Planinke ("A woman's place is on top")

Ilhanin smijer u Zapadnoj stijeni Osobca, Prenj. Prvi penjali Zoran Bošnjak, Cica Radović i Erol Čolaković 4. marta 1977. Foto: Z. Marić (avionski snimak)

U BiH planinarstvu planinke su uvijek bile prisutne, ne pretjerano, ali su uvijek davale doprinos, poticaj i šarm svemu što se radilo u planinama. Evo nekoliko blistavih primjera njihove prisutnosti...

Mnogi mislioci od davnina tvrde da su žene oduvijek, neosporno, bile najveći podstrek ljudskog uma i ljudske energije. Od davnina se misli da su žene mnogo interesantnije nego muškarci, da im je priroda složenija, a emocije dublje. Mit o muškarcu kao jačem odnosi se na fizičku snagu i potiče iz vremena prvobitne zajednice. U civiliziranom društvu ta "razlika u snazi" sve se više i više topi.
U razvoju svjetskog planinarstva uloga žena je brzo rasla, brzo su dostizale muškarce i često puta je njihova uloga bila presudna. One su uvijek davale neophodnu dozu šarma ljepotama planina, doprinosile motivaciji suprotnog pola da pomjera "granicu mogućeg" i uvijek davale svoj aktivni doprinos. Ubrzo, uspjesi žena postaju veličanstveni:

Prve ženska ekspedicija koja osvaja vrh preko 8000 je japanska ekspedicija, koja u Himalajama osvaja Manaslu (8156), 4. maja 1974. godine
Poljakinja Wanda Rutkiewicz je 1978 prva Evropljanka na Mont Everestu, pa 1984. prva žena na Nanga Parbatu, pa 1991. penje Cho Oyu, solo... Osvaja ukupno 8 od 14 Himalajskih vrhova preko 8000 nmetara
Prva Američka ženska ekspedicija je 1978 ispenjala vrh preko 8000 (Anapurna I, 8078). Slogan ekspedicije bio je "A woman's place is on top". 

Lupoglav 2102m, južna stijena. Fotografija snimljena 6. februara prilikom Memorijalnog pohoda na Lupoglav, kada se, zbog hladnoće i oluje, niko od 70 učesnika nije popeo na vrh. Foto: Fikret - Braco Kahrović

U BiH planinarstvu planinke su uvijek bile prisutne, ne pretjerano, ali su uvijek davale doprinos, poticaj i šarm svemu što se radilo u planinama. Da li su naše planinke (zonzonke) skrivene u procjepu između muške sujete i velike bolesti planinarstva, koja se zove "lična promocija"? Evo nekoliko blistavih primjera njihove prisutnosti...

Snježana Ivanković, izuzetna djevojka i planinarka, koja se u zimskim uvjetima u jednom danu popela na Lupoglav i vratila u dolinu Bijele isti dan navečer u 19:15. Da to nije bila slučajnost Snježa je pokazala prije toga, kada je ispenjala Bobotov Kuk na Durmitoru i vratila se u Sarajevo isti dan, a i poslije, kada je ujutro u 8 sati startala na ulazu u Divu Grabovicu, pa preko bivka, V.Kuka, Peharovih stanova, Velikog Vilinca i Plase sišla u Jablanicu oko 19 sati, na zaprepaštenje Avde Malovića, koji je trebao sačekati 3 km prije Jablanice. Umjesto nje, ovaj put je on kasnio.
Njena osobenost je lagan korak. Gledajući nju, stiče se utisak da ništa nije jednostavije nego hodati po planinskim vrletima. 

Prilaz kroz oluju ka najvišem vrhu Skandinavije, Galdhöpiggen 2469m, Norveška. Foto: Fikret - Braco Kahrović

Fadila Imširević, Prilikom uspona PD "Treskavica" na najeveći vrh Savinjsko-Kamniških alpa, najzahtjevnija dionica je bila u jednom danu, od Kamniške Bistrice (600), preko Kokorškog sedla i Cojsove kuće (1793) popeti se na Grinatvec (2556). Razlika u nadmorskoj visini je 1956 metara. Dvije Slovenačke naveze, koje su penjale zahtjevnu turu Grintavec - Dolgi hrbet - Skuta, bili su pozitivno iznenađeni kada su vidjeli toliku grupu sarajevskih planinara na takvoj turi. Kada im je rečeno da Fadila, koja je silazila sa vrha, ima 70 godina, zanijemili su. U prolazu su je nešto priupitali i dugo sa divljenjem zagledali.

Emira Kahrović, pošto je na užetu bila ispred mene, a iza Daga, prema evidenciji u planinarskoj kući Juvasshyta, je prvi bosansac (bosanka) koji se popeo na Galdhopiggen (2469 m), najeći vrh Norveške i Skandinavije. Vrh se nalazi u Jotunheimen Nacionalnom parku. U blizini je i glečer Juvassbreen na kome se nalazi poznati Norveški ljetni skijaški centar, otvoren od od juna do početka avgusta. Ekstermna hladnoća (samo sam se tako smrzao pod Lupoglavom u februaru već daleke 1980, kada sam sa Fricom i Abazom bivakirao "na otvrenom"). Veoma opasan glečer i žestoko nevrijeme sa orkanskim vjetrom i gustom maglom u povratku dovode do teže povrede ramena. Još uvijek, kada je vrijeme stabilno, sretna je zbog svog "prvijenca", ali svaka promjena vremena poljulja njenu satisfakciju uspona na taj vrh. 

Milica V. pod Mt Blancom 1980 g. (u pozadini Refuge Vallot na 4000m) Foto: Fikret - Braco Kahrović

Advija Lala Stajić. Prošlog ljeta prolazeći Josipovu stazu na Bjelašnici sreo sam Adviju Lalu Stajić, jednu od legendi bosanskog alpinizma i planinarstva. Prije toga zadnji put sam je sreo 80tih na skijaškoj turi preko Prenja (Borci - Crno polje - Jezerce - Podotiš - Tisovica - Idbar), sa Terom i Dragom Entraut. Lala je registrovani alpinista, penjala je sa N. Sedlarom i V. Travnerom u stijenama Romanije, Prenja i Čvsnice, čak i prvenstvenu smjer u Pestibrdu na Čvrsnici.
I danas zapanjuje lakoća njenog koraka i svježina njenih sjećanja, iako je poodavno prešla sedamdesetu. Vjerovatno je to rezultat činjenice da je svoj životni vijek posvetila planinama, a svakako da su i planine dobile na šarmu i ljepoti činjenicom da ih ophode ovakve dame planine.
U januaru ove godine bila je na skijaškoj turi preko vrha Bjelašnice (2064m)!

Na krovu Hranisave, jednog dana možda i na krovu svijeta. Današnjim planinkama-zonzonkama ne nedostaje niti radoznalosti, niti odvažnosti, niti ostalog što jednog zonzona odvaja od uobičajenih klišea... Bubica, foto: Justhiker 2005

Bahra Paralija je bila dama iz jedne "zlatne" generacije BiH alpinizma. Bahra jeregistrovani alpinista, za razliku od Ilhane Serdarević, Zdenke Kašanski, pa mislim i Cice Radović. Poznata je priča, tada ja nisam bio u toj ekipi na Mont Blancu, bio je Boća (Kovačević Boris), koji mi je u šali pričao da je vođa tima ostao na 4200 metara, a Bahra "izvukla" cijelu ekipu na vrh.

Ilhana Serdarević je završila školu alpinizma, ali je imala nesreću na Romaniji (već opisano). Ilhanin smjer u Zapadnoj stijeni Osobca (2000m) prvenstveno su ispenjali 4. marta 1977. Zoran Bošnjak, Cica Radović i Erol Čolaković.
U toj godini zapazene uspone sa Erolom ima Zdenka Kašanski; 12 juna ponavljaju smjer "Mihaljević-Šafar" u sjevernoj stijeni Otiša. Idući dan priječe Mala vjetrena brda (ili Otiše), a dan iza toga vrše 3. ponavljanje SI brida Lupoglava.

Sigurno je da ovakvih slučajeva i priča ima mnogo. I što je veoma važno - treba ih pričati...

Napomena: U najboljoj namjeri da putem stranica Zone-2000 objelodanimo bar dio povijesti
BiH planinarstva i alpinizma, a u nedostatku informacija, vjerujemo da smo jedan broj
značajnih imena propustili pomenuti. Molimo za razumijevanje.

Save
Cookies user preferences
We use cookies to ensure you to get the best experience on our website. If you decline the use of cookies, this website may not function as expected.
Accept all
Decline all
Read more
Cookies
Cookies
Cookies
Cookies
Accept
Decline
Analytics
Tools used to analyze the data to measure the effectiveness of a website and to understand how it works.
Google Analytics
Accept
Decline
Marketing
Set of techniques which have for object the commercial strategy and in particular the market study.
DoubleClick/Google Marketing
Accept
Decline