Polazna tačka: Ruište

Završna tačka: Sivadije

Upute za dolazak do polazne tačke: Izaći iz Sarajeva na zapad i vozit putem M17 prema Mostaru. U Potocima (prije Mostara) skrenuti lijevo prema Ruištu. Auto ostaviti kod doma

Opšte upute: Od doma na Ruištu krenuti markiranom stazom koja u početku vodi kroz selo, zatim kroz šumu u pravcu sjeverozapada. Staza je do doma na Bijelim vodama fino markirana, tako da orjentacija nije problem. Treba biti pažljiv pri prolasku kroz Vilin klanac jer je prostor oko staze miniran.

Od doma krenuti markiranom stazom koja vodi na sjever, sve do Zelene glave. Prođete izvio i kada stignete do velikog kamenog bloka skrenuti desno i uz sipar se popeti sve do vrha Sivadija.

Povratak je istim putem

Oprema: Standardna planinarska oprema prilagođena vremenskim uslovima.

Sigurnosne informacije: Staza nije tehnički zahtjevna, ali treba biti oprezan prilikom usona uz sipar. Postoji opasnost od mina pri prolaskiu kroz Vilin klanac pa ne skretati sa staze

Tehnička zahtjevnost ture:	Kondiciona zahtjevnost ture:

Pročitajte  reportažu sa ove ture

Ranog subotnjeg jutra 30. maja, 50 planinara/ki je krenulo u pohod Prenj planini. Sunčano jutro je obećavalo sjajan dan, kako kaže poslovica "po jutru se dan poznaje".
Početna tačka treking ture je bilo Rujište, koje se nalazi na 1.050 mnv poviš Mostara, koje je zimi skijalište, a ljeti odlično utočište od nemilosrdnog hercegovačkog sunca. Temperature su oko 10 stepeni niže u odnosu na Mostar. Ujedno je i jedna od poznatijih, ali i lakših ulaznih tački u planinu Prenj.
Prenj je najsurovija, ali i jedna od najljepših bh. planina koju mnogi zovu "hecegovačkim Himalajima".

Pročitajte reportažu sa ove ture

Iako smo cijelu sedmicu planirali odlazak na Vlašić, u subotu iznenada promjenimo plan i odlučimo da odemo na Prenj. Htjeli smo posjetiti Sivadije, krenuvši sa Rujišta. Dan je po prognozama trebao biti vedar i očekivali smo odlične uslove za planinarenje. Do Rujišta možete doći iz dva pravca. Krači put vodi preko Konjica i sela Borci, jednim dijelom je makadamski i njegovo stanje zavisno od vremenskih prilika i padavina može biti prilično loše.

Sivadije - kolo anonimnih, bezimenih djevojaka u kojima naše pra-ćaće, u svojoj patrijarharnoj, muško-šovinističkoj i netolerantnoj nastrojenosti, nisu bili u stanju vidjeti ništa do sivilo. Foto: A. Bajramović

Danas bi se sigurno zvale drugačije da smo se mi pitali. Ali vrijeme kad su se dijelila imena imalo je svoj ugao gledanja i vrjednovanja. Problem je, kao i u svemu ostalom, što se to tiče svake nove generacije koja nanovo otkriva ove prostore