Konjička Bijela - početak uspona i kraj spusta. U pozadini (desno) impresivni
dvotisućnjak Velika kapa (2007m)

Pazi ovo: "Most probably this is the first descent with the skis from Mali Osobac to Konjička Bijela after the war" Dobro to, ali ovo: "...skiing down was a real "ćeif". Treba li komentar!

On the 4th April 2005, Durmo and Co., the Extreme Sports Club Scorpio, climbed the Mali Osobac on a winter ascent. We started from Konjička Bijela, reached the Skok Pas and then from here the peak of Mali Osobac (on the left in the background).
________________________

4. aprila 2005 Durmo i Massimo (klub ekstremnih sportova Scorpio) sa jednom grupom penjali su u zimskim uvjetima* vrh Mali Osobac (oko 2000m) na Prenju. Krenuli su iz Konjičke Bijele, preko prevoja Skok (1450m), pa odatle vrh Mali Osobac.

*Napomena: Da bi se neki uspon i zvanično smatrao zimskim, mora se izvesti u okviru kalendarske zime.

Prevoj Skok (1450m), sjevercu izloženo mjesto.
Lijevo: preko 500m visoka zapadna stijena Malog Osobca

It was a very sunny and relatively cold of April. The snow, on the north side was still frozen and crampons were required. It took the group around 5 hours to reach the top.
________________________

Bio je veoma sunčan i relativno hladan aprilski dan. Snijeg na sjevernim padinama još uvijek je bio smrznut i dereze su bile neophodne. Grupi je trebalo oko pet sati da dosegne vrh Malog Osobca.

Srmina pod Malim Osobcem - situacija kad "žeže" i
iz neba i iz snijega

The vertical climb was almost 1500 meters. The group climbed up with the skis and crampons on difficult ground. Two of the participants carried up the skis and skied down from the top of Mali Osobac to the car.
________________________

Ispenjana visinska razlika iznosila je gotovo 1500m. Za uspon su korištene skije ili dereze u težoj podlozi. Dvojica u grupi su iznijela skije na vrh Malog Osobca i skijala sa vrha nazad do auta.

Na vrhu Malog Osobca (cca 2000m), u pozadini Veliki Osobac (2099m). Između njih je zimi atraktivan greben, prvi put traverziran sedamdesetih

A little rest on the top, while waiting to put on the skis. Hopefully there will never be a ski lift here.
________________________

Mali odmor na vrhu prije nego ćemo staviti skije na noge, s nadom da ovdje nikad neće biti napravljen ski-lift.

Neposredno nakon starta. U ledu, situacija zna biti prilično "extreme", pogotovo zbog nekoliko kamenih stepenica dole niže.

Most probably this is the first descent with the skis from Mali Osobac to Konjička Bijela after the war. Snow conditions were perfect and skiing down was a real "ćeif".
________________________

Ovo je najvjerovatnije nakon rata prvi spust na skijama sa Malog Osobca do Konjičke Bijele. Sniježni uvjeti su bili idealni i spust je bio pravi "ćeif".

Massimo: "...skiing down was a real "ćeif". Treba li drugi komentar.

Bjelašnica, Jahorina, Vlašić..?
No, Prenj!!! The Bosnian Himalaya, a paradise to discover for tour and back country skiers... And this is Bosnia too!!!
________________________

Bjelašnica, Jahorina, Vlašić..?
Ne, Prenj!!! Bosanska Himalaja, neistražen raj za turne i "back-country" skijaše... I to je Bosna.

Stefan i "ćeifing" u pravcu prevoja Skok, negdje oko pomenutih  "stepenica"

The expedition was composed of Edin Durmo, Stefan Priesner, Vernon Bayliss, Martin Cooper, Peter Oholm, John Stauffer and Massimo Moratti.
________________________

Ekipu su sačinjavali: Edin Durmo, Stefan Priesner, Vernon Bayliss, Martin Cooper, Peter Oholm, John Stauffer i Massimo Moratti.

Kometar Z-2000: Prenj je, zbog specifične "alpske" konfiguracije, uvijek bio Interesantan za skijaše ekstremce. Neiscrpne su mogućnosti koje nude prenjski vrhovi kad je u pitanju ekstremno skijanje, a moguće je uz pogodne sniježne uvjete odskijavati gotovo bez prekida i visinske razlike od preko 1500m, dobar dio u extreme-maniru.
Izuzev rijetkih tragova u nekim dokumentima i publikacijama, informacije vezane za ekstremno skijanja u nas svode se uglavnom na "usmenu predaju". (Najraniji trag seže u 1940, gdje se navodi interesantan termin "alpinističko" skijanje, vezan uz ime J. Sigmunda).  Bez obzira na to, nadamo se da će ova interesantna disciplina dobiti zamah i da je ovaj prilog podsticaj na djelovanje u tom pravcu.