Zubac (lijevo) i Brid Osobca (Mali Osobac 2000m), na Prenju

Muhamed Gafić Gafa i Miralem Husanović Muri izveli su 27. ferbruara 2008. zimsko ponavljanje Sjeverozapadnog brida Osobca na Prenju. Ovaj brid je dug i lijep zimski smijer kojim je, nakon prvog ponavljanja u zimskim uslovima davne 1972., označena svojevrsna prekretnica u bh alpinizmu.

Brid Osobca je jedan od značajnih smijeri u našim stijenama, jer je njegovim zimskim usponom otpočelo vrijeme teških uspona zimi. Do tada, naši alpinisti su se zimi penjali po manje ili više strmim žljebinama, a nakon toga je učinjen značajan kvalitativan skok u bosansko-hercegovačkom alpinizmu; alpinisti su zimi ušli u stijene izvanredne i ekstremne teškoće i uspjeli ih ispenjati. To su:

Brid Osobca, na Prenju, visok 500 m, težine III-IV-V, nagiba 55 do 80 stepeni, za 13 sati. Prvi penjači zimi su bili Muhamed Šišić i Miodrag Rakić, 11. III. 1972.
Sjeverna stijena Botina, na Veležu, Ilijina smijer visoka 400 m, težine V, za tri dana. Prvi penjači zimi su bili Muhamed Šišić, Branimir Maltarić i Miodrag Rakić januara 1975.
Sjeverna stijena Otiša, na Prenju, Centralni smijer, 200 m, težine VI stepena, za tri dana. Prvi penjači zimi su bili Muhamed Šišić, Branimir Maltarić i Alirizah Vatrenjak, zima 1976.
Sjeverna stijena Cetine, na Prenju, Medvjeđi kuluar, prvenstvena 600 m, težine III - IV, nagiba 55 do 80 stepeni, za 8 sati. Prvi penjači su bili Faruk Zahirović, Naim Logić i Slobodan Žalica 19. III. 1977.
Sjeverna stijena Izgorjele grude, Bosanski smijer, 600m, težine IV - V, za tri dana. Prvi penjači zimi su bili Mukrim Šišić i Mehmed Pjanić decembra 1981.
Brid Osobca je do sada ponovljen zimi nekoliko puta, a prvenstveno su ga ispenjali u ljeto 1968. g. Drago Entraut, Muhamed Šišić i Danil Pavičević.

Ulazni dio Brida Osobca

Vrijeme je bilo loše. Magla, vjetar, loša prognoza... Alija Vatrenjak, alpinista, ali trenutno meteorolog sa Bjelašnice, nam je rekao telefonom da očekujemo još veće kvarenje vremena i da je "za pametne da okrenu u dolinu". Mi smo bili oni drugi. Na volju sam ostavio mlađem, a Miralem je rekao: "Kad se već spremamo za ekspediciju, valjda smo spremni i da penjemo po lošem vremenu". I bili smo.

Gotovo vertikalni skok na ulazu u prvu dužinu

Računao sam, ako ja budem vodio prvu dužinu, onda će druga, teža "zapasti" Miralemu. Toliko me zadeverao ulazni skok, da sam gotovo stao na klin, zabijen u lijevom dijelu stijene, ali ga nisam vidio. A možda sam ga baš ja zabio kad sam zimi solirao ovu smijer, još dok se sadašnji partner nije ni rodio. Kako djeca brzo rastu!? 

Miralem vodi u drugoj dužini

U rupi ispod rampe bio nam je dobar štand. Tu ide pravo, preko drugog ledenog skoka, smijer Tomić Dragan - Zahirović Faruk, a naša smijer ide rampom lijevo na Brid Osobca. Miralem je pronašao komad užeta fiksiran na zabijeni klin i to mu je bilo prvo i jedino međuosiguranje.
Novi snijeg je prekrio tvrdi i zaleđeni, pa se vrijeme gubilo tražeći rogom cepina uporište u ledu. Miralem je morao gotovo prokopati tunel u svježem, mekanom snijegu, da bi došao do slijedećeg štanda.

Treća dužina

Moraš biti spreman i na "dry tool", kad se led otanji, pa cepin zvekne o stijenu. U ovoj dužini našao sam jedan stari i zabio jedan naš klin. Uže je doteklo tačno do udobne police na samom grebenu. Te prve tri dužine smo penjali tri sata. Možda je razlog sporog napredovanja bilo i to da smo ponijeli bivak opremu, sa primusom i hranom, ako zaglavimo... 

Sedma dužina

Grebenom je lakše, ali mekan snijeg je usporavao napredovanje. Sniježna polja su nas vodila na sedlo, na kojem, kažu, ljeti ima izvor - Vilino vrelo. Posebna priča je da smo, mojom greškom, izgubili jedan cepin. Penjali smo tako da smo se naizmjenično smjenjivali u vođstvu. Prvi je uvijek penjao sa bajlom i cepinom, a drugi sa bajlom i sniježnim klinom. Srećom, najveće teškoće su bile iza nas. A i ptice su počele pjevati, što je nakon magle i vjetra, bilo ohrabrujuće.

Na vršnom grebenu, u devetnaestoj dužini, tik ispod vrha

Kasno je bilo kad smo se približili vrhu. Zaobišli smo udesno izlazni greben, neka nam Hamo halali, i lakšim putem se tik ispod vrha spojili sa smijeri. Tih zadnjih stotinjak metara penjali smo uporedo jer je noć padala.

Miralem Husanović i Muhamed Gafić na vrhu malog Osobca, 27. februara, 2008 u 17:00

Uživao sam u penjanju, iako sam očekivao bolje uslove i lakši uspon. Osam sati nam je trebalo od podnožja do vrha. Ni puno, ni malo. Bila mi je čast penjati sa tako dobrim i pouzdanim partnerom.

Miralem na vrhu. U pozadini Veliki Osobac.

Dana nam je ostalo taman toliko da se vratimo pod stijenu. Silazak niz Skok je bio po mraku, a svjetleći meci koji su fijukali po Rakovom lazu, jer su strijelci fabrike oružja Igman isprobavali municiju, ugrozili su nam sigurnost, pa smo morali zvati Federalnu policiju, koja je prekinula gađanje, ali to više nije interesantno.