Pregledavajuči fotografije sa raznih pohoda po najčešće domaćim ali i stranim gorjima primjetio sam da se najnovija istraživanja, iskustva i preporuke renomiranih svjetskih organizacija (kao sto je UIAA) i saveza (DAV, ÖEAV, SAC-CAS, CAI) jako malo ili nikako ne implemntiraju u domaćim kursevima, školama i praktičnoj primjeni u planini.

Na ovaj članak me ponukalo pregledavanje fotografija sa skorijih uspona na Prenju, Bjelašnici i Magliću u zimskim uslovima. Imajući u vidu i skorašnji memorijalni uspon na Lupoglav (Prenj) nasao sam za potrebno da objavim ono sto su testiranja i iskustva spasilačkih ekipa i sigurnosnih komisija iz podrucja Alpa pokazala.

Hodanje u navezi na alpinističkom užetu preporučuje se jos samo ukoliko se hoda po glečerima. Glečerske ture se u vecini slucajeva odvijaju po relativno blagom nagibu i opasnost od propadanja u glečerske pukotine je relativno velika. Na ravnom terenu je moguce da ostali hodači u grupi zadrže ili ublaže pad hodača koji je pao u pukotinu.

Hodanje u navezi na strmom terenu daje jedino psihološku sigurnost!
Praksa je pokazala da poskliznuća i padovi redovno ne uspjevaju biti zadržani od strane ostalih članova naveze. Posljedica ove prakse je da nepotreban broj žrtava biva povučen užetom u ambis uslijed nemogućnosti da se zaustavi čak i vlastito otklizavanje a pogotovo opterečenje dodatom silom inercije otklizavanja ili pada drugoga člana naveze.
Uslijed ovakve prakse svjedoci smo povečanog broja žrtava u navezanim grupama na strmim padinama gdje je došlo do pada jednoga od penjača u navezi.
Procenat fatalnih nesreća gdje je cijela grupa u navezi tragično okončala je mnogo veći u slučajevima gdje je posljednji član grupe pao. Članovi grupe koji idu ispred njega ne uspjevaju da vide momenat pada penjača iza sebe te bivaju iznenadno izbačeni iz ravnoteže i povučeni u pad. Praksa da manje iskusni penjači idu kao zadnji u navezi, vodjeni iskusnijim penjačima takodje povečava rizik od povlačenja ostalih članova naveze uslijed pada manje iskusnog zadnjeg člana naveze. U slučajevima gdje prvi penjači u navezi dožive pad veća je vjerovatnoća da će penjači iza njega na vrijeme anticipirati i pripremiti se za zadržavanje vlastitog pada i "ukopavanjem" (dereze i cepin) omogučiti zaustavljanje otklizavanja člana koji je pao.

Preporuka je prilikom penjanja strmih dijelova, ne hodati u neosiguranoj navezi.
Pod neosiguranom navezom se smatra naveza koja nije fizički uzetom fiksirana za teren.
Ako se penjač ne osjeca sigurnim za solo prelazak strmine potrebno je uze fiksirati/ osigurati za teren putem lednih klinova, T osiguranjem/ Dode Man (sa cepinom) Abalakovim itd.
U slučaju da uslovi ili vrijeme ne dozvoljavaju fiksiranje užeta najbolje se vratiti.

Sam sam bio svjedok fatalne nesreće Poljske naveze gdje, nazalost obadva penjača nisu preživjela pad povuceni u ambis od preko 400m.

Preporučio bih svim instruktorima da pokusaju simulirati pad u navezi i izvuku zaključke.

(autor: Nebojša Leka Leković)