Planinaru sigurno najteže padne kad ga planina pobjedi i mora se vratiti kući, a da nije osvojio planirani vrh. U oktobru mjesecu prošle godine smo se morali vratiti sa Grede (ispod samog vrha) jer se jedan član naše ekipe nije dobro osjećao. I ovaj put smo odlučili da idemo istim tim putem, i dobro smo se pripremili. Gojzerice tek da su se osušile od snijega na Velikom Vranu, a opet su bile na nogama. Doduše, Maj je već počeo i nadali smo se da neće biti puno snijega.
Iz Umoljana smo krenuli nešto prije 10 sati. Put nam je poznat, tako da se do Grede sigurno nećemo duže zadržavati. Još dok smo bili u Crvenom klancu vidio se Krvavac, mjestimično prekriven snijegom. Jedino što nas je malo brinulo jeste vjetar koji je stalno preko nas gurao velike oblake. Kiša nam je zaista mogla pokvariti dan.. Ponijeli smo mi kabanice, al opet bi uz ovaj vjetar sigurno bili mokri.
Na gredu smo stigli relativno brz. Od silnog uzbuđenja tih prvih 5-6 kilometara nismo ni osjetili. Vrh Krvavac je cijelom svojom površinom prekriven klekom. Postoji samo jedan put do vrha sa sjevero-istočne strane Krvavca. Taj dio nismo mogli vidjeti dok nismo došli pod sami vrh. Bio je prekriven snjegom, ali nije izgledalo ništa strašno. Da, dobro sam rekao da nije izgledalo. Jer kad smo počeli zadnji dio uspona na momente smo u snijeg propadali do kukova. Otežavajuća okolnost je bila što je taj proljetni snijeg strašno težak i mokar. Napravite dva koraka bez problema, a onda propadnete, kao u beton, do te mjere da se ne možete izvuči bez tuđe pomoći. Pretvorilo se to u pravu zimsku turu, noge mokre kao i prošle sedmice na Vranu.
Stigli smo na nekih desetak metara do vrha. Tu se snijeg otopio, i bilo je suho. Ovaj put smo uspjeli. Gledao sam u nebo, veliki oblaci su i dalje prelazili preko nas, ali kiše na sreću još nema. Malo smo odmorili i jeli. Morali smo se i presvući, al na noge opet mokre gojzerice. Nismo se smjeli puno zadržavati iz straha da se neko ne prehladi. Istim putem smo krenuli nazad. Sad već vidno opušteniji, malo više razgledamo prirodu i fotografišemo. Ipak onaj snijeg nas je dobro izmorio. U dolini ispod Krvavca, nadomak Crvenog klanca smo napravili još jednu pauzu, i onda požurili prema Umoljanima. Putem sam razmišljao koliko je Crveni klanac "duži" u povratku. U Umoljane smo stigli oko 6 sati, mokri i izmoreni. Imali smo toliko snage da popijemo čaj i rezimiramo današnji izlet. Na svu sreću, iako smo imali malo problema sa snijegom, vrijeme nas je poslužilo i kući odlazimo zadovoljni.
Galerija slika (potrebno je malo vremena da se galerija učita)
Tehnički podaci o turi:
Polazna tačka: Umoljani
Završna tačka: Krvavac
Upute za dolazak do polazne tačke: Magistralnim putem M18 do Krupca gdje odmah iza kamenoloma treba skrenuti desno na Regionalni put R442a prema Bjelašnici i Igmanu. Kada dođete do Hotela Maršal na Bjelašnici produžiti pravo, te se spustiti skroz do Šabića. Od Šabića desno sve do raskrsnice za Umoljanekod mosta. Tu skrenuti desno i putem koji vodi uzbrdo izači do Umoljana.
Opšte upute: Od Umoljana krenuti na sjeverozapad, putem prema katunima na Gradini. Nastaviti dalje kroz Crveni klanac do Dugog polja. Preći preko ceste u Dugom polju i nastaviti uspon grebenom prema Krvavcu. Kada dođete na vrh grebena obići Krvavac sa njegove desne strane i sa istoka se popeti putem kroz kleku do samog vrha.
Oprema: Standardna planinarska oprema prilagođena vremenskim uslovima.
Sigurnosne informacije: Staza nije tehnički zahtjevna i nema opasnosti od mina.
| Klasifikacija ture: | |||||||||||||||||||||||||||
|
Tehnička zahtjevnost ture:
|
Kondiciona zahtjevnost ture:
|
||||||||||||||||||||||||||
Waypoint/Placemark Details
|
|||||||||||||||||||||||||||
