Zona sumraka - Barni do pod Lupoglavom (Foto: Esref von Dobrinja)
Pošli smo - išli smo - došli smo. E, tu priču nećete čuti ovaj put, prvo zato što su zonzoni prerasli taj stil. Drugo... hm, drugo, zato što nema ove zadnje faze jer nisu stigli tamo gdje su pošli (nek je živa glava). Prepustite se ugođaju: orgijama vjetra i vatre, ledenih gelera i dahu bijele smrti, zbog čega se ujutro nikome nije išlo na vrh Lupoglava. I ne opterećujte se puno time kako im je bilo na terenu, sami su krivi
Dragi gledaoci (vi koji gledate Z-2000), a bogami i čitaoci (vi koji nešto i pročitate), od interesantog sa ovogodišnjeg memorijalnog uspona na Lupoglav na Prenju, izdvajamo:
- Glede Lupoglava ja odsad bojkotujem uspone dok se ne promijeni datum pogibije onih alpinista na početak marta... Dosta mi je uspona samo do Barnog dola i trčanja nazad kad vrijeme preko noći "prevrne"...
- Bilo nas je sedamdeset. Sedamdeset na jednoga! Nepravda, pa to ti je!
- Redžo iz štaba imao fratarsku kapu, kao, pozajmljenu sa snimanja filma "Ime ruže".
Vrijeme vs. nevrijeme. Nešto se očito pojeb... (Foto: Haris Bašić)
- Nihad stavio gojzerice pod noge dok je spav'o i iste se, naravno, smrzle (gojzerice, ne noge)...
- Nihad (opet) iz razumljivih razloga (smrznute gojze) prvi objavio opću bježaniju sa lica mjesta, prema zoni visibaba, tj. prema dole. Za detaljnije informacije obratiti se na esref von dobrinja.b'a.
Početak orgija!!! (Foto: Haris Bašić)
- Jedan beograđanin, kad su ga budili ujutro da se krene na Lupoglav, promolio glavu kroz vrata šatora i zabezeknuto izjavio: "U bre, pa nama Rade nije spominjao da će da bude ovakav vetar!!! Mi ne idemo!!!'' i vratio se u šator.
- Otkrilo se da moj supatnik u šatoru, dr. Tigran, pati od klaustrofobije koja ga je natjerala da u 1h noću izleti u čarapama iz šatora i pomahnitalo počne otkopavat isti iz snijega ''jer ga pritišće u facu''.
Da ne bude zabune: Ovo nije snijeg koji pada već ledena zrnca koja vjetar podiže i nosi. (Foto: Haris Bašić)
- Dva najveća člana ekspedicije (iz Visokog, suho meso odhranilo) su spavala u najmanjem šatoru, al' haj' što su spavali u najmanjem šatoru, nego što su umjesto jastuka pod glavu stavili DEREZE i to naopako...
- Ja zaključio da su u prethodnom životu bili fakiri.
Ovdje je vrag odnio šalu... (Foto: Haris Bašić)
- One naše komšije, neki par iz Beograda, su nekako predurali ovo, cijelo vrijeme skladno i harmonično se voleći, da bi se, kad je sve prošlo i mi već sišli u sunce, posvađali.
- Moja sklopiva testerica je bila apsolutni hit uspona, omogućivši nam da isječemo pola šume na Barnom dolu nebil' se ugrijali... Hvala OBI, hvala Keno.
- Nemojte nas prijavit Šumariji.
Gorska Služba Spasavanja: Narode, spasavajte se kako znate i umijete... (Foto: Haris Bašić)
- Keno, Keno... On je prvi počeo nositi testeru u planinu, što svesrdno preporučamo svima, obavezno nabavite jednu i...
- Glede pitanja GSS-a, posao je uglavnom na sebe preuzela Azra, koja je ranjenog visočaka haman
snijela sa Grabovčića, ponijevši pritom i njegov ruksak, a Dejo njegovu vreću i jaknu.
Šta to ja radim ovdje... u gluho doba noći... dok zidovi šatora luđački igraju oko mene, a dah bijele smrti ledi po zidovima... (Foto: esref von dobrinja)
- Zonzonima širom svijeta koji nisu bili gore, vjerojatno se poprilično štucalo dok smo mi skakutali oko vatre, al' nemojte šta zaaaamjerit', nismo imali šta drugo pričat tolk'o vrijeme, pa smo morali malo tračat.
- Haris: Bio je i Gafić i još neki alpinisti. Dugo smo bili pod grebenom i kontali šta raditi. Gafić je ubjedio još 2-3 alpinista, među njima i Simaru, da krenu na uspon. Nije prošlo ni pet minuta kad vidim Gafića i Simaru, silaze...
- Odmah je svima bilo lakše.
Jedan od rijetkih trenutaka kad je... "babo bio trijezan". (Foto: Haris Bašić)
- Ja, i glede pitanja kolko je bilo hladno: Pa, ilustracije radi, ja sam skuhao supu i nasuo je vruću u profi termos bocu da ujutro imam šta toplo popit prije polaska. I guess what: supa je ujutro bila HLADNA k'o led, da ne kažem smrznuta... Bilo je priiiiiiiiiiiiiiiilično hladno u šatoru, mislim...
- Pametnom bi čovjeku jednom bilo dosta, a ne već nekoliko godina ovako...
Jao, ne osjećam gojzerice! Smrzle mi se! (Foto: Chupo)
- Veterani Braca i Zdravko su zaključili da je ovo najmasovniji zimski pohod na Lupoglav do sada. Najverovatnije je to bio najmasovniji skup asketa koji se više vole patiti nego sjedit kući i uživat.
- Nona: Pa još dereze pod glavu... Ajaj!!!
- Zelena Glava je poslao ferman: U životu je najvažnije ostati živ, sve ostalo se "nakurika".
- Eto tol'ko... na žalost nismo imali priliku za pravo penjanje koje bi vjerojatno donijelo još mnogo interesantnih događaja.
1- Pogled na Lupoglav 2- Pogled na visibabu (Foto: Chupo & Haris Bašić)
- Zone-2000: Još ovo (spričavamo se): Hvala svima vama koji ste potegli iz Sarajeva, Mostara, Tuzle, Visokog, Zavidivića, Širokog Brijega, Posušja, Gornjeg Vakufa, Vlasenice, Beograda, Osijeka.... zamislite kako bi se Esref von Dobrinja osjećao zalutalo da je sam morao ići gore po ovakvom nevremenu.
I nije valjda sve bilo tako crno, zar nisu visibabe bile bijele..!?
Memorijalni pohod Lupoglav (2102m) organizuje se svakog februara u spomen Iliji Dilberu, Ziji Jajatoviću i Miloradu Stjepanoviću, koji su poginuli februara 1970 prilikom prvog zimskog osvajanja Lupoglava. Ove godine zbog izuzetno jakog vjetra, magle i prilično niske temperature (-9C do -12C) niko od učesnika nije se uspio popeti na vrh. Faruk Zahirović Braco, veteran alpinista i visokogorac, koji je osobno poznavao momke, ispričao je učesnicima pohoda priču o tragediji na Lupoglavu i potrazi za poginulima.
Esref von Dobrinja, Haris Bašić, Chupo, feb. 2006