Trebala nam je jedna lakša tura, ali da nije po livadama. Rješenje je bilo u šestosjedu kojim smo planirali izači do pod vrh Bjelašnice a onda malo prošetati po grebenu.

Iako nismo nigdje žurili bili smo prilično razočareni kad smo saznali da žičara počinje sa radom tek u 10. U stvari, pošto radnici ZOI-a tek tada dolaze na posao, šestosjed je bio upaljen u 10.30. U tom periodu se u okolici ne može popiti ni kahva jer ništa ne radi (Han nam je bio predaleko). Ali šta se može, to je naša svakodnevnica.

Od izlaza sa žičare smo se uputili tehniočkim putem koji vodi sve do vrha planine. Neposredno ispod vrha smo se odvojili lijevo, ka Koti 2032. Taj dio uopšte nije markiran, ali kako je vidljivost dobra orijentacija nije problem. Kada smo zadnji put bili ovdje na ovoj koti nas je uhvatio mrak i nismo stigli snimiti panoramu 360°. Ovo je bila šansa za popravni :)

Produžili smo dalje grebenom, preko Kote 2046 sve do vrha Žuti cvijet. Na njemu iznaneđenje. Na Kamenoj kupi stoji tabla sa nazivom Klis 2026. Da nije nadmorske visine, pomislio bi da sam skroz pogriješio vrh. Ipak, toponim Klis na ovom području ne postoji ni u jednoj zvaničnoj karti.

Kada kažemo "planinar" misli se na osobu koja pored toiga što uživa u blagodatima prirode uvijek nešta i dobrovoljno radi, uređuje, čisti, popravlja.... Svako doprinosi na neki svoj način. Ipak postoje granice i ne možemo raditi van nekih okvira jer je to onda prilično zbunjujuče za ostale planinare. Za svaki doprinos zajednici ipak moramo imati neki osnov, a ne postupati kako je nama volja. Dobio sam informaciju da se ovakve dvije table sa izmišljenim nazivima vrhova nalaze i na Visočici.

Sa Žutog cvijeta smo prešli na greben Vlahinja i napravili pauzu za ručak na Koti 2056, tražeći hlad i zakolon od vjera uz zid objekta koji je tu sazidan. Dok smo tu sjedili mogli smo vidjeti nevrjeme iznad planine Vranice. Kako se povremeno čula i grmljavina, odlučili smo da krenemo ka šestosjedu jer ako se vrijeme pogorša mogli bi ga ugasiti. Na vrhu Bjelašnice je bila prilična gužva. Veliki broj turista koji se voze šestosjedom iskoriste priliku da prošetaju do vrha.

Nevrjeme je ipak ostalo daleko, a mi smo dobili vremena da još malo uživamo uz kahvu koju smo naručili u malom ugostiteljskom objektu kod izlaza sa žičare.

Galerija slika (potrebno je malo vremena da se galerija učita)