Pogled sa Čvrsnice na Prenj (lijevo), Velež (u sredini) i dolinu Neretve. Foto: Gorsky

Iz tiska je nedavno izašla knjiga na češkom "Bosna i Hercegovina i Crna Gora", čiji su autori Mirsad Salihagić Gorsky i Jakub Hloušek. Poznavajući Gorskog nije nikakvo čudo što je poseban akcenat dat na prirodne vrijednosti ovih područja. Dajder da vidimo kako to Gorski veze :-)

PLANINA PRENJ
(odlomci iz knjige Bosna i Hercegovina i Crna Gora u izdanju NAKLADATELSTVI SKY iz Ostrave (Češka ) http://www.treking.cz/ )

Priču o Prenju počet ćemo stihovima francuskog filozofa Jean - Jacqesa Roussseaua o planini "...čini mi se da čovjek koji se uzdigao iznad mjesta običnog življenja začudi se običnim osjećajima. Čim se više približavamo eteričnim predjelima, to je čovjekova duša bliža svojoj prvotnoj čisoći. Ozbiljan si, a nisi melankoličan; tih si a ne bezosjećajan; zadovoljan da postojiš i misliš; sve prevelike želje se spuste na dno srca, lako i slatko ti je pri duši..."
Prenj je najljepša, najatraktivnija ali i najsurovija planina u Bosni i Hercegovini. Smještena je u srcu dinarskih planina, u sjevernom dijelu Hercegovine. Prenj leži u luku, sa sjeverozapada, rijeke Neretve od Glavatičeva kod Konjica do Bijelog Polja kod Mostara, a sa jugoistočne strane je omeđen planinskim masivima Veleža (1969 m), Crvnja (1921 m) i Visočice (1964 m). Okružuju ga prirodna i vještačka jezera: Boračko, Jablaničko, Grabovičko, Salakovac kao i rijeke Neretva, Ljuta, Neretvica, Bijela i Drežanka.
U podnožju planine se nalaze tri grada: Konjic, Jablanica i Mostar iz kojih vode markirani putevi do planinarskih objekata i visova masiva. Indikativno je da gotovo svi prilazi Prenju počinju iz kanjona: konjičke Bijele, Idbra, Šanice, mostarske Bijele, Potoka... Pored magistralog puta M-17 su mnogobrojni šumski putevi, dobro uređeni, koji vode do planinskih dolina, sa kojih se polazi u centralni dio planine. S terenskim vozilima ti pravci su iz Konjica preko Boraka do Ruišta u dužini od 35 km (Borci - Ruišta 22 km), zatim iz Konjica preko Rapta u dolinu Tisovice 25 km, iz Konjica preko Boraka na vrh Borašnice 25 km. Iz pravca Jablanice preko potprenjskih sela do ispod vrha - Cetine 25 km. Sa magistralnog puta M - 17 od mostarske Bijele preko Varde na Glogovo ispod vrha - Veliki Prenj 24 km.

Pogled sa Čvrsnice (zumirano, obj. 200mm) na centralni dio Prenja i lanac Vjetrenih brda sa dvotisućnjacima Otiš, Zelena Glava, Botini, Ovča i Lupoglav. Foto: Gorsky

Planina Prenj spada u visoke planine BiH. Njen najviši vrh je Zelena glava - 2155 m. "Odlikuje se osobitim tipom karsta, dolomitičnim karstom". Za vrijeme ledenog doba Prenj je bio pod ledom iznad 1500 metara visine. Tu su bili glečeri: Otiš 5 - 6 km dužine, Tisovica 4 - 5 km, dolinski valov Bijele, Kantarski cirk i dr. Danas se vide ostaci mutonirane stijene, cirkni odsjeci i najmoćniji najniži morenski bedemi Tisovice na 1200 m visine. (To su najniži bedemi u Dinarskim planinama.)
Prenj se odlikuje lijepim vrhovima, vijugavim zubčastim grebenima, velikim plazinama, kotlastim cirkovima širokog dna i stmih strana. U kanjon Neretve Prenj se spušta djelimično strmim odsjecima po 700 - 800 m visine, a prema Boračkoj dragi ima blagi pad. "Sav greben je sastavljen iz drskih oblika visokih planina, koji su u vrlo lijepe grupe kombinovani, tako da je Prenj najljepša planina BiH". Neki vrhovi ove gorostasne planine zaobljeni su i pokriveni klekovinom pa se zato i zovu Zelene Glavice. Između njih su mrežaste vrtače ispunjene snježnicima. U pozno ljeto, čak i sušnih godina, vide se ispod najviših vrhova (Lupoglava, Zelene glave i Otiša) snježnici, okrenuti sjeveroistoku. Tu ima jama u kojima se nalazi vječni led.
Vazduh je na ovim visinama vrlo čist, temperatura relativno niska, a sunčani zraci jaki, vidik osobito prostoran. Vrhovi Prenja su interesantni i privlačni za planinare koji vole da posmatraju pejsaže išarane bijelim snijegom i zelenilom klekovine. Ispod njih se vide pojasevi četinarskih i listopadnih šuma, kanjoni Neretve, Drežanke, Doljanke, Čvrsnica, Čabulja, Velež, Bjelašnica, Zelengora, brdo Humine i Jadransko more. Pogled se pruža stotinama kilometara i nestaje ga u daljini.
Vrh je najveća draž planine. Ko ne dođe na njega, ne zna za ljepote Prenja. Sve to ostaje u nezaboravnom sjećanju posjetilaca ove hercegovačke planine.

Impresivni vrh Cetina (originalno Cvitina), gledano iz Jablanice na Neretvi. Foto: Gorsky

KLIMA NA PRENJU

Klima Prenja je najčudljivija i najhirovitija, tako da su nagle promjene vremena ponekada gotovo trenutne. Za vrijeme nepogoda munje osvjetljavaju vrhove Zelene glave, gromovi se slivaju u jedinstvenu kanonadu. Tutnjava odzvanja niz dolinu Boračkog potoka sve do Boračkog jezera. I kada se sve to iznenada utiša kao što je i počelo, pred nama se ukaže divno ogledalo jezera, zeleno i prozirno. Na Prenju je 19. augusta 1949. godine osvanuo lijep sunčan dan. Dvije studentkinje iz Slovenije, članovi planinarskog društva "Kranj", Ada Modić (rođ. 1916) i Marica Hribar (rođ. 1925), krenule su sa Boračkog jezera ka planinarskom domu "Jezerce". Oko 15,00 sati oblak je prekrio planinu i nastala je provala kiše. Hladan vjetar počeo je da puše strahovitom brzinom donoseći ledenu kišu i snijeg. Temperatura se spustila na 0 stepeni. U tom trenutku strašne mećave dvije studentkinje bile su nadomak planinarskog doma "Jezerce". Ali, zahvaćene panikom, skrenule su sa pravca i počele lutati po planini. Hladno nevrijeme bijesnilo je planinom. Studentkinje su bile u ljetnoj opremi. Poslije dva sata mećava je prestala noseći u smrt dva mlada života. Aprila 1954. godine Anton Skreb, student iz Zagreba, od nevremena je nastradao na Prenju, u Vlasnom dolu, tik do doma "Jezerce". 1962. godine na Prenju su poginule sestre Kezić. 14. februara 1970. godine iz planinarskog doma "Jezerce" krenula su na prvo zimsko osvajanje Lupoglava (2102 m) trojica hrabrih planinara-alpinista: Ilija Dilber, Zijo Jajatović i Momčilo Stjepanović. Tog dana nemilosrdna snježna lavina snijela je s vrha Lupoglava i uništila ovu trojicu mladih alpinista. Kad se snijeg otopio, u kamenom amfiteatru Barnog dola pronađeni su 11. jula 1970. godine.

Na klimatske osobine Prenja utiču blizina mora, reljef i nadmorska visina. Do južnih strana planine dopiru uticaji izmjenjene mediteranske klime, koja prodire uz dolinu rijeke Neretve skoro sve do Konjica. Nadmorska visina znatno utiče na klimatske osobine planine. Na Prenju se prema visini, izdvajaju tri kata reljefa: niski dolinski, srednji kraški i visoki glacijalni. Ovi se katovi razlikuju u pogledu klimatskih osobina a naročito temperaturnih. Planinski vrhovi sa sjevera sprječavaju prodiranje hladnih masa iz unutrašnjosti kontinenta, ali isto tako i mediteranskih strujanja u unutrašnjost. Takvo sukobljavanje različitih vazdušnih masa izaziva česte i nagle promjene vremena. Prenj je kao kuća na vjetrometini.

Dolina Tisovica. Iza šumovite morene na dnu doline nastavlja se dolina Idbar, ali 1000m niže. Foto: Gorsky

DOLINE NA PRENJU

Tisovica

Tisovicu sa sjevera okružuju mjestimično strmi odsjeci Velikog brda (1865 m) i Djevojačkog kuka (1506 m), od jugozapada greben Kantara (1886 m), sa istoka Konjička Bjelašnica (1909 m) i greben Velika kapa, a od juga Otiš (2098 m) i Zelena glava (2155 m). Tisovica predstavlja preglacijalnu slijepu dolinu dužine od 5 km, širine od 1 km, pravca pružanja sjeverozapad-jugoistok. Dolina Tisovice je u ljetnim danima prekrivena planinskom travom kroz koju mjestimično žubori sočnica i voda sa tri izvora: Zagon, Novak i Vruci. Prema zapadu se iz doline dižu do 500 m okomite litice Kantara, prema sjeveru Djevojački kuk, a prema istoku padine Bjelašnice obrasle gustom šumom pretežno sastavljenom od munike - pinus leucodermis, dok je prema jugu snježnik Otiša u dnu cirka dugačak oko 80 m, a širok 40-50 m, i vrhovi Zelene glave prekriveni zelenom klekovinom koji ovoj dolini daju romantičan i veličanstven izgled.

Vlasni do i Velike bare

Vlasni do i Velike bare čine jednu uvalu, koja je između Otiša, Osobca i Taraša, mjestimično ograničena strmim odsjecima. Vlasni do ima karakter slijepe doline. Preko sedla Prijevorca uvala je otvorena prema jugu Bijelim vodama, a jugoistoku prema Crnom polju. Po uvali je mreža dolomitičnih glavičastih vrhova i izvijuganih rtova obraslih zelenom klekovinom. Ponegdje iz ovog zelenila vire crvene stijene jurskog krečnjaka i pješčara kao pupoljak proljetne ruže.

Crno polje

Crno polje je sastavljno od dvije uvale različitog pravca sjeverozapad-jugoistok i sjeveroistok-jugozapad. Dno uvale leži na visini od 1320 m, a prečaga između njih je 1420 m. Dakle, Crno polje je velika karsna uvala između Osobca s jedne i Sivadije s druge strane. Sastavljena je iz bijelog trošnog dolomita. Crnopoljska uvala je prekrivena plitkim vrtačama raznih nepravilnih oblika, u kojima se nalaze dvije lokve sa snježničkom vodom, a između njih su niski, glavičasti, obli vrhovi u obliku prečaga. Tu su i izvori žive vode Česma i Lokvice. U ljetnim mjesecima po Crnom polju bujna planinska trava i zelene šume čine uvalu svježom i prijatnom.

Bijele vode

Uvala Bijele vode leži jugozapadno od sedla Prijevorac, a njezino dno je na visini nižoj od 1500 m. Glacijalni oblici utvrđeni na Bijelim vodama i to drumlini, komčići, bočne i čeone morene, koje dopiru do visine od 1420 m. Postojanje lednika na jugozapadnoj strani Prenja dokazuju i velike plavine od fluvioglacijalnog nanosa na sjeveroistočnom obodu Bijelopoljske kotline, na izlazu Velike drage koja leži u podnožju Bijelih voda i Klenove drage koja leži u podnožju Grušče.

Lučine

U pravo Prenju nalazi se karsna uvala Čemerni do, u koju se ogromnim odsjecima spuštaju visoki vrhovi Lupoglava (2102 m) i Eraća (2035 m). Vijugavi uzani Čemerni do sastavljen je iz mnogobrojnih vrtačastih ulegnuća, bez normalnih vrtača. Nema tu tipskih vrtača i škrapa. Sličan je po oblicima alpskim krečnjačkim visoravnima, kao Dahštajnu. Ova karsna uvala produžava se u suhu dolinu Lučine. Ispod Lupoglava i Ovče u cirkovima okrenutim sjeverozapad bio je lednik. Lednik je prelazio preko prečage i spuštao se u uvalu Lučine krećući se prema sjeverozapadu preobratio je u valov. I dalje nastavljajući svoj put prema zapadjugozapadu, zaoblio je prečagu i završavao se na strmoj padini, kojom su Lučine rastavljene od doline Mostarske Bijele. Od Lupoglava dubokom dolinom potoka Bijele otvara se prolaz u dolinu Neretve. Krajnji sjeverozapadni greben Prenja sastoji se iz Kantara, Velikog brda, Cetine i Velikog Prenja.

Glogovo

Najzapadnije dijelove Prenja čini prostrana niža visoravan Glogovo, koja se postepeno spušta od Cetine (1992 m), Velikog Prenja (1916 m) i Keraća (2019 m) na istoku, do kanjona Neretve na zapadu. Sa sjevera i sjeveroistoka ograničena je Glogošnicom, a sa juga i jugoistoka Bijelom. Visoravan Glogovo ima nadmorsku visinu od 1110 m, do najvećeg vrha Vidova (1451 m), dužinu 7 km i širinu 4 km. Podijeljena je na Stajski, Vidovski i Jasenjski gvozd.

Kroz dolinu Velike bare otvara se pogled sa jugoistoka na najviši vrh Zelenu glavu i Otiš, šiljak desno. Foto: Gorsky

JEZERA NA PRENJU

Jezera - gorske oči su na velikim nadmorskim visinama, u bespuću, u neprohodnim šumama, u golim krševima, skrivena od očiju ljudi u još neotkrivenim prirodnim ljepotama planinske divljine. Ta razbacana jezera po planinskom bespuću imaju svoju posebnu draž. U srednjem katu kraškog reljefa u vrtači ispod Otiša, nalazi se malo jezerce, koje dobiva vodu iz izvora Jezero na obali. U Tisovici su Gornje i Donje jezero, za koje možemo reći da su povremene lokve, koje se obrazuju u jesen prilikom maksimuma padavina i u proljeće prilikom topljenja snijega.

Boračko jezero
Između gorostasnog kanjona Neretve i zupčastih vrhova grebena Prenja, u njihovu sklopu, leži skriveno Boračko jezero, dragulj planine, pravo kružno zeleno ogledalo, kao da ga je ljudska ruka stvorila. A kad sunce zalazi, blistava kupola vrhova Prenja ogleda se u plavetnilu Boračkog jezera, čije se boje stapaju u jednu jarko crvenu. Tu mirnu jezersku površinu naruši jedino igra pastrmki u predvečerje.
Boračko jezero nalazi se na sjeveroistočnoj strani u masivu planine Prenj. Kotlina u kojoj se formiralo jezero ima ljevkasto-amfiteatralni oblik. Jezero leži u donjem kraju Boračke drage i pruža se od sjeverozapada ka jugoistoku. Okruženo je sa jugozapada pošumljenom Crnom Gorom (1595 m), sa istoka Tranjinom (1055 m), sa jugoistoka Košutom (490 m), sa sjevera ga odvaja od Boraka strmi Krstac (700 – 800 m).
Okolina Boračkog jezera izgrađena je od dolomita i dolomitiziranih krečnjaka, te je u tom kraju razvijen kraški proces. Nadmorska visina jezera iznosi 397 m. Prema narodnom kazivanju jezero je nastalo poslije velike nepogode, koja je bjesnila nekoliko dana nad ovim krajem.
Dužina jezera - 762 m, širina - 408 m, dužina obalske linije - 2.400 m. Površina Boračkog jezera rijetko je kad mirna. Okružuju ga divne listopadne šume, nešto dalje ima i četinara. Krošnje borova imaju oblik kišobrana. Do Boračkog jezera vodi asfaltirani put iz Konjica u dužini od 21 km. Na jezeru postoje manje kućice - bungalovi za iznajmljivanje, mogućnost postavljanja šatora kao i iznajmljivanje soba od lokalnog stanovništva. U turističkom naselju za vrijeme ljeta postoje prodavnice živežnih namirnica i pošta. Za kamp otvorenog tipa određen je prostor na desnoj obali Šištice. Restorani, opskrbni i zabavni objekti locirani su u prostoru centralne plaže

Ogromni glacijalni cirk Poljica nalazi se na jugoistočnoj strani ispod vrhova Lupoglav 2102m (lijevo) i Erač 2088m (desno). Foto: Gorsky

PRENJ - REZIME

Prenj kao najljepša planina u BiH, predstavlja svojevrstan izazov, planinarima i alpinistima, i nudi bogat sadržaj aktivnosti. Od izazovnih pješačkih tura, alpinističkih uspona, skijaških i snowboard tura, raftinga u njenom podnožju, obilazaka i kupanja u planinskim jezerima, slobodnog sportskog penjanja do istraživanja raznovrsne flore ovog podneblja. Prenj je išaran dolinama i kanjonima, izuzetnim vrhovima i liticama. Predivne doline Tisovice, Lučina Barnog dola, Glogova, Štirnog dola, Poljica, Crnog polja, Vlasnog dola, Velikih bara, Bijelih voda, Rapta, tvore svojevrstan mozaik oko kanjona konjičke Bijele, Idbra, Šanice, mostarske Bijele.

Prenjski vrhovi: Zelena glava, Otiš, Lupoglav, Osobac, Herač, Ovča cijelom ovom dekoru daju neslućeni sjaj i šarm. Pristupni putevi nikada, kao sada, nisu bili prihvatljiviji za obilazak planine, što se očituje masovnijim dolascima, kao zadnjih godina. Planinske pašnjake ponovo su zaposjela brojna stada, preko ljeta, te to uljepšava kompletan ugođaj.

Blizina Neretve - rafting, Jablaničkog i Boračkog jezera, jedrenje na dasci te skuteri i brodice, brojni kampovi tik uz jezero, prosto vas mame u posjetu, a ako tome dodamo kanjone Rakitnice, Bijele i Drežanke te blizine planina: Bjelašnice, Visočice, Čabulje, Igmana, imamo i te kako bogat izbor za sve sladokusce prirodnih ljepota.