Okvir za samit zonzona 2007: Sivadije

Zonzoni su se sastali u veleljepnom prenjskom ambijentu da bi konačno, pod pritiskom javnosti, dali odgovor na pitanje: Mama, šta je zonzon i kako to postati. E, pa, izujte se i prođite na sećiju, samit samo što nije počeo.

Masiv Prenja tone u sumrak i rumenilo kao kašičica u med od rumene kadulje. Mmmmm... slatko, opojno, opuštajuće. Nepodnošljiva vrelina dana i težina postojanja ističe kroz točila, prosjeke, vene i pore... Svježina dolazi s neba, iz onog sivila i bjeline koja nema snage ni za plavetnilo, već se nemoćno pretače u purpur i noćnu tintu, praveći okvir za jedan specifičan događaj. Koji, pogađate? SAMIT ZONZONA 2007! 

Okvir za samit zonzona 2007: Mjesečina, tišina i mirisi ljeta...

Odmah da vas upozorimo, zonzoni nisu "tamo neki", nikakva sekta, formalna grupa ili komercijalna organizacija. Zonzon postajete i vi osjetite li samo mrvicu simpatija za zonzonsku populaciju i dovoljno vlastitog JA koje ne pripada apsolutno nikome osim vama, a koje vam je potrebno ni za šta drugo do ispoljavanje vlastite osobenosti. Zonzon je, dakle, biće koje nije izgubilo vezu sa samim sobom. Osjećate li se tako, dobrodošli u svijet zonzona!
Dopustimo onda Mjesečini i Tišini da otvore samit, a potom ćemo..

Okvir za samit zonzona 2007: Pirotehnika

... zapaliti plamen! Poklonimo prenjskoj noći nešto od onog sjaja koji je dan ovdje ispoljavao do nepodnošljivosti, po nekima do neukusa, a po nekima do razvrata. Svejedno!
Vratimo se samitu. Daleko od toga da su zonzoni savršena bića. Naprotiv! Zonzon ne teži ka univerzalnosti ili savršenosti, drugim riječima bilo kom tipu jednoobraznosti. Zašto biti univerzalan, kad možeš biti jedinstven, poručuju zonzoni, konsekventno rezonujući - za zonzone jednostavno nema kalupa.

Okvir za samit zonzona 2007: Zubac

Dok se pepeo rasprave prethodne noći još dimi, a Zubac na istoku zauzima uobičajenu pozu kao da se ništa nije desilo, nastavljamo samit u plain-airu. Slušajte! Najveća slabost jednog zonzona, ono na čemu je izgradio svoju "religiju" samosvojnosti i neovisnosti je slabost prema planini. Ono svoje JA, pa makar bilo kao "slijepi miš" (Zgembo), zonzon stavlja u odnos prema planini, gradeći vlastitu osobenost na toj relaciji, ulažući sebe (ono svoje JA za koje se danas nije lako izboriti, pitajte Poltrona) u novo, neoprobano, nedefinisano, neiskazano... Molimo vas da pojam "neiskazano" ponesete u mislima do slijedeće stranice gdje ćemo mu posvetiti više pažnje.

Okvir za samit zonzona 2007: Botini (2000m)

Trenutak! Bez obzira na sav značaj samita, zastat ćemo malo na ovom cvijetnom balkonu koji se uvio od mekoće kako bi otkrio Botine, vrhove što glavicama diraju zonu 2000m. Udahnimo malo vrelog, mirišljavog zraka koji preko njih struji u našem pravcu. Ahhhh... Med! Behar..! Opet med...
A, da, NEISKAZANO! U bespoštednoj borbi za oslobođenje vlastitog JA od pretenzija na tu dragocjenost koje ispoljavaju rođena nam majka, najbolji jaran, cura mi u mene/momak mi u mene, mahalsko vijeće, matično planinarsko društvo, šefovi i poslovođe, hodže, fratri i popovi, polni organi, Ćelo i Guto, konobari, šalterski službenici, susjedne države, a da ne pominjemo beskompromisne pretendente na vlastitu nam samosvojnost u formi političkih organizacija na lokanom, federalnom i državnom nivou, jedan zonzon dužan je ISPOLJITI svoju osobenost i samosvojnost, bitan je zaključak samita. Zašto i kako? Polako...

Okvir za samit zonzona 2007: Otiš (2097m)

Kao što je u stijeni Otiša (hajde da malo koristimo "novokomponovanu" retoriku) zapisano sve ono kroz šta je ovaj div prošao u svojoj dugoj historiji da bi bio ono što je danas, tako bilo ko na svom putu osvješćivanja (kao, prvo je u nesvijesti, pa onda polako dolazi sebi) mora negdje i nekako ugravirati one specifične otiske vremena i otpora kroz koji je prošao. Zašto? Pa da bi, kao i Otiš, bio ono što jeste. Zašto II? Zato što (ovo je centralni argument u prilog potrebi, ako ne i obavezi, jednog zonzona za ispoljavanjem vlastite osobenosti) "Što se pamti nestaje; što je zapisano ostaje." 

Okvir za samit zonzona 2007: Sivadijski Osobac

Kome se Bašeskija čini dokono i staromodno piskaralo, tu je Zgembo koji kaže (valjajući u ustima vlat trave, izvaljen u hladu mlade munike, sa nogom preko noge i zagledan u pravcu jugoistoka, gdje, iza zelenog prevoja, kao zavjesa treperi stijena Sivadijskog Osobca): "Čega nismo svjesni, nije se ni dogodilo, čak iako smo svjesni posljedica. U tom slučaju same posljedice stiču status događaja, a sve ostalo potpada pod teoriju vjerovatnoće." (Vidi pameti, na nos mu curi!)
No, filozofski background pojma "neiskazano" jednom zonzonu nije toliko bitan, kako se moglo ocijeniti na samitu. Važno je da zonzon ima dostupan i opšteprihvaćen medijski kanal, poput Zone-2000, kroz koji može ispoljavati vlastitu osobenost, zaključeno je u 04.55h po lokalnom vremenu, dok se Sivadijski Osobac spremao da odbije prvi fotonski udar iz pravca Sunca.

Okvir za samit zonzona 2007: Vjetreno brdo (2088m)

Osvrnimo se malo na učesnike samita! Kraljica noći bila je nesanica... ili Nesanica! Obadvije! A zvijezde su bili... svi! Svak na svoj način! Oni najvatreniji koji su se topili u prvom krugu do vatre kao preostali snježnici po Prenju i oni trezveni čija su se lica u zadnjim redovima bjelasala poput istih tih julskih sniježnika u cik ljetne zore, oni koji su na samit ovom prilikom pali direknto sa Alpa i oni koje ćemo uskoro, sa najboljim željama, ispaliti u Himalaje, oni koji nikad nisu prije bili ovdje, kao i oni koji ovdje dođu sa namjerom da tu ostanu na neodređeno vrijeme, oni koji će se, kad se vatra samita ohladi, razići širom svijeta, oni koji su obećali doći, a nisu, kao i svi oni koji su u mislima bili sa nama, uključujući i onih preostalih pedesetak duša koje su, sticajem okolnosti, te noći poput nas treperile rasute u ovoj planini... What a great night! 

Okvir za samit zonzona 2007: Svakodnevnica u okrilju jugoistočne stijene Zelene Glave

Nastavak je posvećen samo onima koji se sjećaju teme na prethodnoj stranici. Dakle, mnogi se čude kako toliko različiti profili, koji se podvode pod pojam zonzon kao zajdnički sadržalac, nalaze zajednički jezik, ignorišući (tj. serući se) u socijalne, političke, geografske, nacionalne i religijske različitosti. Po tom pitanju, jednako kao i po pitanju svrhe biodiverziteta pod jugoistočnom stijenom Zelene Glave, zaključci samita su slijedeći: Ako je u fokusu planina, te različitosti se jednostavno kompletiraju. Osobenost, koja je osnovna odlika jednog zonzona čini da svaka individua ima i osobenu vrijednost. U tom slučaju teme su široke i neiscrpne, čak i ako su svedene samo na relaciju čovjek - planina. 

Okvir za samit zonzona 2007: Cvitina

To je podloga (opet upućujemo na sadržaj prethodne stranice) na kojoj je pojam zonzon prerastao iz lokalnih u bjelosvjetske razmjere, ne samo po vertikali, okupivši profile od himalajaca, vrhunskih sportskih penjača, pa do šetača i vikendaša (kako virtuelno, tako i fizički), već i po horizontali, bukvalno od Japana do Kalifornije (u čemu se mali Balkan doima još manjim). Priznajući da na relaciji čovjek-planina svaka individua ima svoju ulogu i svoju vrijednost, za jednog zonzona tolerancija se nameće kao prirodna, a razlika kao neophodan faktor koji će isticati (potvrđivati) individue i njihove osobene vrijednosti, upravo kao što prednji plan na gornjoj slici ističe zadnji, obogaćujući to zajedništvo dubinom i prostorom... 

Okvir za samit zonzona 2007: Sedlo na 2000m n.v. između Zelene glave (lijevo) i Otiša (desno)

Dok su se vrhovi, među koje je utonulo Jezerce, materijalizovali iz ničega... ili, najvjerovatnije, iz one sveprožimajuće unutarnje i vanjske jutarnje izmaglice, dok je Nesanica "daljinskim" prebacivala dogorjele ugarke s jednog kanala na drugi, a Dalvin, koji je spavao kraj vatre pokriven jedino krilima anđela (od "echte goose daunen") preskačući u snu glečerske pukotine netom ispenjanog Gross Glocknera, slegli su se preliminarni zaključci samita: Dovoljno svoj i dovoljno slobodan da stoji iza svoje osobenosti izgrađene kroz odnos prema planini, dovoljno pametan da shvati da različitost potvrđuje individualnost, a time njega samog i da različitosti imaju svrhu obogaćivanja zajedničke slike kako bi ova dobila dubinu i prostor (Zgembo, hvala na podsjećanju, je li o tome bilo govora u prethodnom poglavlju?) i na kraju dovoljno hrabar da se ne boji suočiti se sa različitostima, eto, to je zonzon! 

Okvir za samit zonzona 2007: Velika kapa (2008m)

Pogledajmo vrh Velika kapa iz još jedng ugla... ne, oprostite, sagledajmo pojam zonzon iz još jednog ugla. S tim ciljem "kambeknimo" se malo u prošlost. Prvi samit zonzona koji se dogodio prije koju godinu na Stanarima, na Bjelašnici, rezultirao je pokretanjem akcije za obnovu planinarske kuće Jezerce (koju bosansko-hercegovački planinari i alpinisti najviše trebaju i koja je već skoro pod krovom), te lavinom koja se sručila na dom Stanare. Na slijedećem skupu (O, nee... opet na Stanare?!?) razmatrana je tema "Razlika između planinarenja Internetom i planinarenja "in vivo", te masivnim pirotehničkim efektima. Radi ispoljavanja tolike količine energije... 

Okvir za samit zonzona 2007: Stub Crnopoljskog Osobca (Sfinga) i Kosi kamin u Sivadijama

...dogovoreno je da se ovaj samit na Prenju na temu "Šta je zonzon i kako to postati " kao i svi naredni ubuduće održavaju u posebno kontrolisanim uslovima. Naime, svako je dužan da, prema potrebama i mogućnostima, obezbjedi određenu količinu "samokontrole".
Dobro, da ne skrećemo s teme, šta smo htjeli reći ovim kratkim povjesno/historijskim osvrtom, u trenutku kad duboko suosjećamo sa Sivadijama koje sunce dovodi do usijanja, a u njihovim vrelim kamenim njedrima cijuču i odjekuju šezdesete, sedamdesete, osamdesete, kao odjek čekića, cijuk klinova, eho povika...

Okvir za samit zonzona 2007: Zubac

Želimo reći (sad nakon sieste, u trenutku dok prenjski vrhovi neumitno ponovo tonu u veče i rumenilo kao kašičica u med od rumene kadulje, a nebo još jednom nudi "primirje" koje će, po običaju, odmah sutra prekršiti čim se dočepa sunca) da porijeklo tolike količine entuzijazma koji ispoljavaju zonzoni potiče iz one naizgled lomljive i osjetljive osobenosti i samosvojnosti, ali one koja se ne boji suočiti sa izborenom slobodom da bude upravo to! A da je slobodan i neukalupljen pojedinac najjača pokretačka snaga potvrđuje i sva ta energija koje jedan dio, sasvim neformalno i vaninstitucinalno, gradi planinarsku kuću u uslovima od kojih formalne planinarske institucije zaziru. 

Okvir za samit zonzona 2007: Samit prenjskih karanfila, alternativni skup koji se namjerno poklopio sa skupom zonzona

U tom toplom i mekom večernjem rumenilu, dok blagi povjetarac njiše glavice prenjskih karanfila na brijegu iznad nove kuće, a čitav svijet miriše na ljeto i planinu, institucije bilo koje vrste, od porodice do mahale i partije, od škole do kafane i bogomolje (uključujući i planinarske organizacije), bez pojedinca i njegove individualne motivacije doimaju se kao šuplje ljušture. Samit zaključuje: dolazi vrijeme zonzona, a kalupi, norme i obrasci prema kojima nas institucije na ovim prostorima oduvijek pokušavju oblikovati, odlaze u vječna lovišta. Zonzon je biće koje je ponovo uspostavilo vezu sa samim sobom. Osjećate li se i vi tako, dobrodošli u svijet zonzona!