Odvažni snimatelj, sa krpljama na nogama, u sred plahovitog Vrbasa.
Da nije lavina, sve bi bilo k'o u priči, zec bi bio zec, a vuk - vuk. Ovako, očito je da ni sa Zecom nema šale.
Mirso, Stipe, Rizvo i Mustafa otvaraju zimsku sezonu ovom reportažom iz marta 2005. godine. U svoj dnevnik uveli su jednu lijepu turu zimskog hodanja po Zec planini i Vranici. Ali, tura se nije desila zbog dnevnika, već zbog vas kako bi se uvjerili da ni "zec" nije kao što mnogi misle.
Iz sela Jelići udaljenog od G. Vakufa 20-tak kilometara, četvorica planinara su lagano krenuli uz Vrbas prema njegovom izvoru. Planirano je noćenje na Lukama, izvoru Vrbasa.
Pogled sa Šćita (1949m/nv) na Vitreušu (1919m/nv), Bakrene jame, Marine stijene, Obod i Gunjču gdje se nalazi trenutno najveće ležište kvarcita u BiH.
Osvanuo je predivan sunčan dan. Sigurni od lavina, "uživali" smo u njihovoj snazi i grmljavini (prije će biti što nas ne mogu dohvatiti) dok su se obrušavale niz padine vrletnog dijela Zec planine. Da nije njih, sve bi bilo k'o u priči, zec bi bio zec, a vuk - vuk. Ovako, očito je da ni sa Zecom nema šale.
Noćenje u planinskoj kolibi koja više liči na neku vikendicu nego na ono što stvarno jeste.
Ispred vrha Tikva 1949m/nv. Stari transverzalci (transferzala "POGORELICA-ZEC-VRANICA") znaju tačno gdje je to.
Ujutro ožegli smo preko vrhova, jer nismo smjeli sjeći padine ispod njih. Iz iskustva od prethodnog dana, tačnije zbog straha od zeca, izvinjavam se... ZECA, "put" nas je vodio samim vrhovima Zeca i Vranice. Vrhovi su se poredali kao stražarske kule, svaki slijedeći viši od onog prethodnog.
Snimak načinjen na vrhu Treskavica 2024m/nv
Vrhovima Šćita, M. Tikve, V. Tikve, Derala i Treskavice stigosmo pod Sarajevska vrata, tu nadomak Prokoškog jezera. Konak na jezeru, ali sad u pravoj vikendici, koje će je jednog dana a.k.b.g.d*. sve uklonit sa tog prelijepog mjesta.
*(ako bog da)
Sa Travničkih vrata pogledat je lijepo. Prokoško jezero sakriveno pod snijegom.
Kolibe zatrpane snijegom, jezero isto tako. Znaš da je tu negdje, ali ga nema. Lijepo ljeti, a još ljepše zimi, ma bolan nigdje žive duše da ti galami, nigdje auta, niti motorke da kolo vodi... Samo poneka mala ptičica svojim cvrkutom ili odvažni planinski gavran svojim cvrkutom... 'ajde, graktanjem, uljepšavaju prizor.
Zalazak sunca iz zečije perspektive!
Ujutro preko Travničkih vrata put nas vodi na Busovačke staje, Zlatan vrelo, Zlatan potok, Sebešić i kroz kanjon Bistričke rike nazad u G. Vakuf - Uskoplje. Ama, kući, bolan.
