Tmurno i vrlo hladno jutro. Uputili smo se ka Visočici, ali kod planinarskog doma Bijele vode odustajemo od te ideje. Cesta je bila prilično klizava, a za poslijepodne su najavljene nove padavine.

Zato smo odlučili da odemo do vrhova Šiljak i Lisičja glava, koji se nalaze nedaleko od tog mijesta. Auto smo parkirali ispod doma, odmah uz put. I nije bilo nekog izbora jer je sa obje strane puta grtalica je napravila  sniježni zid visok skoro dva metra. Bilo je hladno (-10°C) pa smo se žurno spremali ne bi li se malo zagrijali. Odmah smo na noge stavili i krplje, jer bez njih bi se po ovolikom snijegu bilo vrlo teško kretati. Hladnoću je dodatno pojačavao i vjetar koji je nosio zaleđene pahulje snijega. 

Po izlasku iz šume iznad doma, vjetar se malo pojačao, a samim tim i osjećaj hladnoće. Na momente se čak ukazivalo i plavo nebo, ali to je vrlo kratko trajalo. Morali smo se dobro "ušuškati" jer je svaki izloženi dio kože vjetar u kombinaciji sa ledenim pahuljama nemilosrdno šibao. Iz tog razloga nije bilo vremena za pauze. Popeli smo se na vrh Šiljak (1689mnv), i odmah se uputili na susjedni, Lisičju glavu (1678mnv). 

Kako bi što manje bili izloženi vjetru, vratili smo se u sedlo između ova dva vrha, spustili se ispod njih do puta i krenuli nazad ka domu. Iako kratka, i po ne baš lijepom vremenu i ova tura je bila lijepa. Ako ništa napune se baterije do neke nove, na kojoj će se još više uživati.

Galerija slika (potrebno je malo vremena da se galerija učita)