Bor

Foto: Kenan Muftić

Kadkad bor mrzi i jalovu zemlju i tvrdoglavi kamen. Kadkad mu je dosta i najrađe bi ih pustio nek idu niz Neretvu. Ali negdje u prvom godu drvenog srca osjeća bor gorki fakat - kad ne bude više zemlje i kamena hercegovačkog neće više biti ni njega - bora

Šuma Striborova? Hobitova mahala?
Kako i šta god, borova šuma na Čepi ne izgleda kao šuma sa ovoga svijeta. Ko je vidio i zna zašto ovo kažem. Prvo, bor kao drvo nije obično drvo. Bor je mnogo više od drveta. A crni bor iz Hercegovine je mnogo više od običnog bora. On je gord, uporan, prkosan, pa čak i tvrdoglav. On se prihvatio za škrtu zemlju hercegovačku tako silno i grčevito, kao da mu ona sama bježi. A ne bježi, ona je tu škrta ne zato što ne da, nego što nema dovoljno za sviju, pa ga malo po malo istiskuje iz sebe. A kako zemlja bor istiskuje, tako se on dublje u njoj grana, k'o da govori: "Ne idem ja odavde niđe, a ne ideš ni ti zemljo!"

Foto: Dinno Kassalo

Crni bor zemlju čini zemljom, a kamen kamenom. Vjetar ga šiba, ali mu ništa ne može. Kad krene jugo sa mora, a sjever ga dočeka iznad Prenja, pa se skupa zavrte u čevrntiju i zviznu uz Neretvu šamarajući sve živo i mrtvo. Nikom nije milo, samo borovi stoje, kao da im ovi vjetrovi gode: miluju im koru i češljaju kosu. Borovi se postave tačno na ona mjesta gdje su vjetrovi najjači. Ožeži vjetre, što jače moreš! Što si jači, to sam ja, Bor, čvršći i odlučniji da stojim ovdje i prkosim vremenu...

Foto: Dinno Kassalo

Nije im dosta što se nasade uvijek na mjesto sa dobrim pogledom, nego se još i protežu dalje nad bezdan, valjda da još bolje vide. Ili bor hoće da dokaže da je bolji od kamena: Bor drži i sebe i kamen, a još se proteže i naprijed i nakoso, kako mu više godi da ga vjetar bije. A kamen, jel' se malo mak'o sa svoga mjesta, ode u ledenu Neretvu i pobi i poruši sve pred sobom. Čudno, zar nije?
Šta bi trebalo biti čvršće, drvo ili kamen? Kad gledaš ozdol' iz Neretve i Rakitnice, kamen-stijena nebo para. Vjetar mu lice njeguje, brije ga sjevercom, a masira toplim jugom. Voli kamen vjetar, ali se sa zemljom nikako ne može. Ona njega 'ćera iz sebe, a on nju sa sebe. Sav se ježi i stresa, al' je bez kiša otresti ne može. Otrest je se hoće jer je škrt, a gladan sunca.
Sunce uvjek požele svi, i zemlja, i ptica, i drvo i kamen. Zemlja ga je uvijek željna, drvo se skloni 'podase' , a kamen ječi ...spržen. Ječi i moli, moli kišu da ga muka spasi. Moli onu istu kišu, koju je molio da zemlju s njega spira, kako bi što prije u suncu se kupao, kako bi što prije stare kosti ugrijao...

Foto: Dinno Kassalo

Ali kiša nije tu da kamenu hator čini, perući zemlju i hladeći ga od sunca. Kiša se spušta kad je njoj ćeif, a kad se moli vel'ka joj je cijena. A svake je godine, glupi kamen moli i ko zna da li će i za tri vječnosti naučiti da je pomoć s neba skuplja nego što je golema njegova patnja kad jarko sunce promjeni ćurak, a ni srpanj još stigao nije. Kiša kamenu možda blago, ali hinjski i redovno dušu uzima. Izjeda ga kao teška i bolna bolest, prvo s površine, a onda duboko u kosti. Dođe kao spasilica djevojka, osvježava i miluje, a kasnije, kad lišće opan'e ona k'o da ostari, pa su joj ruke grube, a milovanja hladna i više ugodna nisu. Kamen je ćera, a oćerat' je ne mere. Moli je da ga se prođe, a ona neće. Sve dublje i dublje ulazi u njega, u džepove, u šlicove, u rukave i rukavce, u sve žile i žilice. I tu i ostaje. Pritaji se i miruje. 

Foto: Dinno Kassalo

Kamenu se čini k'o dobro, a kiša čeka. Čeka zimu kad će izaći iz njega lomeći mu prste, odgrizajući mu usne i uši i razdirući ga kao goropadna zvijer. Jeknut će kamen stoput' jače nego kad je ječao pržen suncem i plakat će kao malo dijete. Ali badava, čim se 'tice rascvrkuću s proljeća, opet će se sakati kamen natrkivati sa zemljom za prvu toplu zraku sunca. I opet će kamen ječati i moliti za jednu kap, pa za deset, pa za cijelu kišu. A boru i dalje neće biti jasno zašto kamen iz svoje zemlje bježi, pa onda dušu proda da mu patnja mine. Uzalud se bor trudi da skupa drži zemlju i kamen i navlači vjetar na se da bi njima bilo lakše. On zna da je stvoren da stražari i čuva, od svega što će doći i proći, a što su i kiša i vjetar, pa makar oni i milovali i njegovali.

Foto: Dinno Kassalo

Stoji bor na Visu i čuva. Istego je vrat niz Neretvu da bolje čuje i da bolje vidi kad doleti vjetar i skupe se čete kiše. Voli bor i zemlju i kamen zemlje Hercegovine. Voli ih jednako bez obzira što se ovo dvoje mrze. Voli bor i kišu i vjetar, jer oni njemu ne čine zla, nego ga bogumi, uvijek lijepo pomiluju i napoje, k'o da je njihov sa neba, a ne neki tamo iz neke Hercegovine. Šapću boru i vjetri i kiše: " Znaš li boru, kako si snažan i kako si lijep? Znaš li boru da tak'ih nema mnogo na ovom dunjaluku? Šta će tebi boru škrta zemlja i glupi kamen? Bolji si ti boru od njih." Zna bor i da je snažan i da je lijep. Kadkad bor i mrzi i jalovu zemlju i tvrdoglavi kamen. Kadkad mu je dosta i najrađe bi ih pustio nek idu niz Neretvu. Ali negdje u prvom godu drvenog srca, osjeća bor gorki fakat - kad ne bude više zemlje i kamena hercegovačkog neće više biti ni njega - bora.

Save
Cookies user preferences
We use cookies to ensure you to get the best experience on our website. If you decline the use of cookies, this website may not function as expected.
Accept all
Decline all
Read more
Cookies
Cookies
Cookies
Cookies
Accept
Decline
Analytics
Tools used to analyze the data to measure the effectiveness of a website and to understand how it works.
Google Analytics
Accept
Decline
Marketing
Set of techniques which have for object the commercial strategy and in particular the market study.
DoubleClick/Google Marketing
Accept
Decline