...
Ove stijene Kleka što su se natkivesile nad nama samo što ne zovu alpiniste (u trenu mi se učinilo da nekog zovu, čuo sam i imena) da dođu i urede novo vježbalište. Ih, kakve bu tu penjače bilo, 'nako male, fine, za dušu... Pa trk gore, pa dole, pa gore, pa dole...
Dužina grebena Kleka je 70m, širina 2m, stijene od podnožja do vrhova visoke 50m. Ubilo se za kupusa!* 

*Kad se kiseli kupus, na njega se stavlja drveni disk ili sl. i preko toga stijena koja drži kupus potopljenim. Često nešto dobro, bez određene ili esencijalne svrhe, nosi epitet "ubilo se za kupusa", ponekad da označi i obilje onoga na što će se primjeniti, ako ništa onda kupusa.

Bliski susret sa južnom stijenom Kleka. Dovde, pa desno, pa u "ždrijelo", pa "svečetiri"...

Ipak, ovaj put, kompanjon Shoma i ja padosmo pred iskušenjem, krenusmo lijevo, do pod ovu stijenu, s južne strane, gdje sam nekad vidio jedno ždrijelo - kuloar, kako hoćete. Dozvoljava ući u sebe kad ima dosta snijega, a da prije toga nije udarilo kakvo jugo, pa hoće k'o lavina nedobog... Il' da nije poleg'o snijeg, pa minus udario po noći, pa naletit' na poleđenu travu i stijenu, pa na belaj... (kao grupa poslije nas).
Ovako u decembru, kad zapada ovaj fini snijeg, milina proći ovuda. Jest da treba jedno sat i po da se isprti do vrha, al' vrijedi.

"Novogodišnje drvce" u ždrijelu. Za suha, prolazak ždrijelom je suviše velik rizik. Okanuti se!

Kako znati da ste upravo u tom ždrijelu koje vodi na vrh? Ono maleno stablo, što je krenulo na vrh prije vas, pa odustalo, dobar je orjentir...
Trebalo nam je oko 1,5 sat da se probijemo samo kroz ždrijelo. Snijeg inače nije viši od 1m, ali zbog strmine, uvijek ste do ramena, a nekad i preko glave ispod snijega nabacanog u ždrijelo.
Ždrijelo vas dovodi pod sami vrh. Prođe se između dvije stijene koje prave k'o tunel, a zatim oprezno desno i vrh je tu. Povratak sjevernom stranom, kroz omorike, pa kroz gustu bukovu šumu, oko 1,30 - 2h hoda.

Pogled sa Kleka na Jahorinu, preko baršunastih brda i dolina.

Klek je rijetko posjećen zimi. Za uslove u kojima smo se mi popeli na vrh (kroz ždrijelo), dereze nisu neophodne. Ali ako zahladi i stisne naveče i uhvati se klizava kora, onda je druga priča... Umjesto dereza, mogu valjat i vunene čarape, prema furmanskom običaju ( kad je klizavo i konji ne mogu, furman zabije klin u čelo balvana, nasuče 2m lanca i sam vuče balvan niz točila kući, nema tih dereza kojima furman vjeruje da će ga spasit od pomamljenog trupca, do vunenih čarapa).
Gotovo svo vrijeme uspona pratio nas je pogled na Jahorinu i Treskavicu i doline ispunjene blještavom maglom, jal' opakom "smožinom". Čudo, oni dole u magli ne znaju da je ovako lijepo kod nas. Možda i znaju, ali nik'k'e im fajde. 

Vrh Kleka (1744m). Bolje bi bilo bez ove sohe, ali eto...

Dakle(m):
- Od doma 3h hoda kroz kuloar (ždrijelo) na južnoj strani.
- Od doma, sjevernom stranom, 2:30h hoda.
- Iz Kameničke rijeke, sjevernom stranom, 4h hoda.
Detaljniji opis kako stići do Kleka potražite na Zone-2000, na forumu u novoj rubrici "organizovane ture...", topic "gdje otići u planinu za vikend".