Pogled iz pravca Žandarmerije na sjeverozapadnu stijenu Izgorjele grude (Zenički  smijer se nalazi u sjeveroistočnoj stijeni)

Ponavljanje Zeničkog smijera u Izgorjeloj grudi na Prenju. Da se ne zove Zenički zvao bi se Kameni spavači ili preciznije - Okamenjeni spavači. Zašto? Pa probajte sami dočekat zoru u stijeni sa petsto metara praznine pod nogama...

Sjeverna stijene Izgorjele grude sa ucrtanim smijerovima

Stijena Izgorjele grude jedan je od najvećih penjačkih izazova u bosansko-hercegovačkim planinama. Uz Veliki kuk i Mezića stijenu u Čvrsnici ovo je raj za sve extremizme, egzibicionizme, pikanterije, perverzije... Smijerove odlikuje prije svega dužina, a ništa manje eksponiranost i težina. Usponi su avantura bez premca, krv se pretvara u adrenalin, a parkinsonova napada akutno.

Haris Kalajdžisalihović napreduje u donjem dijelu stijene u Izgorjeloj grudi

Haris Kalajdžisalihović, Edin Zuhrić, Sead Muhić i još neki su se u najnovijoj povjesti ove grdosije uspješno hvatali u koštac sa njenim problemima. (Nakon ovoga ubjeđeni smo da će se za ta imena još čuti, ne samo na Z-2000). Po našoj ocjeni ovo je tek početak, a još je mnogo toga što se ima doseći da bi se nadgradilo ono što su u predratnom periodu uradili neki poput, recimo, Mukrima Šišića. No, nije frka!

Hare u po frke!

Nakon uspona u julu, kad je ponovljen Kavkaski smjer od strane Harisa Kalajdžisalihovića i Seada Muhića, krajem avgusta ove godine ponovljen je još jedan "klasični" u Izgorjeloj grudi - Zenički.
Smjer su prvi penjali Goran Gvozdenac i Jure Miljak 02.09.1982. god., nakon bezuspješnog pokušaja naveze Goran Gvozdenac i Zehrudin Isaković. Ocjena prvih penjača je: IV+, detalji V-, A0, 8 sati, visina 500 m, dužina 650 m.

Pogled iz smjera na suprotni dio penjačke arene Izgorjele grude.
Iza je Cetina (Cvitina) sa interesantnom sz stijenom

Nije lako, tj. teško je iliti zaj... Je li neko od vas probao penjati težine V sa 500m praznine pod nogama ili prespavati u stijeni sa isto toliko praznine pod nogama? Živo nas je interesovalo kako je to izgledalo u Grudi, ali Edin misli da nam natuknica "kameni spavači" dovoljno govori. Kad bolje razmislimo... ima tu nešto. Nego, da pustimo čovjeka da nešto kaže. Hajde Edine!
- Ulaz u smijer je u najnižem dijelu stijene Izgorjele grude, ispod velikog noža (hm?!) po smijeru Dilber-Zahirović. Kad se ispuca šest dužina, oko 200m udalj, razguliti pravo gore između Dileber-Zahirovića i Kavkaskog, evo detalja...

Edin Zuhrić - Autoportret u Zeničkom

Eh, jesu ovi alpinisti cjepidlake, deset metra lijevo, pet metara gore, malo koso ulijevo, malo koso udesno, tri metara pravo... Čovjek stekne utisak da se sve odvija na tri do pet metara visine i da se, kad god ti se ćefne može otić na kafu ili u wc. Da ne biste stekli taj utisak upućujemo vas na vizuelni dio reportaže, a detalje ste, vjerujemo, našli ispod slike linkovane na prvoj stranici priloga, sa ucrtanim smjerovima. Tako!
A sad brzo na gornju sliku. Woooovvvv!!!! Zgembo: Ih, da je ovo moj mali što bi dobio degenek.

Kameni spavači, negdje u svitanje...

Hajde ti, Edine:
- Kad smo stigli pod veliki stup u gornjoj polovici stijene, koji je vidljiv još iz doline... Eh, ovdje počinje naša varijanta - lutanje. Nastavili smo pravo gore jednu dužinu, potom pravo dole, tj. nazad za pola dužine. Nakon toga smo penjali lijevo na brid koji nas je izveo pod kamin gdje smo i prenoćili, evocirajući uspomene na djelo "Kameni spavač"...

Prva dužina narednog jutra...

Možemo zamisliti, fina lirika Kamenog spavača vjerovatno se tu noć u stijeni, sa petsto metara praznine pod nogama, ne računajući onu malu rupicu u kojoj su se tiskala i njihala dva smotuljka, dakle, ta fina lirika se, pretpostavjamo, pretvarala u košmar. Pjesnik bi vjerovatno ostao bez riječi kad bi znao u kakvom se brutalnom ambijentu njegovi stihovi oživotvoruju tj. dobivaju pravo značenje i težinu - kameni spavači. Ama koja poezija, penjanje ima "viši" smisao!

Ima li kraja više ovome...

Idemo dalje, situacija se usložnjava: drugi dan penjanja, neispavani, oteklih i poderanih prstiju sa moralom na crvenom... a vertikala narasla do neba. "Situaciju" jasno ilustruje i ova fotografija i naslov koji joj je Edin dao: "Ima li kraja više ovome". 
Edine, sve što je lijepo kratko traje!

Trenutak rađanja nove varijante u gornjem dijelu Zeničkog smijera

Inače vlada priličan interes (koliko smo mi sa Z-2000 u toku) i od strane penjača, i od strane drugih zainteresovanih, recimo bivših alpinista, alpinista u dijaspori, novinara i sličnih radoznalaca, za ono što se dešava u ovim stijenama. U principu se nije dešavalo mnogo (ili nam je to promaklo, mada smo jedno oko stalno držali na ovoj tačci). Sve do nedavno! Kako vidite, nove generacije su se vratile Izgorjeloj grudi u velikom stilu i bez respekta.

Na vrhu: Hare, evo ja se izvuk'o iz smjeri, dokle si ti došao?

Zenički je ponovljen sa minimalnim gubicima - 3000 ml tečnosti po glavi penjača i nekoliko izgubljenih nada, što je kompenzirano izuzetnim vidicima na Prenj sa druge strane i dolinu Neretve dole negdje. Ama, ne čini li se i vama da ove slike polako počinju izazivati ovisnost. Edine, hoćemo još!!!!