Današnji plan je bio posjetiti najviše vrhove planine Šćit (Šćit 1781mnv) i Kruščica (Luška 1673 mnv). Po karti dvije planine, a na terenu je sve kao jedna.
Krenuli smo prilično kasno za ovako dalek put. Do polazne tačke nam je trebalo više od dva sata vožnje. Iz Sarajeva ka Busovači, onda lijevo ka izletištu Tisovice. Nedaleko od rampe počinje prilično dobar makadamski put koji vodi do skijališta Pridolci, odakle se spusti u Luke do riječice Kozica. Tu smo na proširenju, kraj jedne napuštene kuće, parkirali auto i krenuli putem uzvodno uz riječicu Kozica. Na satu je bilo 11.30, što je prilično kasno za jednu turu po nepoznatom terenu. Ipak, po informacijama koje smo uspjeli skupiti ne bi trebao biti problem se vratiti do auta prije mraka.
Nekih 200 metara uzvodno smo prešli preko riječice i krenuli strmim šumskim putem u pravcu zapada. Staza do vrha Šćit nije markirana ali se cijelo vrijeme ide širokim šumskim putevima tako da orijentacije (ako isključimo mnogobrojna raskršća) nije problem. Put je u početku blatnjav i vrlo strm pa smo krenuli malo laganijim tempom. Oko nas lijepa šuma, prošarana jesenjim bojama. Nebo je vedro, ali guste krošnje ne daju suncu da nas ugrije. Penjemo se sjevernom stranom i bilo je prilično hladno, oko 4°C.
Relativno brzo smo došli do Osojskog potoka, koji se u ravnoj liniji preko bezbroj kaskada spušta niz padinu i prelazi preko puta. Dugo nisam vidio ljepši potok. Kako ga pređosmo na putu se poče pojavljivati sve više snijega i samim tim je postajalo sve hladnije. Mnogobrojne lokvice koje su prekrivale put cijelom širinom su bila zaleđene, a nakon nekih 1500 mnv put je bi skroz prekriven snijegom. Ovo baš i nismo očekivali. Snijeg je bio težak i mokar, sa ledenom korom na vrhu tako da je bilo prilično nezgodno hodati. Osim toga, na sjevernoj strani borova su bile 20cm debele nakupine snijega i leda koje su padale po stazi tako da je ovaj uspon bilo kao ruski rulet. Što je najgore, jedan veliki medo je neposredno prije nas šarao tom stazom, pa kad snijeg sa borova padne svaki put smo se trzali misleći da je medvjed u blizini :)
Kako smo se više približavali vrhu na stazi je bilo sve više oborenih stabala, vjerovatno od jakog nevremena. Šuma je bila potpuno devastirana, pogotovo sami vrh. Šćit 1781mnv je vrh obrastao gustom šumom i sa njega se od drveća bukvalno ništa ne vidi. Sada je bio pokriven snijegom i u užem krugu vrha je bilo desetine oborenih stabala. Trigonometarski kamen, za koji znamo da postoji na vrhu smo tražili nekih 15-ak minuta ali nismo uspjeli. Vjerovatno je zatrpan ispod nekog stabla ili snijega. Pošto je i na tom dijelu svakih 20-ak sekundi uz jak zvuk lomljenja grana padao led sa borova nismo se htjeli više zadržavati. Spustili smo se sa vrha stotinjak metara u pravcu sjevera, na jednu čistinu gdje je bilo malo jezerce i umjesto na vrhu tu napravili ovu panoramu.
Ovdje je bilo dosta toplije jer smo bili na suncu pa smo napravili i kraću pauzu za ručak. Bilo je tri sata i nismo imali baš vremena za ljenčarenje. Krenuli smo dalje kroz šumu u pravcu sjevera ka Kruščici i njenom najvišem vrhu Luška. Kao što već na početku rekoh, na terenu ovo izgleda kao jedna planina. Poslije dvadesetak minuta probijanja kroz šumu i preskakanja oborenih stabala konačno smo izašli na čistinu. Prvi put smo mogli vidjeti horizont oko nas. Spustili smo se sa Šćita u sedlo Poljana i krenuli sa blagim usponom ka Luški 1673 mnv. Sami vrh se nalazi na rubu šume i nije obilježen.
Napravili smo još jednu kratku pauzu, grijući se na posljednjim zrakama sunca. Dalje je usljedilo spuštanje preko Luških staja do puta koji vodi nazad u Luke. U pitanju je široki makadamski put, koji je u odličnom stanju tako da se sa autom sigurno može izaći na ovaj lokalitet. Sada smo mogli malo brže hodati trudeći se da što više puta pređemo prije potpunog mraka. Na jednoj velikoj serpentini smo uočili široki šumski put koji ide ravno nizbrdo i presjeca je, tako da će nam uštediti dosta vremena. Pošto prolazi ravno kroz šumu, morali smo odmah upaliti čeone lampe. Ovaj put je bio dosta strmiji, ali nam je sigurno uštedio 2-3 kilometra. Pred sami kraj se uključio na onaj kojim smo jutros prošli, tako da smo kod auta bili negdje oko 7 sati. Ostalo je još samo da se raspakujemo i da lagano krenemo ka Sarajevu.
Iako je tek polovina oktobra, ovo nam je bila prva ovosezonska zimska tura. Smrzli smo se, prtili smo snijeg, umorili se, ali najviše od svega uživali u svakom njenom segmentu.
Galerija slika (potrebno je malo vremena da se galerija učita)
- Min Elevation
- 1193 m
- Max Speed
- 5.4 km/hr
- Max Elevation
- 1775 m
- Average Speed
- 1.61 km/hr
- Total Elevation Gain
- 724 m
- Total Distance
- 12.13 km
- Total Elevation Loss
- 724 m
- Total Time
- 7h 32m 32s
Waypoint/Placemark Details
| # | Elevation | Distance | |
|---|---|---|---|
| 1 |
Luke
|
1233 m | 0 km |
| 2 |
Kozica
|
1249 m | 0.22 km |
| 3 |
Osojski potok
|
1372 m | 1.26 km |
| 4 |
Šćit, 1781 mnv
|
1771 m | 2.67 km |
| 5 |
Luška, 1673 mnv
|
1719 m | 5.09 km |
| 6 |
Luške staje
|
1557 m | 5.68 km |
| 7 |
Poljanski potok
|
1480 m | 6.47 km |
| Values not available in the file may shown as 0. | |||
|
This track was downloaded 15 time(s). Please register/login to download this track. |
