Grupa mala, ali zaj...! Pazi samo imena: Šišić, Grabus, Nailovamater, Chupo...

Njegovim usponom na Hranisavu  2004. g  otvara  se novo poglavlje u  BiH "alpinizmu". Niže se uspjeh za uspjehom, vijore se zastave...

...vijore se zastave, reže se meza. Jedna za drugom padaju: Južna stijena Mont Barica, Bukovvikhorn, Š1 - The First Šumar na Trebeviću , vodovod na Mojmilu (prvenstvena), priječi se Kobilja Glava; naveza Ters-Brslo pri prvom ponavljanju Hranisave prelazi čuveni Dabar step na Birdžo's hut...
Zaslijepljeni svjetlom tih grandioznih uspjeha, grupa najodvažnijih odlučuje pokušati (nekima) nemoguće - Bjelašnički dan! Preskijati Bjelašnicu od Opservatorije (2064m) do Stanara!
Uzaludno odgovarani od svojih najmilijih, odlučni u svojoj namjeri, za taj suludi pothvat određuju jedanaesti i dvanaesti mart 2006.
Kalendar odbrojava: 7., 8., 9., 10... I odmah poslije 10. svanu 11. martovsko jutro.  Sedamnaest veličanstvenih se okupilo ispod ogromne reklame na kojoj je pisalo (?): "Osiguran, siguran!". Pošto su se svi osigurali mez... hranom i pićem, sigurnost se ogledala na licima. Bjelašnički dan je definitivno mogao svanuti.

Temperaturu su podigli oni što su bili na Kavkazu, Pamiru i Everestu. Kad možemo mi, mogu i oni!!!

Narodna poslovica kaže: Po bjelašničkom jutru se bjelašnički dan poznaje, a kakvo je jutro bilo niko ne zna jer se od magle slabo šta moglo vidjeti, a od vjetra slabo šta čuti. Obučeni u planinarske narodne nošnje, promrzli i gladni okupili su se ispred meteorološke opservatorije u zoni 2000m. Unutra su, u toplim prostorijama, vođeni pregovori da se dobije lijepo vrijeme. Uzalud, zli meteorolozi su bili neumoljivi: Vrijeme bez bitnijih promjena! Šic!!! 

Postojale su samo dvije (slovima: dvije) reference - naprijed i nazad!

Još jednom su se svi zgledali...
Ispitivački...
Preispitivački...
Još jednom su duboko uzdahnuli, a onda iseknuli noseve. Sada je sve bilo lakše. Pod geslom: "Sve je isto, samo njega nema", skije kliznuše u ledeni snijeg. A kako samo leden snijeg može biti. I tvrd!!! Ajaj...
Kolona je se otisnula u neizvjesnost, progutao ju je bijeli mrak... 

A sudeći po ovoj slici, reference naprijed i nazad su u najmanju ruku pitanje života i smrti

Nesavladive prepreke su im se priječile na putu.
Kto je ta,
šta je ta, da prostiš,
gdje li je ta, odakle je,
kuda je ta
staza, rekti...
To su samo neka od pitanja koja su navirala. Nastavljali su, bez riječi, jer nazad se nije ni smjelo (bruka!), a ni moglo.

At the end of the "day". Planinarski dom Stanari

I tako...
Uz ogromna odricanja i vlastite žrtve, na izmaku snaga, u sumrak ugledaše svoj cilj: velelepne kule Stanara. Tu će do kasno u noć ovnujsku stelju zaljevati rujnim vinom, uz pjesmu muza, kikot stanarskih vila i ciku puhova.

Sve je dobro, kad se dobro... pardon, što se dobro svrši. Dedera!

Iza njih će ostati trag u planini, krateri, udubljenja (ajoj!), krvavo-crvene i žuto-zelene fleke koji će za kratko, prije nego ih zatre vijavica, svjedočiti o jednom Bjelašničkom danu, koji je više ličio na sve nego na dan. Iza njih će ostati pusta i mračna planina i jedna priča na Zone-2000...

A ko je bio on? E, nastavit će se...