Kamešnica: Ljubavna priča

Pogled s Kamešnice prema Livanjskom polju

Ljubavna priča je uvijek priča o dvoje, uvijek se nekoj poklanja ljubav, uvijek se njoj pišu pjesme. Ovo je priča o meni i Kamešnici, o njenoj ljepoti i o tome zašto je osvojila moje srce

Istinska ljubav je, kažu, kad osjetiš leptiriće u stomaku, drugi će vam reći da je to osjećaj kao da lebdiš...
Svako od nas ima svoj posebni osjećaj prema nekoj planini ili dvije, tri njih. Kao da, ti i planina, pričate nekim posebnim jezikom, nečujnim za druge. Zahvaljuješ joj se što ti je dopustila da dođeš, da vidiš njenu ljepotu, da osjetiš njenu snagu. A ona ti odgovara tišinom...
Meni su se desili leptirići pri prvom pogledu na Kamešnicu, a kasnije i osjećaj levitacije kad se nađoh na vrhu. I kako se onda to zove?
LJUBAV, definitivno!
Jedno je sigurno, upravo taj fantastični osjećaj zaljubljenosti koji me je Kamešnica "natjerala" da osjetim pri prvom susretu, vratit će me ponovo njoj.

Cincar 2006 m nv

Otkud sada Cincar, kad je priča o Kamešnici? Pa zar nije naslov Kamešnica? Tačno, ali i... pogrešno. Ovo je ujedno i priča o ponudi koja se lako ne odbija, o prilici da se istraži još jedan dio drage Bosne i Hercegovine, kojeg znaš samo sa karte, sa slika i koji te već odavno zove. Naime, napravili smo "dobitnu kombinaciju" - Osim Kamešnice, vidjeli smo Cincar, dio Glamočkog polja, Kupres, Livanjsko polje, Buško jezero... Sve to samo za jedan vikend! YES!!!
Cincar je planina u jugozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine, sjeveroistočno od Livna, sa istoimenim najvišim vrhom od 2006 m nv i nižim vrhovima Malovan (1826m nv), Osječenica (1798m nv), Osin Glavica (1720m nv) i Voloder (1640m nv).

Glamočko polje, u pozadini Golija, Velika Golija (1892 m nv) i Troglav (1913 m nv)

Pripreme su počele uz "Google maps" i malu pomoć topografske karte BiH. Skupile su se osnovne informacije o tome koje sve planine okružuju Livanjsko polje i šta se sve može vidjeti sa vrha Cincara i Kamešnice i naravno, kakvo vrijeme možemo očekivati.
Krenuli smo rano iz Sarajeva prema Livnu, te nastavili u pravcu Glamoča. Na izlazu iz Livna, na desnoj strani, naišli smo na putokaz sa natpisom Cincar. Vrlo brzo nakon skretanja sa glavne ceste put se razdvaja i tada je potrebno skrenuti desno, a zatim par metara dalje, na sljedećem razdvajanju ceste, lijevo.
Prešli smo dobar dio makadama do planinarskog doma Kruzi, koji se nalazi na 1265 m nv. Kao polaznu tačku mogli smo uzeti i Livno, koje se nalazi na 723 m nv. Od doma ostalo je samo da popnemo još nekih 740 m. Prvo što se može vidjeti, s lijeve strane, sjeverozapadno od Cincara, je početak Glamočkog polja. To je kraška ravan dužine 45 km i prostire se od sjeverozapada ka jugoistoku. Izgleda kao neka uvala, kao da je tu nekad bilo more... 

Visoravan Kruge (Kruzi) i u pozadini Kamešnica

Kad se okreneš, iza sebe vidiš brojne vrtače, a u daljini njeno veličanstvo - Kamešnica! Izaziva te, kako ti se samo smješka, namiguje, doziva te... Pomisliš: NEKA TE, SUTRA SI TI NA REDU, PUSTI ME SAD DA VIDIM CINCAR. I tako joj okreneš leđa, kreneš ka Cincaru, a ona kao da se uvrijedi i pozove u pomoć vjetar kako bi te odvratila od te namjere...
Na jugozapadnoj strani Cincara drveće je vrlo rijetko, za razliku od sjeveroistočne strane koju prekrivaju šume bukve, smreke, jele... U stvari, čitav taj jugozapadni dio pripada Krug planini, platou koji se uzdiže do nekih 1300 m nv. Rekli su mi da na čitavom dijelu, od Kamešnice pa sve do Cincara, zna puhati tako jaka bura da diže krovove sa kuća. Ljudi su se dosjetili da krovove zaliju vodom, koja se zaledi i na taj način "ometu buri planove".
Krug planina, odnosno visoravan Kruge (Kruzi), poznata je po divljim konjima, koje smo vidjeli samo iz auta. Moguće im je prići vrlo blizu i uživati u njihovoj ljepoti.

Vrh Cincar 2006 m nv, pogled prema Goliji, Staretini i Troglavu

Laganim hodom, na vrh Cincara smo stigli za nekih tri sata. Cincar je vrh koji privlači samom svojom visinom od 2006 metara nad morem. Pogledi koji se pružaju prema Glamoču, prema Kupresu ili Duvnu i Kamešnici jednako su fascinantni. Jugozapadna strana, kojom smo se penjali i koja je okrenuta prema Livanjskom polju, nije raznolika kao suprotna, sjeveroistočna strana, koja gleda prema Kupresu. Ta strana je, na žalost minirana. Pri toj pomisli glavom se uskomešaše misli, misli koje bi htjele u riječi i to riječi za koje me je mama davno naučila da ih nije lijepo govoriti. Zato dopustih stihovima da ih nečujno zamijene:
"Bosna je zemlja prepuna čari,
minskih polja i mutne vode,
brda joj kite rovovi stari,
nad njima silni Apači brode..."
( Z. Pušenje).
Šta je u tim stihovima i u toj muzici što smiraj nose? A možda je tajna samo u pogledu ispred nas? 

Pogled prema Čvrsnici i njenom najvišem vrhu Pločno, Vran Planini (lijevo), Duvanjskom polju i Tušnici (desno)

Gledajući od Kupreškog polja, koje se nalazi na sjeveroistoku Cincara, uokolo se uzdižu Ljubuša, Vran Planina, Čvrsnica (Pločno), Čabulja, a na jugoistoku Duvanjsko polje, odakle se dalje krug nastavlja Tušnicom i Buškim jezerom, pa Kamešnicom...
Uhvatiti tu širinu oku je nemoguć zadatak i jadno ne zna od ljepote na koju stranu bi se prvo okrenulo. Iako je bio sunčan dan, nije bilo moguće zadržati se duže na vrhu i uživati u pogledima zbog vjetra koji je odlučno pokazivao svoju snagu. A mogao je malo "odmoriti", popiti s nama jednu "bosansku kaficu", onako polako, s ćejfom, ali k'o za inat nije htio. E, pa dobro vjetre, kad je već tako, idemo mi i... Doviđenja!

Begovina i u pozadini Tušnica (najviši vrh Vitrenik 1697 m nv )

Pred kraj dana uvjerih se u ono što sam čula o Cincaru, a to je da je njegova jugozapadna strana najljepša u oktobru, kad trava požuti i kad u smiraj dana sunce prelije čitavu dolinu zlatnom bojom. Gledajući u ruševine Begovine, misli te neosjetno ponesu u prošlost, vidiš tu ljude kako užurbano zavšavaju svoje poslove... Malo bolje osluhneš i čuješ lavež pasa i po neki dječiji plač, a iz peći na drva miriše domaći hljeb...
Vjeruje se da su na ovom području živeli Cincari (Aromuni), nomadski stočari po kojima je planina Cincar dobila ime. Posjedovali su velika stada ovaca i bili poznati po proizvodnji sira, danas poznatog kao "livanjski".

Perućko jezero

Kažu, novi dan, nova nafaka! U to smo bili uvjereni, posebno nakon što su nam mještani rekli da na Kamešnici, pošto je bliža moru, puše vjetar jači nego na Cincaru. Današnje istaživanje smo započeli prelaskom makadama od Prologa prema Vaganjskom prijevoju, gdje smo mogli primjetiti ostatke nekadašnjeg rimskog puta, kao i marke sa oznakama u pravcu Sinja. Na upit o čemu se radi, rekli su nam da je to put koji prelaze vjernici na hodočašću Gospi Sinjskoj.
Perućko jezero je umjetno akumulacijsko jezero nastalo izgradnjom brane na rijeci Cetini. Području jezera je ranije bilo pokriveno šumom, livadama i vinogradima, a na Cetini su bila uzgajališta riječnih rakova. Pri potapanju ovog područja potopljen je i manastir koji ponekad, kod niskih vodostaja, izroni iz dubine jezera. To me sve podsjeti na našu Neretvu i na njenu ljepotu i nemogu, a da ne pomislim kakva je sudbina može da zadesi.

Kurtegića dolac 1450 m nv

Kamešnici smo prišli stazom koja kroz šumu vodi do Kurtegić doca, travnate zaravani na koju stižemo nakon tridesetak minuta laganog hoda. Planinarska kuća na koju nailazimo je tzv. otvorenog tipa i zajedno su je izgradili planinari Bosne i Hercegovine i Hrvatske (PD Kamešnica, Livno i PD Dinaridi, Split).
Poznato je da na ovom području dolazi do sudara mediteranske i kontinentalne klime, pa su česte temperaturne inverzije, pri čemu se zimi temperatura preko noći zna spustiti i do minus 20 stepeni. Sniježni nanosi mogu u ovom području biti visoki i do šest metara.

Slika lijevo: Mosor (Veliki Kabal 1339 m nv) / Slika u sredini: Sinj, Svilaja (Bat 1508 m nv) i Perućko jezero
/ Slika desno: Troglav 1913 m nv i Šator 1876 m nv

Kamešnica počinje kao široka zaravan kod Vaganjskog prijevoja (1173 m nv) i tu graniči sa Prolog planinom, visokom i vrlo prostranom kraškom zaravni, širokom gotovo deset kilometara, te Dinarom, planinom koja zajedno sa Kamešnicom čini prirodnu granica između Bosne i Hercegovine i Dalmacije. Kamešnica je dio dinarskog sistema, a većim dijelom leži u Bosni i Hercegovini.
Iako je među najljepšim planinama, Kamešnica nije toliko posjećena. Za razliku od Cincara nije bila zahvaćena ratnim djelovanjima, te nije minirana. Šetnja njenim grebenom predstavlja pravi užitak. Odmah pri izlasku na početak grebena vidjeli smo Mosor, Sinj, Svilaju, Cetinu i Perućko jezero koji leže u Hrvatskoj, te Troglav i Šator koji leže u Bosni i Hercegovini. Granica između bosanske i dalmatinske strane je neprimjetna, sve je jedna velika cjelina i samo po imenima znam gdje koja tačka na horizontu pripada.

Pogled na Cincar i Livno sa Kamešnice, vrh Garjeta 1773 m nv

Nastavili smo put duž grebena Kamešnice i prvi vrh na koji smo naišli bio je Garjeta (1773m). Sa vrha se pruža fantastičan pogled na Livno i na Cincar koji se sa ove tačke ne doima visokim koliko u stvari jest - 2006 m iznad mora.
Prvi vrh je značio i prvu pauzu, ali nikako zbog odmora za tijelo, već samo za dušu. I po starom dobrom običaju svi su se okrenuli svojim ruksacima i žurno vadili slatkiše, suho voće i keksiće kako bi počastili jedni druge. 

Lipsko jezero, Livno, Tušnica i Čvrsnica (lijevo od grebena), te Biokovo (desno od grebena)

Hodajući grebenom vidimo jednako bosansku i dalmatinsku stranu. Ispod vrha Kamešnica (1809 m nv) naišli smo na izvor Bunarić (1600 m nv). Gledajući greben, hodajući njime, biva ti jasno da se onaj osjećaj koji se javlja u grudima može jedino zvati - LJUBAV! U zanosu probuđenom ljepotom planine, misli otplove nekud daleko, iza horizonata, iza stvarnosti...
Prošlo je gotovo šest sati od kad ostavismo Kurtegić dolac iza sebe. Upravo toliko su nam rekli da treba vremena do vrha Kamešnice. Današnje istraživanje drage naše BiH okončasmo susretom sa prijateljima iz HPD "Mosor"-a koji mi rekoše da ne idem kući u Sarajevo, već da je najbolje da krenem s njima u Split. Eh da, bilo bi lijepo uz more dopuniti ovu turu posljednjim tračcima miholjskog sunca.

Pogled sa najvišeg vrha Kamešnice na Livanjsko polje

Greben Kamešnice se nastavlja u jugoističnom smijeru i nakon najvišeg vrha, Konj (1856 m nv), obara se u Buško jezero. Uz pomenutu Garjetu (1790m nv), ističu se vrhovi Burnjača (1770m nv), Buznički brig (1690m nv), te Kamešnica (1809m nv). Postoji legenda o halki u stijeni  ispod  vrha  Konj, gdje  su se  nekad  davno  vezali brodovi, kao i o nekadašnjem  jezeru  na  prostoru  današnjeg  Livanjskog  polja. Kamešnica posjeduje veliki broj pećina i špilja od kojih većina nije istražena pa je ova planina zanimljiva i speolozima.
Sa vrha Konj pruža se pogled na Livanjsko polje koje leži na 212 m višoj nadmorskoj visini nego Sarajevo. Iznenađenje? Za mene je bar bilo. Obzirom da Sarajevo okružuju Bjelašnica, Igman i Trebević pretpostavljala sam i da je hladnije u Sarajevu, gdje su planine bliže, a ne na ovom prostranom polju kojem je, uz to, i more tako blizu.

Buško jezero 716 m nv

Buško jezero (ili Buško blato) je također akumulacijsko jezero i jedno je od najvećih u Europi. Smješteno je u južnom dijelu Livanjskog polja. Količina vode koja se akumulira iznosi i do 800 miliona kubnih metara. Od životinskog svijeta tu se mogu naći rakovi, razne vrste riba, šaran, pastrmka, som... kao i podbila, koja je zapravo endemska vrsta slatkovodne ribe.
Postoji nekoliko teorija kako je nastao naziv Buško jezero. Legenda kaže da je nekad davno kraljica Buga naredila izgradnju nasipa, pa da je prema njenom imenu nastao naziv Buško.
Dan se bližio kraju i bilo je vrijeme da se pođe. Spustili smo se preko Gole kose na Pešino vrilo (1350 m nv), gdje se nalazi još jedan izvor. Noć je već pala kad smo sišli do sela Podgradina, odakle smo se povezli put Sarajeva. Nakon tri sata vožnje ugledali smo svjetla grada.

Livanjsko polje 720 m nv.

I evo, za kraj, tog pogleda s vrha, koji oko jedva može da obuhvati. Kad bih mogla vidjeti sebe tu, u tom momentu vidjela bih da ne znam kud prvo da se okrenem, da li lijevo prema grebenu Kamešnice koji smo prešli danas, da li prema Troglavu i Goliji, pravo prema Cincaru i Livnu ili desno prema Tušnici...
Udahnem punim plućima. Udahnem još jednom, i još jednom, i još puno puta.., a u ušima mi odzvanjaju stihovi:

"Kad dunjaluk zamiri,
duša čežnjom procvili,
davno smo se rastali...

Ovo nebo nad nama,
sjena je od zastora,
kula na nebesima,
u našim je prsima..."

Upravo zbog ovog pogleda, zbog njenog grebena, jednostavno zbog njene ljepote, ova priča nosi i njeno ime...

Kamešnica: Ljubavna priča
Tekst i fotografije: Dženita Merdan
Novembar 2010.

Save
Cookies user preferences
We use cookies to ensure you to get the best experience on our website. If you decline the use of cookies, this website may not function as expected.
Accept all
Decline all
Read more
Cookies
Cookies
Cookies
Cookies
Accept
Decline
Analytics
Tools used to analyze the data to measure the effectiveness of a website and to understand how it works.
Google Analytics
Accept
Decline
Marketing
Set of techniques which have for object the commercial strategy and in particular the market study.
DoubleClick/Google Marketing
Accept
Decline