Auto smo parkirali ispod doma Bijele vode nešto malo prije 8 sati. Ovaj put smo poranili jer smo već oko 12 sati, zbog obaveza, trebali biti u Sarajevu. Vani je bilo svježe i izgledalo je dosta hladnje od -8 koliko je najavljeno na prognozi.
Put prema Hojti je bio pokriven snijegom, bez ikakve prtine. Srećom zbog hladnoće se nije propadalo više od desetak centimetara. Sjećamo se kad smo na ovoj turi prije par godina morali odustati zbog visokog snijega. Trebalo nam je više od dva sata za nekih 700 metara. Sada barem nismo imali tih problema. Staza u početku vodi u pravcu jugozapada, i poslije nekih 350 metara, na izlasku iz šume skreće na jugoistok gdje počinje uspon na greben Hojte. Tu nam se prvi put otvara pogled ka zapadu i vidi se vrhovi na Bjelašnici Krvavac i Obalj. Kako dalje napredujemo uz greben, pogled se polahko širi južnije i na Visočicu, a sa samog vrha se vidi i Treskavica na jugu, Trebević i Jahorina na Istoku. Hojta je jedan od onih vrhova gdje vam geografski položaj omogućava lijep pogled iako je nadmorska visina tek 1672 mnv.
Na vrhu se nismo zadržavali. Puhao je izuzetno hladan jugozapadni vjetar, pa smo kraću pauzu napravili u povratku u šumarku. Vrijeme se osjetno počelo kvariti i okolne vrhove su prekrili oblaci. Osjetilo se da temperatura još više počinje opadati. Doduše, na ovako kratkoj turi nije bilo razloga za brigu, jer do auta nije bilo još puno. Kako smo i planirali, turu smo završili prije 12 sati.
Galerija slika (potrebno je malo vremena da se galerija učita)
