Planinarska kuća pod Vilincom, novemra 1975. godine.
Za njih uglavnom čujemo kada nešto krene po zlu, tokom prirodnih katastrofa ili za vrijeme potrage za nestalim osobama u brdima i planinama.
Mnogi im duguju svoje živote. Međutim, koliko zapravo znamo o njima, o poslu kojim se bave i kako postati jedan od njih.
Gorska Služba Spašavanja u Jablanici osnovana je 1957. godine kao interna služba Planinarskog društva Vilinac i danas je prerasla u službu javnog karaktera, koja brine o sigurnosti građana 24 sata dnevno i 365 dana u godini. Okuplja gorske spašavatelje, pripadnike planinarskih društava Opštine Jablanica.
Kako se Jablanica nalazi u podnožju dvije najviše planine središnjih Dinarida, a povećani interes planinara za posjeti Prenju i Čvrsnici zahtijevao je organizaciju takve službe, koja može smanjiti rizik od stradanja u planini. Na Osnivačkoj supštini, koja je sjedinila do tada dva postojeća društva, Vilinac i Čvrsnicu, našla se i tačka Dnevnog reda o ustroju Stanice-baze Gorske Službe Spašavanja. Skupština je održana 12. Juna 1957. Godine uz prisustvo velikog broja planinara dva bivša Društva. Ispred Planinarskog Saveza Bosne i Hercegovine Skupštini je prisustvovao i delegat Miroslav Vojčić.
Nakon podnešenih Izvještaja o svom radu, oba društva, uslijedila je diskusija nakon koje se pistupilo izjašnjavanju i usvajanju Izvještaja. Prisutni članovi su jednoglasno prihvatili osnivanje jedinstvenog Planinarskog Društva pod imenom "Vilinac". Nakon izbora članova: Upravnog odbora, Nadzornog odbora i Suda časti, Skupština je prešla na tačku dnevnog reda: Formiranje Stanice-baze Gorske Službe Spašavanja i Referat o značaju GSS-a. U vezi odlučivanja o formiranju GSS-a govorio je drug Stermšek Vlado, koji je u svom izlaganju govorio o velikom značaju te službe, napose na istaknutom mjestu Jablanice, između dva velika planinska masiva Hercegovine tj. Prenja i Čvrsnice, koji su, u posljednje vrijeme, postali omiljeno izletište planinara cijele naše zemlja. Govoreći o značaju GSS-a naglasio je da bi ekipa-baza u okviru društva bila sastavljena iskuljučivo na dobrovoljnoj osnovi najboljih članova, koji su iskusni stari planinari vješti u planinama u svako godišnje doba.
Baza bi u stvari trebala biti sastavljena iz iskusnih alpinista, kojih barem sada društvo nema, ali će u slučaju potrebe dobrom organizacionom službom biti u stanju pružiti pomoć za sve teže alpuinističke slučajeve. Rad baze u okviru društva sveo bi se u glavnom, barem u prvo vrijeme, na najosnovnije, a povremeno prelazio bi u specijalnije zadatke, već prema sposobnostima samih članova baze, koji će biti obavezni da posjećuju naročito tečejeve i kurseve GSS-a. Skupština je jednoglasno odobrila formiranje stanice-baze GSS u okviru društva, a kako je to i Pravilima društva predviđeno. Kako je već ranije, Planinarskom Savezu Bosne i Hercegovine u Sarajevu, bilo javljeno u pismenoj formi da bazu sačinjava drugovi:
1. Ivanović Ing. Zoran, član baze,
2. Stermšek Vladio, član GSS-a Slovenije,
3. Hren Stanko, član GSS-a Slovenije,
4. Kadić Hajrudin, član baze,
5. Gardevski Karlo, član baze,
Dobrovojlno javljaju u ekipu baze GSS-a, to je Skupština ovo samo kao pohvalno potvrdila, a ujedno jednoglasno odlučila da se za rukovodioca ekipe baze naimenuje najiskusniji član, Hren Stamko, kako bi ista mogla sa uspjehom, u svim eventualnim slučajevima, uspješno djelovati,,. Uspostavljanju stanice GSS-a u Jablanici značajno su potencirali i uticali događaji stradanja planinara na planinama Prenj i Čvrsnica u vremenu od 1949. do 1953. godine. Za vrijeme alpinističkog tabora na Čvrsnici, u ljeto 1949. godine, desila se nesreća u barijeri stijene brda Ploča, kada je alpinist, Stjepan Brlečić, padom polomio obje noge. Evakuacija je počela u ponoć i transport do u kuću na Vilincu trajao je punih 9 sati, da bi narednog dana preko Muharnice bio spušten u Doljane i dalje u Jablanicu, te vozom u Zagreb.
U snježnoj mećavi 19. Augusta 1949. godine, na planini Prenj, smrtno su stradale Slovenke Ada Modić i Marija Hribar. Dvije godine kasnije, 1951. godine, prilikom vježbe na stijeni Babin zub na Darivi, smrtno je stradao Hidajet Haračić-Hari. Krajem fabruara 1953. godine na Prenju je smrtno stradao Mladen Škreb, alpinista iz Zagreba, što je više nego potenciralo potrebu za organizovanom službvom spašavanja u planinama Bosne i Hercegovine pa tako i na području djelovanja planinara Jablanice. Od tog vremena do danas mnoge nesreće su se dogodile po Prenju i Čvrsnici, a članovi stanice GSS.a u Jablanici bili akteri spašavanja, upućuju na opravdanost foirmiranja ove službe u okviru postojećih društava. Planinarska društva sukcesivno prate Savezne instrukcije, osvježavaju stanicu GSS-a novim, mlađim kadrovima i osavremenjavaju sredsva spašavnja, koja su im dostupna radi što efikasnijeg djelovanja u različitim terenskim okolnostima i tehničkim zahtjevimka.
Pored učešća članova društava na mnogim seminarima, organizovanim u ljenim i zimski uslovima za pripravnike ili za redovnu provjeru i trening spasavalaca, PD "Vilinac" je bilo organizator zimskog tečaja GSS-a za podruje Hercegovine, koji je održan na terenu Vitlenice-Muharnica, novembra 1975. godine. Tečaj su pohađali budući pripravnici GSS-a iz: PD "Prenj", PD "Borašnica" i PD "Vilinac" tako da je u tečaju učestvovalo 26 polaznika. Iz jablanice tečaju su pristupili i uspješno završli, članovi: Neđad Begović, Slavko Ristić, Kasim Behrem, Đemal Šišić, Ismet Cokić, Sead Omerović, Rasim Tatar, Mirsad Omerović, Fuad Begović i Šućrija Hadžiomerović.
Tečajci GSS pred kućom na Vilincu, novembra 1975. godine.
Mersad i Fuko sa improvizacijom na Vitlenici, novembra 1975. godine.
Ena Omeragić i Đajo Miralem na Vitlenici, novembra 1975. godine.
Provjera napravljene improvizacije, novembra 1975.
Jedna nod improvizacija na tečaju, novembra 1975. godine.
Tečaj na Vitlenici, novambar 1975. godine.
I ovo je jedna improvizacija sa Vitlenice, novembra 1975.
Uz sunčano vrijeme i uspješne improvizacije Vitlenica 1975.
Instruktor, Danilo P., provjerava pripremu unesrećih za transport, novembra 1975.
I kuharica Ena O. bila je ,,prividno,, unesrećena osoba na Vitlenici 1975.
Pripremio: B.Behrem