Nekad čovjeka najmanji problem, obaveze ili malo lošije vrijeme pokolebaju od odlaska na planinu. Sa druge strane, nekad vas svi problemi i obaveze ne zadrže u kući. Ovaj vikend je bio takav. Najavljeno loše vrijeme sa padavinama, velike količine snijega na planinama i opasnost od lavina, poslovni sastanak u popodnevnim satima tako da kući moramo biti prije 2. Uglavnom, da ne dužim tura je morala biti kratka, pa smo se odlučili posjetiti vrh Hojta (1668 mnv) na Bjelašnici.
Jutro je bilo tmurno i padao je snijeg. Cesta, od Krupca prema Bjelašnici zabjelila i vrlo nezgodna za voziti. Od hotela Maršal prema PD Bijele vode je situacija bila još gora. Preko 10 cm snijega na cesti, i vidi se da taj dan grtalica još nije prošla. Auto smo parkirali preko puta doma, i preko 2 metra visokog nanosa snijega (koji su napravile grtalice) se popeli do ulaza na stazu koja vodi prema Hojti. Inače udaljenost od Bijelih voda do našeg odredišta je oko 2km, ali na samom početku smo vidjeli da će ova tura biti prilično ozbiljna.
Nismo imali krplje, tako da je kretanje po snijegu dubine nekih 70cm bilo prilično naporno. Međutim,, na nekim mjestima bi upadali i puno dublje, pa je sve išlo puno sporije nego smo mi planirali. Međutim, i same okolnosti pod kojima smo krenuli nisu nam postavljale imperativ dolaska na vrh. Idemo prema gore, a oko 11.30 nazad, pa dokle stignemo. Za tih, skoro sat i po vremena smo uspjeli preći nešto više od trećine puta. Hojta je bila još "daleko", a mi smo morali polahko nazad.
Cijelim poutem nas je pratila magla i snijeg. Ali, negdje oko 12.30, kad smo došli do auta ukazalo se plavo nebo. Na putu od Bijelih voda do Babinog dola potpuno se razvedrilo i tek je počinjao jedan lijepi dan na Bjelašnici. A mi smo iskoristili maksimalno od njega, i ovaj koncetrat od planinarske ture (samo 1,5 km) nas je ipak dobro umorio.
P.S. Ovaj put gps track nećemo postavljati jer je bio suviše kratak i kakav nigdje ne vodi niti vam može koristiti.
Galerija slika (potrebno je malo vremena da se galerija učita)
Hojta (1.2.2015)