Idila koja vara! Napadnuto srce kanjona Rakitnice, mjesto nizvodno od legendarnog Džehenema, a uzvodno od atraktivnog tjesnaca Oštro.

"Show" pred očima javnosti u kojem se Ministarstvo pokazalo kao nesposobno (ili van zakona), NVO izigrane, administracija drska i arogantna, javnost obmanuta, a Rakitnica, jedan od bisera netaknute prirode - uništena. Evo "dokaznog" materijala

Ovo nije obična tura. Vodimo vas u "zemlju čuda" - u kanjon Rakitnice. Umjesto specifičnih pejzažnih vrijednosti, endemičnih cvijetnica, drveća, životinja... (zbog koga je kanjon zaštićen zakonom... i zakonom... i zak... da ti se zavrti u glavi), a sve do proglašenja nacionalnim parkom, na što se prošle godine konačno "odvažilo" ministarstvo za PUIO) vidjet ćete čudo. Bit ćete svjedoci nevjerovatnog odnosa "visoke" i "niske" politike prema najznačajnijim prirodnim vrijednostima BiH. Dakle, volite li tragikomediju, horor, kriminal, a bogami i pornografiju, i sve to u realnom vremenu i prostoru - za nama.

(Da podsjetimo: U proljeće prošle godine JP Šumarstvo Prenj iz Konjica je počelo izgradnju šumskog puta u jednoj od posljednjih oaza divljine - kanjonu Rakitnice. Zbog intervencije nevladinih organizacija iz Konjica, Mostara i Sarajeva, federalni inspektori za okoliš i šumarstvo su obustavili izgradnju iz razloga što predviđena trasa prolazi kroz područje planiranog nacionalnog parka i ne posjeduje propisanu dozvolu mjerodavnog ministarstva. Za navedeni prekršaj niko nije odgovarao, a Federalni ministar za prostorno uređenje i zaštitu okoliša, na zahtjev investitora pokreće zakonsku proceduru za izdavanje okolinske dozvole za izgradnju navedenog puta. Očigledno pod uticajem određenih lobija, ministarstvo u rekordnom roku i bez izrade studije procjene uticaja na okoliš (koja je obavezna ako se radi o predjelima vrijednog prirodnog naslijeđa), izdaje okolinsku dozvolu i time zakonski pokriva još jedan ekocid, ovaj put u jednom od najvrijednijih bisera naše prirodne baštine - Rakitnici.)

Razaranje (radi čega?) koje vidite nemjerljivo je daleko od normi što ih je naivno Ministarstvo postavilo investitoru i inicijatoru gradnje spornog puta kroz Rakitnicu. Naivno? Ne, u ovom "show-u" akteri nisu naivni.

U srce kanjona, neposredno ispod legendarnog Džehenema, a uzvodno od atraktivnog tjesnaca Oštro, grabimo "novokomponovanom" cestom (pojam "novokomponovani" nećemo elaborirati pošto je većini ogadio) poznatom kao Ministrada, jer ju je ministar za PUiO lično blagoslovio. Ministrada nas uvodi u, kako se navodi u stranoj terminologiji, "Europa's last unexplored zone" - Rakitnicu. Imajući u vidu statistiku posjeta stranici Z-2000, pogodite ko je najpopularniji lik u ovom poznatom BiH "reality show"-u. Dakle, Ministradom...

"U kanjon više nećeš ući. Ja ću te puškom zaustaviti!"
Šta? Ko? Koga?

Kanjon je sve do šezdesetih bio neprohodan (neosvojen), a još uvijek su rijetki oni koji su ga prošli. Možda ga se zato tako žalosno lako odričemo i prepuštamo ovim predatorima jer nemamo osjećaj o čemu se tačno radi. Videći gornju sliku, kanjon se i danas doima neprohodnim, a uz to razvaljenim, osakaćenim, sjeb..., a sve da bi se učinio dostupnim, prohodnim... kako argumentira investitor, čija mehanizacija i probija put. (Koji paradoks, ali to je valjda fazon tih "reality show"-ova).

Iz "obzira" prema osjetljivoj i sa svih aspekata neprocjenjivo vrijednoj sredini investitor je projektom predvidio mjere protiv neželjenog uticaja covjeka: (držite se!) "odobrava se krajnje oprezno pušenje na stazama" (valjda ovakvim kao na slici), zabranjuje se "nepoželjno ponašanje turista urbanom opremom" i tako dalje, i tako dalje...

Da li je i vama jasno, gledajući ovaj "dokazni materijal", da je kanjon Rakitnice praktično trajno upropašten pod banalnim izgovorom da se čini dobro visočičkoj vukojebini u kojoj prezime nekoliko duša. Da je investitor (a sigurno i ministarstvo koje je podleglo čarima moći, veza i novca) svjestan osjetljivosti i miljea i trenutka naelektrisanog otporom nevladinih organizacija koje se bore za zaštitu preostalih prirodnih vrijednosti BiH, svjedoče i besmislice ugrađene u odluku ministarstva, a sve iz "obzira" prema osjetljivoj i sa svih aspekata neprocjenjivo vrijednoj sredini. (Ministar po belaju na dan donošenja odluke zaboravio naočari te se te besmislice provukoše u zvaničnoj formi.)
Ako ste propustili pročitati odluku ministarstva, (PDF 90Kb) dio dajemo u "highlight", kao u svakom dobrom "top reality show":

Šumarstvo ¨Prenj¨ d.d. Konjic je dužno da tokom izgradnje ceste primjeni mjere ublažavanja negativnih efekata na okoliš, a posebno:

• Da se kod izvođenja zemljanih radova osiguraju kosine, usjeci i zasjeci tako da se spriječi klizanje i odron materijal na kolovoz ili u rijeku Rakitnicu (Aplauz!!!)
• Da se miniranje vrši na manje zahvaćenim površinama. (Mada niko ne konta... Aplauz!!!)
• Da se iskopani materijal koristi za nasipe i tamponiranje puta, a višak materijala odlaže na pogodnu deponiju izvan kanjona Rakitnice. Materijal se ne smije odlagati u blizini ceste i na šumskom zemljištu. (Aplauz!!! Euforija!!!)
• Da se deponija iskopanog materijala, prekrije slojem humusa i ozeleni. (Publika nasmijana do suza!!! Aplauz!!!)
• Da se preduzmu preventivne mjere u slučaju havarije na građevinskim
  mašinama, posebno u slučaju curenja goriva i maziva (prikupljanje u adekvatnu posudu) (žamor oduševljenja kod publike), a ukoliko dođe do curenja na tlo oštećeni dio odmah prekrije slojem zemlje, koji se nakon upijanja treba iskopati i deponovati na odgovarajuću deponiju izvan kanjona Rakitnice). (Aplauz!!!)
• Da se periodično vlaži teren radi sprečavanja dizanja prašine. (Publika pada mrtva od smijeha!!! Aplauz!!! Suze!!! Aplauz!!!)

Ovo bi neki nazvali cinizmom, gledajući gornju sliku. Ama, jok, ovo je samo jedan domaći "reality show". >

U naivnoj odluci Ministarstva (ili je to samo za naivne) stoji "naivno": "Miniranje se mora izvršiti na manje (vjerovatno erozijom) zahvaćenim površinama". E, pa evo, to je ta "površina"?!?!?

Da bi se put mogao probiti kroz Rakitnicu kao i kroz važeće zakone i pravila, a prije nego se područje proglasi nacionalnim parkom, put je "preko noći" dobio status koji ga izdiže iznad pomenutih regulativa - status Ministrade (iz šumskog puta prekategorisan je u lokani).
Haj'mo malo ošmekat kakvi su interesi uključeni u ovaj destruktivan čin koji definitivno dugoročno unazađuje ovo područje? Interesi Šumarstva su jasni - poharati ono što se poharati da, ali je teško razumjeti toliku arogantnost. Ili nije? Njoj, pak, uporište nalazimo u sprezi sa lokalnom vlašću, a preko nje i u "visokoj" politici. Brutalnost "visoke" politike otvoreno se ispoljila u otvorenim prijetnjama oružjem zastupnika u parlamentu Federacije, upućenim predstavnicima nevladinih orgnizacija, da se ovi drže dalje od kanjona Rakitnice.

Mi ovdje miniramo  temeljne vrijednosti ovog prostora. Zato što možemo i zato što nam niko ništa ne može!

Lokalna politika je vršila stalan pritisak na ekologe koji su se borili da dokažu da izgradnja puta nije opravdana i da dugoročno nanosi štetu ovom kraju jer mu uništava potencijale koji će u budućnosti dobivati eksponencijalno na vrijednosti, a to je turizam. Ma, nemoj, čudi se se Zgembo? Upravo to, sjetite se kako su prije rata samo rijetki domaći kajakaši prolazili kanjonom Neretve. A danas u sezoni prođe na stotine čamaca sa turistima. Kanjon Rakitnice bi s tog (turističkog) aspekta čak trebalo zaštititi jer ne bi podnio veći pritisak.
Na kraju su mještani tog regiona nahuškani na pobornike zaštite Rakitnice jer su bili uvjeravani od strane vlasti da im ekolozi stoje na putu "razvoja", da se bore protiv njih. Srećom, nije bilo obećanog potezanja kubura.
Bez obzira šta i kako i ko koga, danas je kasno. Ne zaboravimo da ono što se radi u ovoj osjetljivoj kraškoj podlozi ostaje trajno ruglo stotinama godina. Pejzažne vrijednosti zone Rakitnice, kao okvira za jedinstvenu floru i faunu, dovedene su u pitanje.

Budući nacionalni park!!!! A sa "civiliziranjem" ovog lokaliteta tek se započelo. (Publicirajući slike poput gornje imali smo namjeru, kao u svakom "top reality show", upozoriti gledaoce na scene koje nisu za one sa osjetljivim živcima. Oprostite na propustu!)

Kakvi su interesi lokalne politike?
Kao u pravilu, politika nema interesa u oblasti zaštite prirode te je slijepa za te probleme. S druge strane velik je pritisak onih koji, poput Šumarstva, vide samo vlastiti interes, a on je ovdje jasan. U takvoj situaciji lako "vlastiti" interesi postaju "zajednički" i na privatnom i na oficijelnom planu, te lokalna politika igra kako ovi prvi sviraju. Ama, jok, brate, obrnuto, Šumarsvo postaje oruđe lokalne politike te nas zajedno vode u "bolje sutra", ali u njihovo "bolje sutra". Svi ostali su gubitnici, pogledajte "dokazni materijal" pa procijenite koliko je frimi (ili pojedinaca) i koliko dugo moglo živjeti od vođenja posjetilaca kroz ove predjele imajući u vidu ranije pomenute tendencije razvoja, a koliko će ih živjeti sad, nastojeći dovesti nekoga u ove razvaline. Koga više ovo interesuje!

Kad sve ovo erodira i postane krčevina, vododerina, razvalina... onda ćemo vjerovatno dobiti mogućnost da ovo područje proglasimo nacionalnim parkom 

U slučaju Rakitnice ministarstvo se ponijelo krajnje popustljivo, što navodi na zaključak da je ili umiješano ili nesposobno. Uvjereni smo (pošto ovo još nije okončano) da će ovaj slučaj skupo koštati Ministarstvo (ministra) ugleda. Nemoguće se oteti utisku, čitajući odluke i obrazloženja, da ministarstvo svoju ulogu shvata ne kao tijelo zaduženo za očuvanje, unaprijeđenje i pametno korištenje jednog nacionalnog resursa koji s vremenom dobiva na cijeni, već onaj ko krči nove "puteve" kapitalu i osobnim interesima koji razumiju samo "daj" i "danas", jer sutra ću biti daleko kad sve ovo erodira i postene krčevina, vododerina, razvalina... upravo poput ovog spornog puta kroz kanjon Rakitnice. Ministarstvo, čini se, gleda ove vrijednosti samo s kratkoročnog ekonomskog aspekta.

Putevi iz suprotnog pravca koji stežu Rakitnicu. Toliko razvalina do sada, a putevi se još nisu sreli u samom kanjonu. Koji će tek to biti "show"!!!! 

Nevladine organizacije koje su se, gledajući kroz povijest ekološkog pokreta BiH, suprotstavile na način nezabilježen do sada, su praktično izigrane od strane ministarstva. Svo razumjevanje je iscurilo kroz strukture ministarsva koje su se pokazale krajnje... (ovdje nemamo riječi). Sve alternative koje su predlagane i elaborirane, odbačene su kao nepraktične, skuplje (?) ili neizvodive. Tačno, ali s pozicije investitora čiji je najveći interes dočepati se šume u reonu Rakitnice, ali apsolutno netačno gledano sa stanovišta održivog razvoja ovog područja ili jednostavno - zdrave logike.
I da napomenemo, slučaj Rakitnica je samo jedan "reality show". Ima ih još!