Duga izolovanost i specifičnost klime omogućili su razvoj jedinstvenih oblika života na Galapagosu.

Inspirisan fantastičnim BBC videom "Galapagos, the islands that changed the world", uspomenama sa časova biologije iz gimnazije, te sjećanjima na Darwinovo "Porijeklo vrsta",  jednog dana osvanih u Quito-u, glavnom gradu Ekvadora

Galapagos arhipelag je udaljen 960 km zapadno od Ecuadora u Pacifiku. Čine ga 13 većih i 6 manjih otoka, te 42 različito velike stijene koje izviruju iz mora. Arhipelag je vulkanskog porijekla, a duga izolovanost i specifičnost klime omogućili su razvoj jedinstvenih oblika života. Nacionalni Park obuhvata 97% teritorije, a od 1979 je uvršten i u svjetsku kulturnu baštinu. Ni mi koji volimo prirodu i  naše planinske ture ne možemo ostati ravnodušni u sudaru sa prelijepim plažama, kristalnim okeanom i životom koji buja iz vulkanskog pepela. Ime Galapagos dolazi od španskog naziva za džinovske kornjače koje su oduševile prve posjetioce otočja. Arhipelag je stekao slavu dolaskom Charlesa Darwina 1835 i kasnijim objavljivanjem njegove teorije evolucije kroz prirodnu selekciju.

Marine iguana, milionima godina u izolaciji, danas strogo zaštićena vrsta.

Arhipelag je formiran akumulacijom lave kroz dugotrajne podvodne vulkanske erupcije. Proces i dalje traje tako da na zapadnim otocima još ima aktivnih vulkana. Darvin je arhipelag nazivao rajem za guštere. Marine iguana je najčešća i ona uglavnom provodi dane na sunčanim kamenim vulkanskim obalama. Hrani se biljem sa dna okeana, roneći i do 12 metara duboko. Milionima godina u izolaciji, a sada pod zaštitom i protekcijom, životinje na Galapagosu se ne boje ljudskog prisustva.

Reljef, blizina ekvatora i morske struje definiraju nekoliko klimatskih pojaseva na Galapagosu.

"Živjeti u skladu sa prirodom" je geslo koje važi za prošlost i sadašnjost Galapagosa. Tokom XVIII i IXX vijeka Gigantske kornjače su skoro istrijebljene, a donošenje domaćih biljaka i životinja je vodilo ka propasti ekosistema. Sada je i šira međunarodna zajednica uključena u planiranje i koordiniranje aktivnosti u očuvanju jedinstvenosti života, pa i oblikovanju kodeksa ponašanja usmjerenog ka rastućem turizmu.
Najvisočija tačka Galapagosa je 1 707 m, na otoku Isabela. Reljef, blizina ekvatora i morske struje definiraju nekoliko klimatskih pojaseva. Plantaže banana i kafe podsjećaju na bujnu vegetaciju Afrike i uspon na Kilimanjaro. 

U ovakvim poljima magme i pepela utisak je da život nastaje iz ničega.

Mi u našim krajevima nismo imali ovakvog reljefa, ali eto, sve nas ovo upućuje i pokazuje na čemu se život razvio i kako je tanka kora koja nas odvaja od još užarenog središta "Plave" planete. Ljudski vijek je kratak, posebno kad ga upoređujemo sa geološkom starošću, ali neobičnu impresiju ostavlja i brzina kojom se život obnavlja na ovakvom tlu - iz ničega

Oštro vulkansko kamenje koje se presijava u fantastičnim nijansama.

U početku lava sa svojim mineralima ima preljeve crne i tamnijih boja, a poslije oksidacijom dobija fantastične spektre vanzemaljskih duginih boja. Na više mjesta nalaze se tuneli zaostali nakon protoka lave, koji na nekim mjestima idu sve do mora. Neki od ovih tunela su bili idealna mjesta za skrivanje gusarskog blaga u ne tako dalekoj prošlosti Galapagosa.

Otočje nudi širok dijapazon utisaka - od najgrubljih do najnježnijih.

Preporuka da imamo dobre cipele za planinarenje je dobro došla i u povratku. Arhipelag  je  izložen dvjema vrstama klima:  "Suhoj" od maja do decembra i "vlažnoj" od januara do aprila. Mi smo bili negdje između, u periodu kad pojas šipražja i višeg rastinja naglo ozeleni nudeći životu novu šansu, poput našeg znanog proljeća. Cjelodnevni izlet se završavao dobrodošlim kupanjem i ronjenjem u prisustvu morskih lavova i obilnog koralnog života.

Ako neko uz priču o Galapagosu pomene i lavove, dobro je znati o čemu se radi. Na slici - morski lav!

Uz nekoliko zanimljivih priča o lokalnim i migrirajućim pticama (Albatross, Blue-footed Booby, Frigatebird i Penguin) u dokolici uživanje je posmatrati zajednice morskih lavova, koji provode svoje dane po pješčanim i kamenitim plažama u pažljivo izbalansiranoj hijerarhijskoj zajednici.

Usamljeni George - spodoba koja izdrži bez hrane i vode i do tri godine.

Gigantske kornjače mogu da žive bez hrane i vode i do 3 godine. Hiljade ovakvih životinja pojedeno je tokom VIII. i IXX. vijeka jer su kod drevnih moreplovaca bile rezerva svježeg mesa?! Veličinom narastu i do 250 kg, a žive i preko 100 godina. Na ostrvu Santa Cruz u "Charles Darwin Research Station" zanimljiva je priča o "usamljenom George-u", koji je kao jedini preostali predstavnik svoje podvrste pronađen 1971 na ostrvu Pinta. Tada je imao 70-80 godina. Svi napori da se pronađe ženka i da se njegova podvrsta produži zasad su ostali bezuspješni.

Na Galapagosu se čovjek osjeća gotovo oslobođen asfalta, betona i stakla.

Čak i u odraslim, "ozbiljnim" godinama zaprljati se u blatu do ušiju, kao pri povratku sa Serra Negra, nosi neku radost u sebi. Galapagos nas je podsjetio da smo mi dio tog svijeta koji nas okružuje i dobro nam je poznat osjećaj tihe patnje kad dugo ostanemo zarobljeni na asfaltu u betonu i staklu.
Na povratku u Quito uz novogodišnji ulični karneval rađa se nova želja ze nekim budućim povratkom i usponom na neke od poznatih Ekvadorskih vulkana (Cotopaxi - 5897 m ili Chimborazo 6310 m).

K R A J